Obljetnica pada rodnog mu grada

IVICA LEROTIĆ, PULSKI VUKOVARAC:  "S previše je krvi natopljen taj naš grad da bi u njemu bilo radosti i veselja"

Teško mi je svaki dan, ali ovo su neki dani i dio godine koji iznova budi one najdublje emocije, kaže Lerotić

| Autor: Milan PAVLOVIĆ
Ivica Lerotić (snimio Milivoj Mijošek)

Ivica Lerotić (snimio Milivoj Mijošek)


Ove godine i prvi put službeno, kao blagdan, Hrvatska danas obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Za većinu sudionika i svjedoka tih tragičnih događanja dan sjećanja je skoro svaki dan. Iz opkoljenog Vukovara mnogi rođaci, prijatelji, poznanici nikad nisu izašli. Ali opsadu, pad i okupaciju, čitavu tu kalvariju preživjela je uspomena na njih. Ona je i nakon 29 godina još jednako živa. Kao i prvog dana.

Nekadašnji pripadnik 204. Vukovarske brigade i predsjednik pulske HVIDRA-e Vukovarac Ivica Lerotić prije punih 28 godina pronašao je u Istri i u Puli novi dom. Ali uspomenama i emocijama nikad i nije otišao iz Vukovara tako da na neki način zapravo istovremeno živi u oba grada.

„Teško mi je svaki dan, ali ovo su neki dani i dio godine koji iznova budi one najdublje emocije zbog kojih svakome od nas bude još malo teže. Jer, znate, čovjek ovakva sjećanja izbrisati ne može“, kaže Lerotić pred obilježavanje još jedne tužne obljetnice stradanja rodnog mu grada i tragedije koja je iz njegova života otrgla mnoge iz kruga najmilijih.

Ostale su uspomene, kaže, i obaveza živima da se sjećaju svojih obitelji i suboraca. Da se prisjete tko je, kako i kada stradao i da to na primjereni način obilježe kad god im se za to ukaže prilika. Mnogi od njih, poput Lerotića, nakon okupacije Vukovara prvo privremeni, a potom i stalni dom pronašli su u Istri.

- Istinski sam zahvalan istarskom narodu što je u ono vrijeme, kad je nama bilo najteže, otvorio širom svoja vrata prognanim i protjeranim Vukovarcima. Što su omogućili ljudima da pokušaju ovdje zaliječiti duboke traume koje je svatko od nas donio sa sobom, da zbrinemo svoje obitelji, izgradimo neki novi život, te na kraju krajeva ostanemo ovdje i živjeti. Znam da sam puno puta to već ponovio, ali držim da nije i nikad neće biti suvišno i toga se prisjećati“, kaže Lerotić.

Naravno, u stalnom je kontaktu i s onima koji su se vratili kući, u grad heroj. Teško je, kaže, nakon svega što se dogodilo izgraditi u Vukovaru neki novu suživot. On smatra da će ipak morati proći nekoliko generacija da bi se obnovilo povjerenje i život vratio u normalu.

- Mislim i vjerujem da će Srbija kad-tad morati priznati da je bila agresor i da smo mi vodili jedan obrambeni rat na koji smo bili prisiljeni. Ta suluda Miloševićeva politika evo do čega je bila dovela. Međutim, još uvijek, koliko vidim, po tom pitanju nema nekih velikih pomaka. Ove stvari što se događaju, vezano uz zajedničke delegacije koje sudjeluju u obilježavanju nekih obljetnica, nisu dovoljne da bi se izgradilo novo povjerenje i da bi taj suživot krenuo onako kako bi trebalo. Ja ne želim, niti sam se ikad uvlačio u politiku, pa ne želim ni sada politizirati oko svega toga. Ali znate, kad se pokaže istinsko kajanje i kad netko skupi hrabrosti da kaže: 'Da, mi smo to napravili', onda će to možda biti neka druga priča, ističe ovaj pulski Vukovarac.

Njegovo je mišljenje da ratne rane jednostavno ostaju trajno otvorene. Ne zarastaju. Lažu, kaže, oni koji tvrde da vrijeme čini svoje. „Ma nije istina. Sve to jednako boli sve ove godine. I dokle god je čovjek živ, to će biti tako. Istinski će boljeti, a da bi se počeli praviti nekakvi pomaci i koraci prema naprijed, mora doći do priznanja što je učinjeno i što je počinjeno. Jer ne mogu se izjednačavati agresor i žrtva, a u ovom slučaju više je nego jasno tko je tko.“

Zbog toga Vukovar stoji zarobljen u vremenu, ne ide naprijed niti se vraća na ono što je bio nekad. Lerotić drži da se ni ne može vratiti, jer onog nekadašnjeg grada više nema. „Grad ne mogu činiti obnovljene zgrade, nove fasade ili izgrađene prometnice. Grad čine ljudi, a onih ljudi koji su Vukovar nekad činili Vukovarom više nema. Svojevremeno sam kazao, a i danas stojim iza iste teze, da Vukovar nikada ne bih obnovio, već bih ga ostavio da svjedoči onakav kakav je bio. S previše je krvi natopljen taj naš grad da bi u njemu bilo radosti i veselja“, kaže Ivica Lerotić.

Natopljen je krvlju onih koji se živi sjećaju i koje ne zaboravljaju. Ljudi koji su zaslužili pijetet i kojih se, svatko na svoj način, prisjećamo i danas. Zbog pandemije i izbjegavanja okupljanja većina će i današnji dan provesti u svojim domovima, a sve njih Lerotić poziva da u 18 sati zapale svijeće za sve žrtve i stave ih na svoje prozore ili balkone. „Ostanite kod kuće i zaštitite svoje najmilije jer nije bitno biti viđen. Bitno je što čovjek osjeća i kako će to i na koji način izraziti“, zaključuje naš sugovornik.

<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini