Jednog od upućenijih aktera ove krize pitali smo što se novog događa unutar zidina škvera, a on nam je ironično aktualnu situaciju opisao rečenicom "Sve je po starom, još uvijek čekamo Godota". I doista ruzinave dizalice, nedovršeni stočar na navozu i škverska infrastruktura koja svakim danom još malo više propada kao da su tužni antijunaci iz tog tragikomičnog Beckettovog djela

Već puna dva mjeseca prošlo je od vladine odluke o prijenosu koncesije u brodograđevnoj luci Uljanik sa starog koncesionara Uljanik d.d. na novu firmu Uljanik brodogradnja 1856, no nikakvih vijesti o nekom od narednih koraka koji su nužni kako bi se u Puli oživjela brodogradnja od tada nema. Od kad je početkom travnja uz pomoć kineskog "heavy liftera" iz Pulskog zaljeva zauvijek isplovila novogradnja 500 koja je nedovršena krenula put poljskog Gdanjska, brodogradilište praktički spava.

Jedan od upućenijih aktera ove krize kojeg smo ovih dana pitali ima li što novog i što se događa unutar zidina škvera ironično je aktualnu situaciju opisao rečenicom "Sve je po starom, još uvijek čekamo Godota". I doista ruzinave dizalice, nedovršeni stočar na navozu i škverska infrastruktura koja svakim danom još malo više propada kao da su tužni antijunaci iz tog tragikomičnog Beckettovog djela.

 Ljudi oko kojih se nekad gradila čitava priča gotovo da više i nema. Pedesetak zadnjih radnika koji su u brodogradilištu ostali nakon odlaska dredgera za bilo kakvu aktivnost nemaju više odgovarajuću infrastrukturu budući da je koncesija za obavljanje djelatnosti prebačena na firmu koja još nije zaživjela. I eto učas zatvorenog kruga beznađa.

Skupština novog društva Uljanik Brodogradnja 1856, na kojem bi se trebala temeljiti budućnost brodograđevne djelatnosti na navozima Uljanika, trebala se održati polovicom ovog mjeseca, međutim odgođena je i prema neslužbenim informacijama zakazana za početak lipnja. Na njoj bi se valjda trebalo otkriti i ime onoga tko bi trebao preuzeti vođenje društva. S obzirom da je država najveći vjerovnik izvjesno je da bi ona i u ovoj priči oko eventualnog oživljavanja brodograđevne djelatnosti trebala biti nosilac svih aktivnosti. To znači da bi na Skupštini hrvatska Vlada na čelo Uljanik Brodogradnje 1856 trebala prema svemu sudeći postaviti nekog "svoga čovjeka", no kako je aktualna Vlada nakon raspisivanja novih izbora postala praktički tehnička izvjesno je da se osim eventualne popune kadrovske križaljke ni od predstojeće Skupštine ne trebaju očekivati nikakva čuda ni revolucionarne odluke.

Mjesto direktora Uljanik Brodogradnje 1856 ostalo je upražnjeno odlaskom zadnjeg predsjednika Uprave kompanije Emila Bulića koji je iscrpljen čekanjem i brojnim neispunjenim obećanjima početkom ove godine iznenada napustio Pulu i kao glavni čovjek za financije priključio se managmentu nacionalnog teleoperatera Tele2.

Od glavnih aktera koji su se u priči oko Uljanika najčešće pojavljivali u medijima u Uljaniku je danas još samo član Stožera za obranu brodogradnje i bivši član Nadzornog odbora Uljanika Samir Hadžić, koji je bio jedan od glavnih u okupljanju ljudi i vođenju poslova vezanih uz pripremu za primopredaju dredgera.

Od sindikalista najupornije se Uljanikom i brodogradnjom bavio predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac. On je poput svojih kolega i bivših članova stečajem Uljanik brodogradilišta ostao bez posla i bio prinuđen prijaviti se na šalter Zavoda za zapošljavanje, no nastavio je dolaziti na sva stečajna ročišta glavnih Uljanikovih društava koja su se održavala u Pazinu te aktivno se i uporno zalagati za oživljavanje brodogradilišta. Bez posla je ostao i nekadašnji član Nadzornog odbora Uljanika i sindikalni povjerenik SMH u Uljaniku Đino Šverko, koji se duboko razočaran svime što se događalo i dogodilo na koncu praktički povukao iz javnog života. Još jedan bivši član Nadzornog odbora Rajko Kutlača iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije razočarao se i iz čitave priče puno ranije povukao na druge sindikalne zadatke s obzirom da je voditelj sindikalnog ureda. Predsjednik uprave Uljanika u vrijeme kad je izbila kriza Gianni Rossanda nakon odlaska iz tvrtke bavi se iznajmljivanjem kuće za odmor i plovila, član te iste Uprave i bivši direktor Brodogradilišta Denis Rabar pokušava pronaći novi posao javljajući se na razne natječaje poput nedavnog za novog ravnatelja Lučke uprave, no bez puno uspjeha, dok je nekadašnji šef korporativnih komunikacija kompanije Hrvoje Markulinčić već puno prije samog kraja "digao sidro" i sad je već dugo vremena u nekim sasvim drugim, marketinško-sportskim vodama.

Zanimljivo je i da je bivši direktor Hrvatske brodogradnje Siniša Ostojić, na čija su se izvješća iz Vlade često pozivali kad su govorili o (ne)održivosti brodogradnje u Puli nakon isteka mandata novi posao pronašao u Rijeci, postao je voditelj službe prodaje u brodogradilištu 3. Maj.