Zbog toga Vodnjan i ima više poduzetnika na svom području. O proizvodnji u Puli ni riječi, ali se zato naveliko priča o hotelima i apartmanima, kaže Livio Bolković, direktor Motortech Consultinga * Treba uspostaviti industrijsku zonu, neatraktivnu za stanovanje ili turizam, u kojoj će se parcele ponuditi poduzetnicima u dugoročni najam ili na prodaju, ali uz čvrste ugovorne obveze koje sprečavaju mešetarenje s halama ili zemljištem, smatra Branimir Ružojčić, direktor tvrtke Tema
Idustrijska zona preskupa je za proizvođače, ali ne i za trgovce (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Grad s velikom tradicijom u industrijskoj proizvodnji danas praktički nema industrijsku zonu. U gradu koji je nastao zahvaljujući Arsenalu, gradnja apartmana za prodaju postao je glavni biznis. Turizam i rentijerstvo posisali su sav prostor. S njima pod rukom idu i trgovački centri koji su naselili u one dijelove prostora koji su trebali biti industrijska zona. Područje kraj Šijane, oko Labinske i okolnih ulica, postalo je trgovačka zona.
Svima je jasno da grad koji se oslanja samo na turizam i apartmane, a bez gospodarstva, industrije i obrtništva nema budućnost.
Stoga se otvara pitanje gdje bi se mogla i trebala stvoriti pulska industrijska zona? Kakav bi trebao biti prostor namijenjen velikim i malim poduzetnicima? Koje uvjete bi Grad trebao osigurati za razvoj gospodarstva? Ovo su pitanja koje smo postavili Branimiru Ružojčiću, direktoru tvrtke Tema - automatizacija u industriji, kao i Liviju Bolkoviću, direktoru i suvlasniku pulske tvrtke Motortech Consulting. Ista smo pitanja uputili i Županijskoj gospodarskoj komori, Gradu Puli i arhitektima.
Livio Bolković (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
- U Puli mi praktički nemamo industrijsku zonu, konstatira Livio Bolković i naglašava:"Dugoročno, nema pravog razvoja grada bez pokretanja proizvodnje. Moramo razmišljati o stvaranju novih vrijednosti. Ne moraju to biti samo brodovi, neka to bude hrana, metalna industrija, informatika, bilo što. Industrijska zona bila je predviđena u Šijani, međutim, tamo su izgrađeni samo trgovački centri."
Smatra da grad ima puno slobodnog prostora i praznih zgrada, ali nikome ne pada na pamet da predloži gospodarsku namjenu.
- O proizvodnji ni riječi, ali se zato naveliko priča o hotelima i apartmanima. Već 20 godina govorim da Pula nema održivi razvoj koji bi bio kombinacija turizma i industrije. Kao i većina gradova na obali, Pula se pretvorila u spavaonicu, izvan sezone to je mrtav grad. Zbog toga ne uspijevaju niti eventi izvan sezone. Nema ljudi, samo prazni apartmani. U zgradi u kojoj živim nedaleko Arene, u samo tri stana su stalni stanari, ostalih pet namijenjeno je iznajmljivanju. To je sudbina koja čeka ovaj grad. Imali smo industrijsku i brodograđevnu tradiciju. Puno se proizvodilo. Imali smo sjajnu tvrtku kao što je bio TESU - tvornica električnih strojeva i uređaja. U ono vrijeme bili su tehnološki vrlo napredni, kao što su danas, primjerice, proizvođači električnih automobila, prisjeća se Bolković.
O dugogodišnjem stavu grada prema gospodarstvenicima potkrjepljuje primjerom Motortech Consultinga te naglašava da nemaju trajno riješen poslovni prostor.
- Niz godina radimo u krugu Uljanika u iznajmljenom prostoru, a planiramo širenje djelatnosti. Za to će nam biti potreban novi prostor, kojeg namjeravamo graditi najvjerojatnije na području Vodnjana jer su, po našim saznanjima, uvjeti za to puno bolji u Vodnjanu, nego u Puli. Zbog toga Vodnjan i ima više poduzetnika na svom području, zaključuje.
Dosadašnja glavna djelatnost bila im je proizvodnja dizel električnih agregata i servis brodskih motora. Međutim, otvaraju novu nišu. Njihov novi proizvodni program bit će u domeni obnovljivih izvora energije. Osim što su orijentirani na solarne panele, fotonaponske ćelije, punjače za električne automobile, imaju još zanimljivih projekata kao što su plinsko-električni agregati.
Zanimljive prijedloge o razvoju poduzetničke zone u Puli ima Branimir Ružojčić, vlasnik i direktor uspješne pulske tvrtke Tema koja se bavi proizvodnjom električnih strojeva, a djeluje u prostoru unutar Arsenala.
Branimir Ružojčić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
- Kao što znate, Pula je praktički bez industrijske zone, a tisuće se radnih mjesta u industriji grada ugasilo. Planirana industrijska zona sada je trgovačka (Tehnomont samo čeka povoljnu ponudu za svoje terene), što i nije loše jer je to zemljište previše atraktivno za industrijsku zonu, ali je grijeh što se unazad tri desetljeća nigdje nije ponudila adekvatna lokacija na kojoj bi barem netko od tih tisuća i tisuća bivših proizvodnih zanimanja pokrenuo novu, današnjim zahtjevima tržišta primjereniju, proizvodnu jezgru. Time su se trebala otvoriti nova radna mjesta i zadržati industrijsko znanje i iskustvo kojim je ovaj grad obilovao, konstatira Ružojčić.
- Šteta što danas moramo krenuti s mnogo nižeg industrijskog potencijala u usporedbi s onim koje smo nekoć imali - ali uvijek postoji dovoljno motivacije i razloga da se na ovom području uspostavi i moderna industrijska proizvodnja. Za to je potrebno uspostaviti zonu, u pravilu neatraktivnu za stanovanje ili turističke djelatnosti, ali koju će Grad opskrbiti primjerenom infrastrukturom, energijom, komunikacijom, primjerenom prometnicom lako dostupnom do glavnih transportnih pravaca, gradskih prijevoza. U samoj zoni trebaju se urediti prometnice, javna rasvjeta, parkirališta, stajališta gradskog prijevoza i slično. Cijelu zonu treba parcelizirati u nekoliko veličina pojedinih parcela. Treba tipizirati vrstu djelatnosti u pojedinim područjima. Primjerice, ne možete imati slastičarnu i strojnu obradu na susjednim lokacijama, navodi Ružojčić. Takve parcele, po njegovom mišljenju, treba po simboličkoj naknadi ponuditi poduzetnicima u dugoročni najam ili na prodaju, ali uz čvrste ugovorne obveze koje sprečavaju mešetarenje s halama ili zemljištem.
Naglašava da mali poduzetnici trebaju kooperaciju pa je mudro ponuditi pojedine sektore takve zone međusobno kompatibilnim poduzetnicima, što bi im olakšalo suradnju i smanjilo troškove proizvodnje. Veliki poduzetnici obično su samodostatni i nije im bitno tehnološko okruženje, ali njima trebaju veće jedinstvene parcele. Za jedne i druge vrijedi da pravi industrijski poduzetnik nije "građevinski poduzetnik".
- Industrijskog poduzetnika ne zanima ulaganje u zidove i terene. Njega zanima ulaganje u proces proizvodnje i zato traži što jeftiniji proizvodni prostor i što manje atraktivno zemljište, veli Ružojčić i izdvaja pozitivan primjer.
- Ne treba ići daleko da bi se vidjeli primjeri sličnih organizacija. Dobar primjer je Labin. Iz kolapsa industrije već krajem 90-ih takvom strategijom grada zadržao je danas zavidan nivo industrijske proizvodnje. Objektivno gledajući, sve to je u dobroj simbiozi društvenih događanja starog grada i intenzivnog turizma Rapca.