Predsjednica Nove ljevice i psihijatrica Ivana Kekin, liderica stranke sastavnice Zeleno-lijeve koalicije koja je po rejtingu na četvrtom mjestu u zemlji, u svojoj dijagnozi hrvatske politike i društva tvrdi da nismo manje licemjerni od drugih nacija, iako imamo "recepte" za to kako se ponašati kao pravi domoljub, seksist ili karijerist u vladajućim strankama.

- Nova ljevica, stranka kojoj predsjedate, kaže da imamo pandemiju nasilja nad ženama. Nasilje nad ženama u nas je, a i u svijetu, tužna dugovječna kronična bolest. Zašto je ta tema danas, u trenucima krize, dospjela u vrh javnog interesa?

- Slažem se da nasilje nad ženama nije nova tema. Uzrok nasilju ne leži u aktualnoj pandemiji, ali prema posljednjim istraživanjima, uključujući i ono Ujedinjenih naroda, zabilježen je porast nasilja u obitelji i izvan obitelji koji se odnosi na žene i djevojčice. U ovakvim specifičnim okolnostima - nasilje raste. To se objašnjava epidemiološkim mjerama prema kojima su ljudi bili više zatvoreni zajedno, ekonomskom krizom koja može producirati nasilje ili činjenicom da su žene bile izdvojene iz svojih socijalnih krugova pa im je pomoć bila manje dostupna. Ali, krivo bi bilo zaključiti da je pandemija uzrok - uzrok je puno dublji i on je sistemski. Radi se o neravnoteži moći muškaraca i žena koja se proteže kroz sve društvene sfere i potom se u svom najgorem obliku manifestira kroz nasilje.

- Sad imamo eskalaciju priznanja o maltretiranju, često i vrlo nasilnom, nad nizom poznatih osoba ženskog spola. Jeste li se kao liječnica i psihijatrica te osobno često susretali s oblicima ponižavanja žena?

- Susretala sam se i osobno s raznim oblicima seksualnog nasilja i uznemiravanja, a susretale su se i moje pacijentice. Ne poznajem ni jednu ženu koja se nije s time susrela. Silina svjedočanstava kojima sada svjedočimo rezultat su dvije stvari. Prva, neke žene tek kad pročitaju iskustva drugih, posvijeste da se to i njima dogodilo. Kao što je rekla pokojna Mira Furlan - nasilje je zrak koji mi dišemo. Kada studentica s 18 godina čuje neumjesnu "šalu" svog profesora, ona to ne mora odmah posvijestiti. Jer se kod nas takvo ponašanje tolerira. Drugo, žene i intuitivno razumiju da i njihovo priznanje može pridonijeti širem društvenom razumijevanju problema. To smo vidjeli kroz #MeToo pokret. Mi imamo sistemski problem, a ne izdvojene lude psihopate koji nas napadaju. To se događa na svim razinama i u svim klasama. Stoga žene žele progovoriti i tako pokrenuti lavinu koja bi to promijenila.

- Koliko ima seksizma u hrvatskoj politici?

- Koliko ima vode u moru, toliko ima seksizma u hrvatskoj politici!

- U čitavu priču o proganjanim ženama žalosno se uklopila stara priča o preminuloj glumici Miri Furlan. Pokazuje li ta priča, vezana uz „nezavisne medije“ poput Globusa, da su žene bile žrtve kad god je društvo bilo u krizi?

- Progon Mire Furlan je načinjen zbog „zločina“ neadekvatnog voljenja hrvatske države. Po kriterijima koje su tada zamislili, vođeni su vulgarno-seksistički progoni ljudi u kojima se iznosilo kako izgledate, s kime ste bili, od čega se liječite i tako dalje. Sama smrt Mire Furlan donijela nam je i sramotni nekrolog njezine matične ustanove u kojem kažu da je otišla iz političkih razloga ne objašnjavajući detalje.

- Pokazuje li to „nezavisnost“ institucija i medija?

- Da se ponovno nađemo u situaciji koja od njih to zahtjeva, pojedini mediji bili bi iznova u službi državnog aparata. A neki su to i sada. Nama naime radari dobro rade, pa to uočavamo bez problema. Što se tiče Mire Furlan i recentne isprike Globusa, moram priznati da, iako mislim da za iskrenu ispriku nikad nije kasno, u nju ne vjerujem. Napokon, postoje i žive osobe kojima bi se trebale ispričati, što nisam primijetila. Za početak mogu se ispričati hrvatskim publicisticama, vješticama iz Rija, koje je također Globus "prokazao", a koje su skoro sve žive.

- Je li hrvatsko društvo vrhunski licemjerno ili smo u „standardu“ zapadnih demokracije, da ne odemo preširoko?

- Teško pitanje, ali ne vjerujem da Hrvati imaju poseban gen za licemjerje. Mislim da jako dugo živimo u jednom iskrivljenom realitetu u kojem nam uporno guraju podvalu da se Hrvatsku mora voljeti na određeni način. Taj se način promovira kao mržnja prema drugima i drugačijima, a istodobno smo svjedoci neviđene krađe, korupcije, klijentelizma i plemenskog ponašanja. To nam se trideset godina gura kao recept idealnog ponašanja, pravog domoljublja. Primjerice, u svom zadnjem komentaru, u jednoj kolumni pisala sam protiv hrvatskog nacionalizma i dobila mnoštvo komentara da sam onda za - srpski nacionalizam, što ne može biti dalje od istine. Mnogo građana prihvatilo je dihotomiju koja nam se servira posljednjih trideset godina po kojoj možete biti ili jedno ili drugo. Nema trećeg, a kamoli nečeg iznad toga. Imamo problem u realitetu koji nam onemogućuje da drukčije vidimo budućnost.

- Je li po Vašem mišljenju opravdano prikazivati jednog poznatog, preminulog političara Miroslava Tuđmana kao pravog domoljuba, iako je poznato da se radi o šefu tajne službe koji je kršio ljudska prava te prisluškivao najmanje 650 osoba, među kojima oko 150 novinara u vrijeme rata devedesetih godina. Ima li kraja hrvatskoj hipokriziji?

- Kao društvo skloni smo crno-bijelom pogledu na stvari. Poprilično je zabranjeno propitivati ulogu obitelji Tuđman u stvaranju hrvatske države. Kad je zastupnica Katarina Peović u Saboru podsjetila na hašku optužnicu protiv Franje Tuđmana, vidjelo se kako kulja bijes iz inače polupristojnih zastupnika. U tom smislu ne čudi me da se ne smije propitivati uloga dr. Mire Tuđmana u spomenutim pitanjima. Ali, ako želimo ići naprijed, moramo otvoreno razgovarati o nasljeđu obitelji Tuđman, a to je duboko nepravedno, autoritarno i korumpirano društvo te ortački kapitalizam.

- Sudi se Ivici Todoriću, ali bez spomena tko ga je Todorićem načinio.

- Tako je. Ima pjesma mog muža (Mile Kekin, osnivač i frontmen Hladnog piva, op. n.) u kojoj kaže - svi smo ga mi voljeli. Priča se o Titu, a nastavlja o Tuđmanu. Moramo kao društvo osvijestiti da nam veliki vođa nije potreban.

- Zar Andrej Plenković nije „veliki vođa“?

- Nažalost i on bi to htio biti. On se poprilično unio u tu ulogu, u drugom mandatu uživio se u omnipotentnu ulogu "svemogućeg, sveprisutnog i sveznajućeg", pri čemu proziva druge da, kada upozoravaju na HDZ-ove skandale, podrivaju državu, čime je potvrdio da po njemu država jest HDZ. Kao da nismo, bar na papiru, još prije 30 godina izašli iz sustava u kojem je jedna partija bila ono što danas želi biti HDZ. Ne treba se zato čuditi da strani analitičari hrvatsku "demokraciju" nazivaju neuspjelom ili nedovršenom, nekonsolidiranom. Plenković misli da to izjednačavanje partije i države i dalje „pali“ kod hrvatskih birača – za HDZ-ove možda. Ali ova država nije HDZ i birači danas sve bolje vide da su je HDZ-ovci prisvojili za sebe. Vrijeme je da se to promijeni.

- Možda je dobro što imamo Zorana Milanovića na Pantovčaku. On je sličan Plenkoviću, samo ima drugu boju kravate?

- Komplementarni su.

- Kako procjenjujete današnje psihičko stanje nacije? Traži se strpljenje zbog korone, čekanje zbog potresa… Koliko to može trajati? Okupljanje malih poduzetnika u Zagrebu pokazalo je masovno nezadovoljstvo. Može li se ono, kao u nekim zapadnoeuropskim državama, pretočiti u ulične nemire, pa i pozive na promjenu političkog vodstva?

- Mislim da imamo vrlo objektivne uzroke prolongirane traume koja traje godinu dana, što je korona, te dodatnu traumu u obliku potresa koji je pogodio velik broj ljudi. Sigurno je da smo iscrpljeni i umorni, iscrpljenih kapaciteta za daljnje toleriranje epidemioloških mjera. Dodatno, ne možemo ne primijetiti kako funkcioniraju stožeri ove države. Uvode se vrlo nekonzistentne epidemiološke mjere jer zabranite prodaju kave za van u kafićima, a istodobno se stalno rade iznimke za privilegirane skupine i institucije. Uz to, Vlada se hvali ekonomskim mjerama, kao da ih ministri daju iz vlastitog džepa, iako su to naši novci kojima smo napunili državni proračun. Kad ih se pita za ukidanje epidemioloških mjera, odgovor je kako su u drugim zemljama EU-a one puno strože. Kad se pita za novac, kažu nam da ga mi nemamo kao zemlje zapadne Europe. To izaziva duboko nezadovoljstvo kod ljudi, posebice jer je nekima posve oduzeto pravo na rad već godinu dana.

- Hoće li ljudi „puknuti“ i masovnije pohoditi ulice?

- Prosvjedi su legitimni. A posljednji prosvjed u Zagrebu nisu organizirali nikakvi antivakseri, nego ljudi koji žele raditi. Može li to izazvati masovnije prosvjede, ovisi o Vladi i njihovim potezima. Ali, podsjetila bih vas da uskoro imamo izbore, koji su najbolja prilika da građani izraze svoje nezadovoljstvo i izazovu promjenu! Samo trebaju izaći i glasati.

- Cijepljenje – snosi li Vlada odgovornost za preveliko oslanjanje na očito neefikasni Bruxelles? Kako je moguće da su nas prestigle zemlje susjedstva?

- Cijepljenje je glavna tema u nas i ja na to gledam pomalo idealistički. Duboko sam razočarana s načinom na koji se svijet ponaša u raspodjeli cjepiva. Prema svim razlozima koje navodi struka, trebamo se ravnomjerno cijepiti. Uzalud Izraelu ako se procijepi, a u nekoj drugoj zemlji virus mutira i zarazi cijeli svijet. Što se Europe tiče, idealna je prilika da bogata Europa osjeti što znači samoregulirajuće tržište. Ovaj puta vidimo kako samoregulirajuće djeluje, i to na vlastitoj koži. Isto tako, da nije bilo u ovim vremenima gotovo socijalističkog uplitanja država u razvoj i proizvodnju cjepiva koje su ga financirale, cjepiva ne bi ni bilo. Ovo je velika prilika da se oslobodimo mitova koji nas vode u propast i da promijenimo smjer. Europa u tome kasni, ali želim vjerovati da će se i Hrvatska na vrijeme procijepiti.

- Postoji li još Zeleno-lijeva koalicija, s obzirom na izbacivanje Radničke fronte, i zašto ste se uopće razišli?

- Došlo je do prekida suradnje s Radničkom frontom jer je suradnja s njima bila teška na komunikacijskom nivou. Ne na ideološkom, ne na političkom, nego baš na komunikacijskom nivou naša je suradnja bila iscrpljujuća. Energija se investirala u komunikaciju, umjesto u kreiranje i zastupanje zajedničkih politika.

- Nije li to put k atomizaciji ljevice? Radnička fronta dobiva 1,3 posto glasova, ostatak koalicije 6-7 posto. Ako se još podijelite, ostat ćete ispod praga na izborima?

- Na to se pitanje odgovor može dati iz različitih uglova. Na primjer, može se reći i da je sada koalicija čvršća. Trudimo se zastupati naše ciljeve bez mogućih kompromisa i grča u želucu. I konačno ne mislim da je došlo do slabljenja Zeleno-lijeve koalicije jer je izašao samo RF. Oni nisu bili s nama ni na posljednjim europskim ni predsjedničkim izborima.

- Imate li „grč u želucu“ da podržite Tomislava Tomaševića zvanog Senf iz Možemo! u Zagrebu?

- Upravo suprotno. S punim povjerenjem stojim iza svakog koalicijskog kandidata, kako onih za gradonačelnike, tako i onih koji će biti na listama za županijska, gradska i općinska vijeća. Što se tiče Tomislava Tomaševića, otkad pratim političku scenu, Zagreb nikad nije imao boljeg kandidata.

- Možda ne pratite dovoljno dugo. Hoće li Nova ljevica imati kandidata za gradonačelnika u nekom većem gradu?

- Vjerujem da hoćemo, ali upravo smo u koalicijskim dogovorima i malo je prerano o tome govoriti. U mnogim gradovima idemo kao Zeleno-lijeva koalicija, zajedno s ORAH-om, a u Dubrovniku sa strankom Srđ je naš. Možda će biti još partnerskih stranaka i pojedinaca, o tome se također razgovara.

- Osnovali ste ogranke po Istri ili je njihovo osnivanje u najavi. Što nudite Istrijanima kad im IDS već nudi sve, osim onoga što je u ingerenciji Vlade, a to im nudi HDZ?

- Podružnica koju smo službeno osnovali u Istri je naša gradska organizacija u Puli i vodi je Mirjana Galo, poznata aktivistkinja za ljudska i manjinska prava. Vjerujem da će se ona kandidirati za neku izbornu dužnost. Što se tiče ponude Istrijanima, naša koalicija i Nova ljevica ne nudi, ona poziva da se konačno izmakne klijentelističko prijestolje na kojem sjedi IDS kao regionalna inačica HDZ-a, pri čemu sljubljenost političke pripadnosti, veza i poslova koči svaki razvoj.

- Konkretnije?

- Istrijani će sada moći birati pristaju li i dalje na takvu igru. Istra može ponovo biti avangarda, najnapredniji dio zemlje, spremna je za zelenu transformaciju i okretanje novim i održivim oblicima turizma. Istra je spremna za zelena radna mjesta, jer življenje samo od rentijerstva i ugostiteljstva više nije održivo.

- Drugim riječima, da Istra postane, starinski rečeno, avangarda cijele radničke klase, a ne samo konobara i spremačica?

- Vrijeme je da Istra postane avangarda za sve koji žive od svoga rada.

Povezane vijesti

• Antifašisti Europe ujedinimo se!
• Nova ljevica pozvala HDZ da očituju o prijetnjama N. Cvijanoviću
• U ISTRI OSNOVANA NOVA LJEVICA Predsjednica pulske podružnice je poznata društvena aktivistica i političarka