U pulskoj Općoj bolnici evidentni su problemi s manjkom kadra, na nekim odjelima više, na nekima manje, a kako smo nedavno i pisali, potrebe su veće nego li za neka od tih zanimanja postoji uopće interes među mladim medicinarima. Upravo taj problem muči Odjel pedijatrije, tako i njenu granu, subspecijalizaciju - neonatologiju, saznali smo kroz razgovor s voditeljicom Odjela pedijatrije dr. med. Vlastom Kocijančić, koja nije krila da manjak doista postoji; kako onog liječničkog, tako i sestrinskog kadra. Neonatologija je deficitarna struka u Hrvatskoj, a bez obzira što nam se čini da ne bi trebalo biti tako, situacija na terenu potvrđuje činjenicu da ovog kadra kronično nedostaje. Nažalost, prema manjku interesa kod profiliranja, prilikom samog izbora školovanja, nema naznaka da će ubrzo biti bolje.

- Zajedno sa specijalizantima na odjelu nas ima deset specijalista pedijatrije i sedam specijalizanata koji su na edukaciji kako bi postali specijalisti pedijatrije. Specijalizacija pedijatrije traje 5 godina, a kako smo opća bolnica jedan mali dio edukacije je u našoj bolnici, dok je puno veći dio boravka, skoro četiri godine na klinici. Tako da mi imamo mlade liječnike, ali oni nisu u našoj ustanovi nego na edukaciji izvan ustanove. Od deset specijalista imamo dva subspecijalista neonatologije, jedan liječnik radi puno radno vrijeme nakon svoje 65. godine, a drugom je također produžen rad nakon 65. godine, ali na pola radnog vremena. Optimalan broj bi bio upravo spomenuti broj, kada bi situacija bila raspoloživa, otkriva nam voditeljica ovog odjela, jer prema sistematizaciji to i jest broj koji bi bio dostatan, međutim, kako je riječ o brojci od sedam specijalizanata, koji u bolnici provedu malo vremena, očito je da se na ovom odjelu dovijaju, kako znaju i umiju, svim potrebama i izazovima posla.

dr. Vlasta Kocijančić

- Specijalizacija na klinici traje jako dugo, tako da mi te ljude nemamo. Osim toga, mi smo ženski kolektiv, imamo i trudnoće djelatnica, a događa se da, zbog nedostatka kadra u našoj županiji, zaposlimo djelatnike iz drugih županija, koji se kroz neko vrijeme vrate u svoj kraj. Odškoluješ mladog čovjeka i onda ga pred kraj izgubiš, konstatira ona.

- Nedavno je pulska bolnica imali natječaj za pedijatra, ali se nitko nije javio, iznijela nam je bolnu činjenicu kroničnog nedostatka pedijatara dr. Kocijančić te nam otkrila da pedijatara nedostaje i u Istarskim domovima zdravlja.

- Sad nam je sestrinski kadar veliki problem, možda još i veći. Riječ je o stresnom i odgovornom zanimanju; vikendima, smjenama, noćima, malo se tko za to odlučuje, tužno konstatira. Na Odjelu pedijatrije trenutno je 18 medicinskih sestara, dok bi ih prema sistematizaciji trebalo biti puno više, što zvuči kao nedostižan san. Međutim, i pet, šest dodatnih sestara bitno bi olakšale funkcioniranje cijelog sustava na ovom odjelu. Neonatologija je odvojena od tog broja, ali nije tajna da bi sestre na svakom odjelu dobro došle.

Podatak, koji se nedavno mogao pročitati i u našem listu, govori da je najmanja smrtnost beba u Hrvatskoj, upravo u Istri.

- Mi imamo malenu ranu neonatalnu smrtnost, perinatalni mortalitet doista je malen. U perinatalni mortalitet spada fetalna smrt i rana neonatalna smrt koja se odnosi na period bebe od rođenja do sedmog dana života, a prošle godine u našoj bolnici imali smo jedan slučaj rane neonatalne smrti. Mi smo rodilište druge razine zdravstvene skrbi, možemo skrbiti o djeci koja su rođena nakon trideset drugog tjedna trudnoće. Bolja je dijagnostika, žene su educirane, idu redovno na preglede kod ginekologa, dobra je suradnja između bolničke i primarne zdravstvene zaštite, tako da su žene doista pod kontrolom. Surađujemo s ginekolozima; znamo kad je neka patologija na odjelu, spremni smo na takve stvari, ali prisutna je i stalna edukacija. Odjel je dosta dobro opremljen; mi smo jedinica intenzivne njege, nemamo respiratore, ali imamo respiratornu neinvazivnu potporu s nazalnim CPAP-om i s high-flow-om. Imamo dobre rezultate liječenja, nemamo puno transporta u Kliniku, opisuje rad i dobre rezultate Kocijančić.

- Do prije par mjeseci neonatologija je bila u sklopu Odjela pedijatrije, dok sad funkcionira pri Službi za ginekologiju. Fizički i prostorno je odvojena od Odjela za pedijatriju. S preseljenjem i ustrojem nove bolnice, neonatologija je na istom katu s rađaonicom i rodilištem, gdje borave rodilje sa zdravom novorođenčadi. Sestre su pripale ginekologiji, a liječnici su još uvijek na Odjelu za pedijatriju, budući da nemaju dovoljno ljudi ni za jedan ni za drugi Odjel te svi pokrivaju sve, veli nam dr. Kocijančić.

- U jutarnjoj smjeni imamo liječnika na oba radilišta, plus subspecijalističke ambulante na poliklinici, hitna pedijatrijska ambulanta i ambulanta dnevne bolnice. Dežurni liječnik skrbi o djeci koja su na Odjelu pedijatrije, kao i onu na neonatologiji. Uvijek imamo jednog liječnika koji pokriva pripravnost na neonatologiji, za hitnoće, ali i kad je u pitanju transport, ne samo za bebice, nego i veće djece.

I pedijatrija i neonatologija su deficitarna zanimanja. To je među specijalizacijama najnepopularnija specijalizacija, jer je svima rad s djecom stresan.

(snimio Danilo Memedović)

- Dijete ti ne može kao odrastao čovjek reći; boli me ovo, nije mi dobro iz ovog razloga. Mi moramo iz anamneze i podataka koje nam daju roditelji te na osnovu pregleda shvatiti što je s djetetom, da li zahtijeva bolničko liječenje ili ga nakon pregleda možemo otpustiti kući tj. kakvu obradu raditi. Kod neonatologije je riječ o liječniku koji ima specijalizaciju iz pedijatrije i subspecijalizaciju iz neonatologije. Dakle, pedijatar skrbi za djecu od rođenja do osamnaeste godine života, a neonatolog do prvih 28 dana života djeteta. Pedijatar je, rekli bismo, doktor za malu djecu, dok kod odraslih imamo više specijalista koji brinu o određenoj problematici. Neonatologija je vrlo stresna i odgovorna, kako za liječnika, tako i za sestru, jer je riječ o vrlo maloj djeci, kod koje se vrlo lako, iz dobrog stanja, situacija može preokrenuti na lošu. To je zasigurno razlog zašto se malo njih odlučuje za ovaj posao i zašto je jedna od najnepopularnijih grana medicine, kako za liječnike tako i za sestre, tumači nam Kocijančić.

Osim pacijenta, koji je u ovom slučaju dijete, na Odjelu imaju i roditelje, najčešće majke.

- Naime, nama je većina djece hospitalizirana zajedno s roditeljima, a on je ovdje s djetetom puna 24 sata. Mame do treće godine imaju besplatan boravak, dok mame starije djece moraju platiti boravak u bolnici uz dijete. Sve sobe su napravljene na način da postoje dva bolesnička kreveta i dva za majke. Vodimo računa, ako smo u mogućnosti, da dijete i majka budu sami, dijelom radi komfora, a dijelom i zbog patologije, dok svaka soba u novoj zgradi ima i svoju kupaonicu. Svaku promjenu i svaku situaciju mame nam alarmiraju, tako da je pedijatrija jedan vrlo dinamičan odjel. Ljudi puno čitaju pa čim nešto pronađu na internetu o simptomima, odmah misle da je riječ o najstrašnijoj dijagnozi, kroz smijeh, ali i s puno empatije govori nam doktorica.

- Kad smo roditelji, svi smo posebno osjetljivi, s puno razumijevanja komentira ona ponekad i nerazumno roditeljsko ponašanje.

"Svako dijete koje se rodi, neposredno po porodu, pregleda neonatolog ili pedijatar. Ukoliko ginekolozi očekuju da će biti eventualnih poteškoća pri porodu, pozovu pedijatra odnosno neonatologa na sam porod. Ako ne očekuju komplikacije u porodu, naša prisutnost nije potrebna. Bebe su zajedno s mamom u rodilištu, ukoliko je sve u redu, a svako novorođeno dijete se pregleda neposredno po porodu i pred otpust. Zdrava djeca se otpuštaju nakon 48 sati, ako je u pitanju vaginalni porod, dok kod carskog reza otpust, zbog mame, ide nakon tri dana. Ako je nekakav problem tijekom boravka u rodilištu, sve je pod kontrolom pedijatra, neonatologa. Ako je dijete bolesno, dijete se prima na našu jedinicu za neonatologiju, i tu se, koliko god treba, skrbi o djetetu; ovisno o dijagnozi, veli nam.

Budući da znamo da se prošle godine u OB Pula rodilo gotovo 1.400 djece, samo taj minimalan broj obaveznih pregleda govori o opsegu ovog, vrlo zahtjevnog i odgovornog posla. Od novorođene djece 20-25 posto djece bude hospitalizirano na jedinici za neonatologiju.

(snimio Danilo Memedović)

U jednom radnom danu, u 24 sata, na odjelu neonatologije pregledaju i do 70-ero djece, što je gotovo uobičajena praksa, ispričala nam je dr. Kocijančić, a to je brojka koja na najplastičniji način ukazuje na intenzitet rada Odjela, koji radi s najranjivijom skupinom populacije, za koju svi spremno skačemo na zadnje noge, ukoliko sustav ne reagira na svaku njihovu potrebu - Nakon što sam završila srednju medicinsku, a mama mi je bila medicinska sestra i oduvijek mi je rad s pacijentima bio privlačan, odlučila sam se za fakultet na kojem su mi uvijek odskakale od svega te internističke grane, odnosno pedijatrija, jer su djeca posebna, draga i slatka. Pomoć bolesnoj djeci mi je oduvijek bila misija, a fascinirana sam pedijatrijskom onkologijom, koju, nažalost, mi ovdje nemamo. Imaš malenog pacijenta jedan dugi period, a djeca se, u većini slučajeva oporave, a taj pozitivan ishod vam puno znači. Tu postoji velika povezanost s malim pacijentom, otkriva nam ona svoje razloge za izbor ovog humanog zanimanja.

- Ovaj posao nikad ne završava, traje od 0 - 24 sata, ima i puno odricanja, ali nemjerljive sreće, zaključuje doktorica.

Povezane vijesti

• Počela humanitarna akcija za splitsku Kliniku za dječje bolesti "Budi mi prijatelj"
• PEDIJATAR IZ ČAKOVAČKE BOLNICE: "Svakih sat dolazi dijete koje je pozitivno"
• Donacijom Belgije nabavljena nova oprema za Odjel pedijatrije sisačke bolnice