Zanimljiva priča o ne tako davnoj prošlosti rodila se iz nesvakidašnjeg hobija Dejana Štifanića, našeg kolege fotoreportera i umjetničkog fotografa. On, naime, posljednjih nekoliko godina skuplja dijapozitive. Kupuje ih najčešće preko oglasnika. I dok su mu na početku ove, kako definicija kaže "prozirne, pozitivne fotografske snimke na staklu ili filmu, prikladne za projiciranje s pomoću projektora", služile kao materijal za njegove umjetničke projekte, sada uz pomoć ovih "retro sličica" gradi nove stvarnosTne priče. Zagledan u prošlost svojih junaka Štifanić serijama dijapozitiva, odnosno odbačenim uspomenama daje novi život, novu sadašnjost. Sve je spremno za izložbu, ali moguće i zanimljivu knjigu u kojoj Štifanić predstavlja i reinterpretira ljudske sudbine i način života iz vremena socijalizma na našim prostorima, od 1950-ih godina nadalje.

Mediteran kakav je nekad bio

- Otkud fascinacija dijapozitivima. Zašto si ih uopće počeo skupljati?

- Najprije sam počeo skupljati dijapozitive kako bih ih umjetnički reinterpretirao. Došao sam na ideju da dijapozitive natapam jakim hidrogenom, umećem u dijaprojektor i pratim promjene na slici. U trenutku kada bih uočio zanimljivu promjenu, fotografirao bih je digitalnim fotoaparatom. Tako je nastala izložba fotografija "Slide Operator" predstavljena u galeriji Makina 2021. godine. Koliko je meni poznato, riječ je o jedinstvenoj tehnici, odnosno nitko se nije "usudio" na taj način tretirati dijapozitive. Moglo bi se reći da sam ih "uništavao", ali s ciljem stvaranja nove, nepredvidljive slike.

Naravno da sam bolje primjerke sačuvao i stavljao sa strane. Po završetku tog ciklusa, nastavio sam skupljati dijapozitive, skenirati ih i sortirati. Tako je u dvije godine nastala ova zbirka koja sad broji nekoliko tisuća dijapozitiva. Riječ je uglavnom o dijapozitivima iz obiteljskih albuma, prizorima s izleta i druženja, sa svadbi, putovanja u strane zemlje, portretima i pejzažima iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan dio tih slika sam objavio na Facebook stranici Štifanić pod nazivom Pronađeni dijapozitivi/Found slides. U osnovi to jesu pronađeni dijapozitivi, no cijela istina je da sam ih kupovao preko internet oglasnika u Hrvatskoj i manji dio u Sloveniji.

- Ti zapravo nisi znao što kupuješ?

- Uglavnom ne. Kupovao sam u desetak navrata kovčege s oko 200 do 500 dijapozitiva. Recimo, u jednom oglasniku pronašao sam slike dva kofera na kojem je pisalo samo - Vlado 1978. Unutra je bilo tristotinjak dijapozitiva s prizorima višestruke svadbe u Podravini. Krasan materijal! Ostalo su uglavnom obiteljske fotografije, portreti snimljeni u krugu obitelji, izleti, putovanja u inozemstvo. Puno je planinskih pejzaža, prizora s obale – prekrasne snimke iz Opatije, Rijeke, s jadranskih otoka, iz Dubrovnika... Slike Mediterana kakav je nekad bio. Osobno su mi posebno zanimljivi i motivi arhitekture, interijera i dizajna iz Jugoslavije 1970-ih, a koji je danas u svijetu vrlo cijenjen.

Drugi dio zbirke odnosi se na motive snimljene u SAD-u, također iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a tu su i motivi iz Italije, Švicarske, Engleske, Nizozemske, tadašnje Čehoslovačke, Rusije, Maroka i Egipta.

Materijal vrijedan objavljivanja

- Tko su autori tih dijapozitiva? Poznaješ li ih?

- Prodavači mi najčešće nisu znali reći tko su autori. Jednom mi je, primjerice, prodavač kazao da je našao nekoliko kutija dijapozitiva u ormaru stana koji je iznajmio i bilo mu je žao baciti ih. Uglavnom, na internetu nisu osobito cijenili te dijapozitive pa sam ih kupovao relativno jeftino. Jednom su čak bile oglašene samo kutije za dijapozitive po cijeni od sedam eura. Kad sam pitao ima li što u tim kutijama, prodavač mi je napisao da ima nešto. Kupio sam te kutijice, a unutra je bilo stotinjak vrlo zanimljivih dijapozitiva. Naravno da se u tom silnom broju dijapozitiva koje su uglavnom snimali fotografi amateri, nalazi mnogo "loših" dijapozitiva, tehnički ne osobito zanimljivih, međutim, moj je zadatak bio da u toj masi odbačenih obiteljskih slajdova pronađem bisere - dobre fotografije. Slobodno mogu reći da sam u tome uspio i da ima materijala vrijednog objavljivanja.

- Na koji način namjeravaš prezentirati tu zbirku?

- Mogla bi to biti izložba, ili više njih, ali najradije bih te slike vidio ukoričene u knjigu. U vremenu kad smo zasuti stotinama fotografija dnevno na našim mobitelima i kompjuterima smatram da je knjiga još uvijek primamljiv medij koji zahtijeva posvećenost i pažnju, dužu od dvije sekunde koliko inače utrošimo na pregledavanje fotografija. Nemam iskustva u izdavaštvu, niti imam sredstava za to, ali bih volio da mi se jave potencijalni partneri koji bi bili voljni pregledati zbirku i dati prijedlog za njezino objavljivanje. Knjiga mi se čini više u duhu s vremenom u kojem su nastajale te analogne fotografije.

Cijela zbirka bi mogla biti podijeljena na dvije cjeline, jedna su dijapozitivi nastali na tlu SFRJ, a drugu čine oni snimljeni diljem svijeta. Mislim da bi s umjetničkog i sociološkog aspekta, a s vremenskim odmakom od 50 i više godina, bilo intrigantno kroz prizmu tih dijapozitiva sagledati život u bivšoj Jugoslaviji. Nije mi namjera glorificirati ili uljepšavati život u bivšoj državi, već podastrijeti "dokaze" o slici života njegovih stanovnika iz rakursa takozvanog "malog čovjeka", običnog stanovnika.

U zbirci imam i dijapozitive iz nastavnog programa JNA o općenarodnoj obrani, civilnoj zaštiti, među njima su i nastavni dijapozitivi o metodama oživljavanja i pomoći unesrećenima za srednje medicinske škole, dijapozitivi o slijetanju čovjeka na mjesec… Sav taj raznolik materijal daje zanimljivu širu sliku života u SFRJ.

Drago mi je što sam uspio sačuvati, izvući vani slike ovog vremena. Naravno, nisu to moje slike, ali ja sam autor ovog ciklusa u smislu da sam svaki kupljeni dijapozitiv koji sam odabrao, obradio, skenirao, pripremio za neku buduću izložbu ili knjigu.

Dijapozitiv film bio je nedostižan

- Po čemu su dijapozitivi posebni? Mlađe generacije se možda s ovim oblikom fotografskih snimki nikad nisu ni susrele?

- Da, svakako za mlađe generacije treba pojasniti da su se prije digitalnog doba fotografije snimale analognim fotoaparatima na film. Postojali su crno-bijeli film, film u boji i dijapozitiv film. Prva dva filma nakon razvijanja daju negativ film, dok kod dijapozitiva gledamo pozitiv film. Zanimljivo je da su dijapozitiv film ili fotografskim žargonom nazvani "slajd" film izmislila dva profesionalna muzičara, Godowsky i Mannes nezadovoljni kvalitetom dotadašnjih filmova u boji. Tako je 1935. nastao Kodakov legendarni 35 milimetarski film "Kodachrome". Specifičnost dijapozitiv filma je upravo u vjernoj reprodukciji boja, gustoći i živosti kojoj digitalna fotografija, unatoč kompjutorskoj obradi, ne može parirati. Meni osobno su dijapozitivi zanimljivi iz razloga što si kao mladi fotograf amater nisam mogao priuštiti tako skup film. Krajem osamdesetih u Foto klubu "Mladost" u Poreču gdje sam imao prvi kontakt s fotografijom snimali smo na crno-bijele filmove i kasnije kolore, dok je dijapozitiv film bio nedostižan i koristili su ga profesionalni fotografi, kao recimo, Renco Kosinožić i drugi malobrojni.

Brojne izložbe i projekti

Dejan Štifanić rođen je 1974. godine. Dugogodišnji je fotoreporter Glasa Istre, autor mnogobrojnih izložbi fotografija i videa. Novinarski zanat započeo u lokalnom tjedniku Porečki glasnik, kao novinar. Kasnije kao novinar i fotograf surađuje s novinama Glas Istre, Jutarnji list, Večernji list, Feral Tribune, Nomad i drugi. Od 2004. osnivač je i voditelj Udruge Studio KaPula u pulskom Društvenom centru Karlo Rojc koja baštini analognu fotografiju i surađuje s umjetnicima na projektima koji uključuju video, muziku i kazalište. U pripremi za ovu godinu mu je izložba fotografija iz Uljanika "Erotski snovi jednog brodograditelja – Uljanik Love Story".

Povezane vijesti

• Prihvaćena predstečajna nagodba za Glas Istre novine d.o.o.
• Dražba: Povučena prodaja dijela zgrade na Rivi 10
• Glas Istre od danas na novoj lokaciji