PODUZETNIK I PREDSJEDNIK UDRUGE ROMA
DEDO BAJRAMOVIĆ: Nećete vjerovati da čak i u Istri još dogovaraju tradicijske brakove, djevojke udaju za obećanog ženika, A NISU NI PUNOLJETNI!
Treba poticati romske obitelji da svoju djecu obavezno i redovito upućuju u školu. Nećete vjerovati da tu i tamo čak i u Istri još dogovaraju tradicijske brakove, prilikom kojih se djevojke udaju za obećanog ženika, a nisu ni punoljetni. Zato je važna edukacija i obrazovanje, mijenjanje svijesti i dobivanje novih znanja, novog pogleda na život
Iako je situacija u Istri gospodarski bolja nego u mnogim ostalim dijelovima države i Istra se hvali da je regija lider, uvjeti života za pripadnike romske zajednice nisu tako napredni u ovoj naprednoj županiji, kaže Dedo Bajramović, poznat među prijateljima kao Don Dedo. On je potpredsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Istarske županije i predsjednik udruge "Do romskog dostojanstva"(DOR) osnovane 2014. godine u Puli. Dedo je i izuzetno uspješan poduzetnik iako ima samo četiri razreda osnovne škole. Bori se za bolji život svojih sunarodnjaka.
Barake iza Arene
- Evo, na stotinjak metara od Arene nalaze se radničke barake u kojima nekoliko desetaka romskih obitelji živi loše. Obećao nam je gradonačelnik Boris Miletić još 2017. godine da će taj problem rješavati, pa je nešto i krenulo. Nedavno su dobili kontejnere, ali sve ostalo se presporo kreće i bojim se da će do konačnog zbrinjavanja Roma iz tog kvarta svi napustiti Pulu i Hrvatsku. U Vodnjanu gdje su problemi s Romima bili najveći i neki su deložirani iz stanova bivših vlasnika, gradonačelnik Klaudio Vitasović je obećao osigurati svu potrebnu infrastrukturu za parcelu gdje bismo u stambene zajednice smjestili Rome na području njihova grada. U dogovoru s Vladinim uredom još 2014. odobrena nam je mogućnost traženja nekretnina u vlasništvu države za smještaj Roma bez stana u stambenim zajednicama, kaže Dedo.
Tvrdi kako nema sustavnog pristupa rješavanju problematike Roma koji i dalje uglavnom žive od socijalne pomoći i ostalih socijalnih davanja, a to je kao da se gasi požar. Niti jedna od lokalnih zajednica u Istri nije donijela dugoročne projekte kako Rome integrirati u svoju zajednicu, jer budimo iskreni, još uvijek većinu Roma doživljava se kao građane drugog reda, smatra on.
- Mnogi mladi Hrvati napuštaju Hrvatsku, pa tako i Romi odlaze u Francusku, Njemačku i što ja znam koje sve zemlje, jer ih se uopće ne pokušava zaustaviti ili im u nedostatku radne snage u Hrvatskoj ponuditi neki odgovarajući posao. Od osnutka udruge na desetke je naših obitelji napustilo Hrvatsku. Tako se u kratkom roku od par godinica broj Roma na području Istre znatno smanjio, upoznaje nas Bajramović.
Upitni podaci o broju Roma
Prema posljednjem popisu stanovništava iz 2011. godine bilo ih je u Istri deklariranih 858 od čega 443 samo u Puli i 299 u Vodnjanu. Danas ne može sa sigurnošću tvrditi koliko ih je ostalo na Poluotoku, ali vrlo malo. "S podacima koliko ima pripadnika romske zajednice dvojbeno je i na svjetskoj razini zato što se mnogi naši sunarodnjaci ne žele izjašnjavati kao Romi, jer se osjećaju kao da su drugačiji od ostalih naroda," iskreno će Bajramović.
Zanima nas kakva je percepcija Puljana i Istrana naspram Roma u Puli i Istri i osjećaju li se diskriminirani ili se taj odnos danas uljudio. Bajramović govori o tome sa zadrškom, ali ističe da se u Istri ne osjeća ksenofobija koje nije bilo ni ranije ili se nije smjela na glas ispoljiti. Tvrdi da se osjeća tolerancija i latentno ignoriranje. Nitko od većine i od vladajućih suštinski ne pokušava shvatiti romski narod, njihove običaje i kulturu pa im se još uvijek najčešće pristupa sa dosta predrasuda koje vuku kao breme kroz povijest, dok su se i za Rome vremena itekako promijenila. Romi pripadaju različitom kulturno-civilizacijskom miljeu i tu nastaje problem.
- Mnogi kada pričaju o Romima zaboravljaju da je to narod koji pripada sasvim različitom kulturno-civilizacijskom miljeu znatno drukčijem od europskog gdje postoji sustav vrijednosti utemeljen na klasnim razlikama, bogatima i siromašnima i vlasništvu nekretnina. S romskim skitalačkim duhom i običajima nisu se mogli uklopiti u europske civilizacijske tekovine jer to nomadski način života ne poznaje. A bogami nisu bili dobro prihvaćeni ni zbog svoje tamnije boje kože, nerazumljivog jezika i vrlo slobodarskog, drugačijeg načina života, bez jednog stalnog mjesta za život i fiksnog posla pa su ih smatrali kradljivcima, prevarantima, lovokradicama, a zbog gatanja su neke žene smatrali čak i vješticama. Sve te negativne osobine, samo u finoj maniri kao da i danas prate romsku populaciju zbog koje i mladi naraštaji nose taj teret prošlosti u mnogim sredinama. Primjerice, bio sam aktivan u udrugama za promociju kvalitete života Roma u Češkoj i Slovačkoj gdje ih ima više od 400 tisuća i gdje se vršio najčešće bezrazložno progon od ondašnjih političkih vlasti. Često puta vojska i policija primjenjivala je silu protiv njih. I sve dok EU nije stala u zaštitu Roma teško se bilo nositi s vlašću. Osnovni razlog sukoba i nepodnošljivosti leži u lošoj komunikaciji s Romima. Mržnja izaziva mržnju i zato često puta Romi iz bespomoćnosti reagiraju agresivno i osvetnički kao u Međimurju što nikako ne opravdavam, već osuđujem, ali nastojim reći da je loš pristup vladajućih i većine prema njima, kazuje Bajramović. Dodaje kako su Romi spretni i vrlo sposobni za obavljanje raznih zanimanja, ako im se pruži šansa i povjerenje u lokalnoj zajednici što je dokazano kroz povijest. Bavili su se trgovinom konjima, kovanjem metala i bakra, gatanjima, glazbom, trgovinom tkaninama… U vrijeme socijalističkog režima na ovim prostorima po političkom dekretu napustili su nomadski način života i mnogi se bavili baš spomenutim zanimanjima stekavši veliko bogatstvo i ugled. Tako je i naš sugovornik započeo raditi kao omanji trgovac tih godina, polako razvijajući svoje poslovno blago i danas je vrlo uspješan poduzetnik, koji ima u vlasništvu trgovine i u Pragu, a završio je samo četiri razreda osnovne škole, otvoreno priznaje Bajramović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
