Piše Milan Rakovac
Njente de mal, šjor maještro. Že gvera...
Luca je slušala oca, popa-Luka... ter vero i šjora-Čiči je razumila ništo, i lako, i samo bi se posmihnula; a di neće, kad je Luca svaku nedilju nosila sve veće pakete u selo, pak bi najzad Luci dala kakovu staru maju! Ali – compagni xe compagni, tu nema dilema, a ča se ni torna valje iz Zagreba drug "Peresina" ki je član Partije, pak je potega za ruku jene noći na militarsken cimitru na zastanku, "slušaj mala, ja znam da mnogo toga tebi nije jasno. Ništa! Odbaci sve dileme, vjeruj drugovima, bespogovorno. Ali, otvori oči i uši", "Ma ča, drug povjerenik?", "Ma ča ma ča! Budnost, drugarice! Tu je Kominterna i internacionalistički principi, jasno?". "Jasno, jasno, nego ča", "Ali tu je i sklonost drugova Talijana prema lijevim skretanjima, trockizam, sektaštvo" "Ča to?", "Evo, evo!". Najprije pročitaj: "Skraćeni kurs iz historije SKP!" (b) sricala je Luca svoja prva slova ilegalne borbe i prvih zazora i sumnji.
