(Z. STRAHINJA)
Smrad po plinu koji je za vikend uznemirio žitelje uz gradilište rotora Rizzijeva-Voltićeva na Vidikovcu širi se iz plinske cijevi koja već godinama nije u funkciji. Štoviše, ta je ogromna cijev od lijevanog željeza, koju su postavili Austrijanci prije više od stotinu godina, "slijepa", a od plinofikacije grada prije pet godina pod tlom su ostali samo njezini dijelovi.
- Ne, nema nikakve opasnosti. To što smrdi nije plin, plina nema u cijevi. Smrdi talog koji se u cijevi taložio duže od sto godina. To je cijev bivšeg, starog sustava gradskog plina, rezali smo je već na više strana. Prvo je smetala za rekonstrukciju raskrižja Radićeve, Rizzijeve i Budicinove, sada je dvaput rezana na raskrižju Rizzijeve i Voltićeve. Danas će je radnici precizno izrezati da bi je mogli zašalovati i betonskim blokovima začepiti s dvije strane. Stare cijevi uvijek smrde, evo tu su vani razbijeni dijelovi, možete se uvjeriti i da ti komadi smrde, rekao nam je jučer na gradilištu Robert Percan, rukovoditelj distribucije pulske Plinare. S obzirom da cijev nije prikopčana na sustav, na terenu niti nema potrebe za radnicima Plinare.
Bura raspuhala
Stara željezna cijev ogromnog je profila, a takve su nekada, kada je plin bio slabiji i pod manjim tlakom, bili standardi. Radnici angažirani na rekonstrukciji raskrižja, što uključuje i izgradnju i rekonstrukciju pune infrastrukture pod zemljom, cijev su razbili prošlog tjedna uslijed gradnje oborinskog voda. Kad bi iz razbijene cijevi tako velikog profila zaista i izlazio plin, stanovnici kvarta već bi se prvog dana našli pred katastrofom.
I jučer se smrad povremeno osjećao iako je Vidikovac raspuhala bura. Upravo za našeg obilaska radnici su počeli s preciznim rezanjem da bi željeznu cijev mogli začepiti betonom, samo da neugodni mirisi ne bi i dalje uznemirivali žitelje. Dijelovi starog plinovoda, koji se proteže Rizzijevom od raskrižja s Radićevom do raskrižja s Voltićevom, ostat će i dalje zatrpani pod zemljom, dok i opet negdje ne zasmetaju.
Kako nam je Percan objasnio, bila je to glavna distribucijska cijev gradske plinske mreže izgrađene početkom 20. stoljeća, a proteže se od plinospreme do dna Radićeve ulice, gdje se nekada nalazila stara plinara, danas Vodovod. Nekada je taj vod bio i glavna okosnica sustava, između su se nalazili ogranci, preko nje se i donedavno posezalo za rezervama plina iz plinospreme.
- Kada smo uvodili novi sustav plina, morali smo istovremeno raditi i na novim cijevima i distribuirati stari plin da ne bi bilo prekida u opskrbi. Dok i zadnji potrošač u gradu nije dobio novi plin, ova je cijev bila u funkciji. Nakon toga smo je, kao i sve ostale, ispuhali dušikom, tako da u njoj sigurno nema plina i nema nikakvog razloga za brigu, rekao je Percan.
U petak, kada je okrenulo na južinu, smrad je na Vidikovcu mnoge zabrinuo. Kako i ne bi: u Puli se, od eksplozije plina koja se baš u ovo vrijeme dogodila 2001. godine, puše i na hladno čim je o plinu riječ.
Nije dobro za posao
- Osjetio se smrad i proteklih dana. Sada, svako-toliko kada zapuše, i dalje zasmrdi po plinu, rekla nam je trgovkinja iz niza poslovnica (trafike, pekare i voćarne) pod zidom Diskonta, na korak od gradilišta. Kupci su je upozorili da smrdi, ali i da je u Glasu Istre pisalo da to nije plin.
- Ma znam ja da nije plin, da je to od starih cijevi, ali nije dobro za posao. Već mjesecima smo izolirani ovdje, tu su kupovali oni što se zaustave usput, a sada kako je promet prekinut, nemamo posla. Trebala bi nam gradska uprava smanjiti najam za ove mjesece, rekla je trgovkinja koja se nije željela predstaviti. Cesta je, podsjeća nas, zatvorena već dva mjeseca, a izvjesno je da će tako biti još neko vrijeme. Radovi su počeli u studenom nakon što je premješten "Spomenik Puli" Gualtiera Mocennija. Izvođač radova, vrijednih 5,3 milijuna kuna bez PDV-a, je tvrtka Cesta, a rok za gradnju kružnog toka i postavljanje infrastrukture je 150 dana.