Nakon radnog dana ili dana provedenog na relaciji kuća-plaža za mnoge je tradicija otići do Arene, jesti kokice, usput sresti nekoga i pročavrljati malo te onda, kada se svjetla ugase – pogledati film pod zvjezdanim nebom. Kako Pula živi film, koliko Puljani i njihovi gosti vole Arenu, provjerili smo u utorak navečer šetnjom oko Arene.
Iako je to bila četvrta festivalska večer, bila je to tek druga u Areni. Prvi put su film "potjerali" navijači vatrenih, a potom i najavljeno nevrijeme. Utorak, radni dan, za prvi film i nije bila neka gužva, više je ljudi došlo u kasnije sate, gledati "Egzorcizam", kako su neki rekli – pravu stvar za Arenu u ponoć.
Arena, s tim svojim podzemnim labirintima, bogatom, nerijetko i mističnom poviješću, ugostila je i, kako su mnogi rekli, prvi horror u povijesti ovoga festivala.
Dvije su gospođe tu došle vidjeti hoće li magenta tepihom prošetati Tara Roksandić, koja je tumačila jednu od uloga u filmu Anđela Jurkasa "Do kraja smrti", a koju šira publika pamti po ulozi Sonje u hrvatskoj sapunici koja se do nedavno emitirala odmah nakon središnjeg dnevnika – "Čista ljubav".
Obitelj iz Njemačke čula je da se tu održava festival, nije previše upoznata s hrvatskom kinematografijom, no pomislili su da je zgodno tu doći, da djeca vide Arenu te da svi skupa zajedno nešto pogledaju.
Volonterka Iva veli da joj je tu predivno. Ona je netom završila treći razred srednje škole, dolazi iz Čakovca, inače u kinu Valli uvodi goste u dvoranu, a pomaže i radom na istraživanju za jednu doktorsku radnju o festivalu dijeljenjem anketnih upitnika.
- Radim jednu smjenu, volim gledati filmove, a sa mnom je tu puno mladih istih godina iz raznih krajeva. Iz kampa Stoja, gdje smo smješteni, odlazim na more, zanimljivo je i zabavno ovdje. (Piše Vanesa BEGIĆ, Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)