Kad govorimo o urbanim legendama, javlja se nekoliko interesantnih fenomena. Prvo, one graniče s realnošću, u smislu da sadrže određeni broj istinitih elemenata, a druga važna stvar je raširenost sličnih tema urbanih legendi u međusobno nepovezanim, različitim lokacijama. Koliko li smo, od anonimnih govornika, bili samo uvjeravani o postojanju "tajnih prolaza" između raznih pulskih znamenitih lokacija.

Nabrojat ću onih nekoliko koje sam osobno čuo: prolaz između Mornaričke crkve do Mornaričkoga groblja, prolaz između Arene i Hotela Rivijere, između Muzila i utvrde Punta Christo i između te iste utvrde i otočja Brijuni. Činjenica je da naš grad obiluje mnogim stvarnim tunelima (skloništima) i bez nabrajanja ovih mitoloških, a zanimljivost je da mnogi svjetski gradovi s bogatom poviješću obiluju "neotkrivenim tajnim prolazima".

Legende o spomenicima

Istraživanja Pietra Kandlera, znamenitog tršćansko-pulskog povjesničara iz 19. vijeka, otkrivaju dugotrajni kontinuitet mitova u gradu. U svojem djelu, „Obavijesti strancu koji posjećuje Pulu“ iz 1845., Kandler podrobno obrađuje povijest pulskih antičkih spomenika i njihovu ulogu tijekom dugih srednjovjekovnih stoljeća.

Kandler je u venecijanskom arhivu pronašao jedan dokument koji je datiran u 1600. godinu i opisuje rimske spomenike iz vizure toga vremena. Ruševno Veliko rimsko kazalište na padinama Monte Zara tadašnji su suvremenici nazivali Orlandovom palačom. Naime, tijekom srednjeg vijeka, ostatke velikih građevina diljem je Sredozemlja bio običaj nazivati po mitskom junaku, ali i stvarnom vojskovođi Karla Velikog, Orlandu. Po njemu je zvan i jedan osmatrački toranj na južnom dijelu pulskog zaljeva, ali u nekim zapisima i sam amfiteatar („Orlandina“).

Prospero Petronio – veduta grada Pule iz 1681. godine. Veliko rimsko kazalište zove se "Zadro" ili "Palazzo d'Orlando", a Amfiteatar Rena (pijesak)

Kako stoji u tekstu, kazalište je bilo „velikog kapaciteta, od mramora, visokog i robusnog tijela. Uzvisivao se iznad malog jezerca s pogledom koji se otvarao nad lukom; ali je dominirao svojom veličinom kao da je nekakav dvorac“. Dolazimo do ključne rečenice: „Mnogi su već tvrdili da je ono bilo povezano nekakvim tajnim podzemnim prolazom (što se govorilo i za duždev trg) s Arenom i kaštelom“. Znači, glasine o tobožnjim tajnim prolazima i katakombama bile su dovoljno raširene da pronađu svoje mjesto u tekstu o pulskim starinama iz 1600. godine. Nešto što se, unatoč usponima i padovima grada, dolasku novih stanovnika i odlasku starih, zadržalo do današnjeg dana.

Silazak u podzemlje

Prema švicarskom psihologu i misliocu Karlu Jungu, mit o tajnim prolazima, tunelima ili katakombama je arhetip „podzemlja“. Arhetip je "prvotni mitski, obredni, religijski ili simbolički obrazac, uzorak ili struktura, koji se nesvjesno obnavlja u potonjim psihičkim, jezičnim ili književnim očitovanjima" (encikopedija „M. Krleže“). Prema takvom shvaćanju, podzemlje je dio "misije heroja" u kolektivnoj memoriji od pamtivijeka, u kojoj se često "herojska figura" suočava s nekakvim čudovištem u tome podzemlju, mjestu mraka i tajni.

Sebastiano Serlio, ostaci Velikog rimskog kazališta, profil zgrade, 1540. godine

Najbolji primjer je mit o Labirintu i Minotauru, a početkom 1950-ih se govorilo o nekakvoj ogromnoj zmiji, odnosno udavu u jednome pulskom skloništu. Ukratko, Karl Jung je arhetip podzemlja psihologizirao i nazvao psihološkim istraživanjem vlastitih sjena uma i borbom sa strahovima, kako na individualnoj, tako i na razini kolektivne svijesti. Ostaje zaključak da je kolektiv, skup svih stanovnica ili stanovnika grada koji sada ili su ikada ovaj kraj naseljavali, „heroj“ u jednoj sagi potrage za vlastitim korijenima s očima otvorenim prema nesigurnoj budućnosti.

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA