AUSTROUGARSKA PULA

Tri spomenika i njihova sudbina

Austro-Ugarska monarhija svoju je vlast u Puli slavila postavljajući spomenike posvećene vlastitoj monarhističkoj državnosti u novouređenim parkovima. Dolazak talijanske vlasti 1918. značio je uklanjanje tih spomenika koji su slavili sada već nestalu srednjoeuropsku carevinu i kraljevinu i njezine likove

| Autor: David Orlović, povjesničar
(Izvor: Stanko Guštin)

(Izvor: Stanko Guštin)


Valjda je logično da svaki režim želi svoju vlast potvrditi određenim vizualnim detaljem koji slavi elemente njegove ideologije ili državne simbolike. Tako je Pula u XX. stoljeću promijenila nekoliko državnih vlasti i svaka je postavljala vlastite simbole, a ona naredna ih je, u pravilu, uklanjala. Austro-Ugarska monarhija svoju je vlast u Puli slavila postavljajući spomenike posvećene vlastitoj monarhističkoj državnosti u novouređenim parkovima. Dolazak talijanske vlasti 1918. značio je uklanjanje tih spomenika koji su slavili sada već nestalu srednjoeuropsku carevinu i kraljevinu i njezine likove.

Nadvojvoda i viceadmiral

Godine 1876. u središtu Mornaričkog parka, koji je tada nosio naziv Maksimilijanov park, podignut je spomenik nadvojvodi Maksimilijanu Habsburškom (Beč 1832.-Queretaro 1967.) koji je bio brat cara Franje Josipa I., tijekom 1850-ih zapovjednik mornarice, i u razdoblju od 1864. do 1867. car Meksika. Spomenik je djelo više autora, stup visok 9 metara na svakoj strani prikazuje tri rostre (pramac antičke trireme), a na vrhu brončani kip mitološke Viktorie. Na bazi stupa su se nalazila dva brončana medaljona s prikazom nadvojvode.

(Izvor: David Orlović)(Izvor: David Orlović)

Spomenik su uklonili Talijani 1919. i odveli ga u Veneciju. Medaljoni s likom Maksimilijana zamijenjeni su likovima Lava sv. Marka, simbola Mletačke republike, a spomenik je smješten u Vrtovima Bijenala, gdje se nalazi i danas.

Ispred novosagrađenog Hidrografskog zavoda i zvjezdarnice na Monte Zaru 1870-ih se uređuje park površine oko tri hektara s u čije je središte 1877. postavljen spomenik mornaričkom zapovjedniku i pobjedniku Viške bitke, viceadmiralu Wilhelmu von Tegetthoffu (Maribor 1827.-Beč 1871.). Djelo bečkog kipara Carla Kundmanna, nastalo odlukom cara Franje Josipa I., brončani spomenik na mramornoj bazi prikazuje Tegetthoffa u stojećem stavu s jednogledom (durbinom) u ruci, a na četiri strane postolja figure mitoloških figura Marsa, Neptuna, Glorije i Fame.

(Izvor: Stanko Guštin)(Izvor: Stanko Guštin)

Godine 1919. spomenik su uklonili Talijani i otpremili ga u Veneciju planiravši ga donirati Rimu kao ratni trofej. Ipak, u nekom skladištu u Veneciji je ostao do 1935. kada su ga predali austrijskoj državi koja ga je smjestila u Graz gdje je admiral pokopan, a spomenik se tamo nalazi i danas (Tegetthoffplatz).

Spomenik carici Sissi

Dana 30. listopada 1904. u Valerijinom parku podno Amfiteatra svečano je inauguriran spomenik carici Elizabeti, popularno zvanoj Sissi. Podsjećamo, samo šest godina ranije nesretnu je suprugu cara Franje Josipa I. ubio atentator u Ženevi. Brončana statua carice, djelo furlanskog kipara Alfonsa Cancianija, stoji na kamenoj bazi antičkog stupa, i ukupne je visine preko šest metara.

(Izvor: Stanko Guštin)(Izvor: Stanko Guštin)

Od sva tri spomenika, caričin je doživio najgoru sudbinu. Najprije je, kao i ostali, uklonjen 1919. godine, s time da je prenesen u gradsku staju na kraju današnje Flanatičke ulice. Većinu trajanja talijanske uprave u parku je ostalo stajati samo kameno postolje, s natpisom "Elisabeth". Godine 1934. saznajemo da je spomenik uništen, trideset godina nakon njegove inauguracije. Radilo se o rastavljanju preostaloga postolja, a sudbina kipa carice je nepoznata. Na njezinom mjestu se 1940. podiže spomenik rimskoj vučici s Romulom i Remom, a nakon Drugog svjetskog rata, 1953., spomenik mornarima pobunjenih 1918. godine.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter