Plenković je poručio da se neće ispričati jer on i sadašnji HDZ, otkad ga je on preuzeo, nemaju nikakve veze s HDZ-om iz Sanaderovog vremena tj. njegovog vođenja HDZ-a, pa stoga ni kriminalom koji je tada počinjen. Ostaje, međutim, nejasno odriče li se Plenković i prvog predsjednika HDZ-a i zasluga koje si je Tuđman i njegov HDZ pripisivao za stvaranje samostalne Hrvatske
(Snimio Davor Kovačević/Novi list)
Dana 13.listopada 2021.godine kao bomba odjeknula je vijest da je Vrhovni sud objavio odluku o žalbama u slučaju Fini Media. Svojevremeno su u tom slučaju bili osuđeni (zbog nezakonitog prisvajanja – pljačke milijunskih iznosa) Ivo Sanader, predsjednik Vlade i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, Mladen Barišić, rizničar HDZ-a i Branka Pavošević blagajnica HDZ-a. Ivo Sanader je osuđen na osam godina zatvora, HDZ kao pravna osoba na novčanu kaznu od tri i pol milijuna kuna uz obavezu vraćanja 14,6 milijuna kuna na ime ostvarene protupravne koristi.
Mladen Barišić je osuđen na dvije godine i deset mjeseci zatvora, a Branki Pavošević izrečena je kazna zatvora od jedne godine i četiri mjeseca. Vrhovni sud je Ivi Sanaderu smanjio kaznu zatvora za godinu dana, ostavio je u cijelosti odluku nižeg Županijskog suda u Zagrebu u odnosu na HDZ, odnosno novčanu kaznu od tri i pol milijuna i oduzimanje imovinske koristi od 14,5 milijuna kuna.
Ponukan reagiranjem na presudu Vrhovnog suda, prije svega predsjednika HDZ i Vlade Andreja Plenkovića, odlučio sam da se i ja uključim u tu raspravu. Razumljivo je što su uslijedile burne reakcije oporbenih stranaka, kao i čelnika HDZ, naravno i predsjednika te stranke i Vlade. Predstavnici oporbenih stranaka redom su izrekli zadovoljstvo presudom Vrhovnog suda, osudili su činjenicu što su HDZ i predsjednik Ivo Sanader na nezakonit način prisvojili novac za sebe (Sanader) i za crne fondove stranke (HDZ).
Svi su redom zahtijevali da se Plenković/HDZ ispriča hrvatskim građanima, a bilo je i zahtjeva da se ide na izvanredne parlamentarne izbore. Posebno su također isticali da je u Europskoj uniji ovo prvi slučaj da bude osuđena politička stranka i k tome još, koja je na vlasti. Presudu Vrhovnog suda i reagiranje oporbe, posebno zahtjev da se HDZ ispriča građanima, neuobičajeno za njega, burno je komentirao i Andrej Plenković. Komentirali su presude Vrhovnog suda i dva čelnika HDZ-a koji su u Sanaderovo vrijeme bili i njegovi bliski suradnici, a i njegovi pomagači u tim nezakonitim i nemoralnim makinacijama.
Radi se o Gordanu Jandrokoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora, i Branku Bačiću, predsjedniku Kluba zastupnika HDZ-a. Njihove reakcije, slušao sam ih i gledao, bile su krajnje neuvjerljive i nesuvisle. Javni istupi predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića nabusito, da ne kažem s visoka, pomalo nervozno, bili su usmjereni, da tako kažem, u tri smjera – prema oporbi, presudi tj. pravosuđu, ali najvećim dijelom prema "prijašnjem" i sadašnjem HDZ-u. Oporbenim strankama koje su reagirale na presudu odnosno provedbu odluke Vrhovnog suda (SDP, Most, Domovinski pokret, Možemo...) Plenković je, slikovito rečeno "obrisao nos", opalio je po njima ne štedeći uvredljive i pogrdne riječi i izreke, poručujući njima tj. svima nama, urbi et orbi, da se neće ispričati jer on i sadašnji HDZ, otkad ga je on preuzeo, nemaju nikakve veze s HDZ-om iz Sanaderovog vremena tj. njegovog vođenja HDZ-a, pa stoga ni kriminalom koji je tada počinjen. Drugim riječima, može se zaključiti, odnosno pojednostavljeno kazati da se Plenković odriče HDZ-a od ranije tj. dok on nije postao predsjednik te stranke.
Ostaje, međutim, nejasno odriče li se Plenković i prvog predsjednika HDZ-a i zasluga koje si je Tuđman i njegov HDZ pripisivao za stvaranje samostalne Hrvatske. Pravno i logički može se zaključiti slijedeće: ako se Plenković odriče HDZ-a i njegovog predsjednika koji su ogrezli u kriminal, onda se odriče HDZ-a i predsjednika te stranke koji su činili i dobre, pozitivne stvari, pa čak i takve kao što je stvaranje samostalne Hrvatske.
Presuda Vrhovnog suda o kojoj je riječ za Plenkovića je krunski dokaz da pravosuđe (sudovi) nije HDZ-ovo niti je on ajatolah hrvatskog pravosuđa, kako ga neki (valjda iz oporbe) tituliraju. Sudovi su potpuno samostalni, neovisni od zakonodavne i izvršne vlasti, poentira i poručuje nam Andrej Plenković, najavljujući da će HDZ Ustavnom sudu podnijeti tužbu jer smatra da je presuda Vrhovnog suda - nezakonita. Osobno mi je drago da je nakon desetak i više godina Vrhovni sud presudom stavio točku na postupak u aferi nazvanoj Fini Media. Presuda je oduševila mnoge, ne samo mene.
Istovremeno ostaje i velika gorčina da je naša vladajuća i najveća politička stranka na ovakav način završila na stupu srama, jer što će o nama, ne samo o HDZ-u, misliti demokratski, europski svijet.
No, ako smo po korupciji na samom vrhu u Europskoj uniji, zašto bi naša vladajuća stranka, pa i najviši državni dužnosnici tapkali na začelju. Bar smo po korupciji na vrhu Europe kad smo po razvijenosti na samom dnu.
U vrijeme kada je HDZ izvršio kriminalnu aktivnost za koju je pravomoćno proglašen krivim, odgovornim, djelovao je kao zločinačka organizacija, i to bez obzira da li joj je taj "naziv" napisan i u presudi. Citirat ću što pod tim pojmom definira Kazneni zakon, u članku 89.:
"Zločinačka organizacija je strukturirano udruženje od najmanje tri osobe koje postoji tijekom određenog razdoblja i djeluje sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela radi izravnog ili neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi sa ciljem ostvarivanja i zadržavanja nadzora nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima a radi se o kaznenim djelima za koje se ne može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje četiri godine ili teža kazna. Zločinačka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminala...". Neka čitatelji Glasa Istre sami ocijene da li je HDZ u vrijeme dok je ukradeni novac stavljao u svoju blagajnu bio zločinačka organizacija, te da li je to (možda) bio u kontinuitetu svog djelovanja od svog osnivanja pa do danas?! Podsjećam da je svojevremeno Ivica Račan HDZ nazvao "strankom opasnih namjera".
Spomenuta presuda Vrhovnog suda ne dokazuje da pravosuđe nije hadezeovsko. Radi se o samo jednoj odluci koju je donijelo (svega) pet sudaca, istina najvišeg suda u državi, koji su bili dovoljno hrabri, samostalni da donesu presudu koja će ući ne samo u sudsku, već i u političku povijest. Ipak treba imati u vidu neke činjenice koje su (možda) omogućile donošenje takove presude.
Dužnost predsjednika Vrhovnog suda više ne obavlja Đuro Sessa, koji će ostati upamćen po svom nadimku Đuro kesa, pa je to svakako bila povoljna okolnost. Dobro je, barem ja tako mislim, da je sudsko vijeće Vrhovnog suda donijelo presudu prije nego je izabran novi predsjednik (Radovan Dobrinić) da se ne bi njemu pripisao utjecaj na donošenje presude.
Kolokvijalni naziv "HDZ-ovo pravosuđe" sudbena je vlast s pravom dobila. O tome, tj.o krizi sudbene vlasti osobno sam nedavno pisao u Glasu Istre i ostajem kod svega onoga što sam tada napisao. Taj naziv datira još iz ranih 90-ih godina prošlog stoljeća zbog poznate etničke i etičke čistke sudaca iz sudova, ali i zbog niza donesenih presuda, a još više onih koje nisu donijete ni nakon desetljeća i više postupanja u kaznenim postupcima protiv HDZ-ovih kapitalaca. Neke sam presude, kao i slučajeve sporog suđenja, naveo.
Ovom prilikom navest ću jednu bizarnu presudu kojom se pravosuđe ne može ponositi, već naprotiv, sramiti. Radi se o tome da je Općinski sud u Gračacu osudio jednog prosjaka na 15 dana zatvora zato što je prosio, te je od njega oduzeo 60 kuna "protupravno pribavljene imovinske koristi". Od počinjenja djela do izricanja presude nije prošlo ni godinu dana. Ekspresno suđenje – prosjaku!?
Ovo je dokaz da se naše pravosuđe (i policija) može obračunati vrlo efikasno s prosjacima, dok optuženi moćnici mogu i "moraju" čekati svoj red i više od deset godina. Nesporna je činjenica da je ovakvo pravosuđe, kakvo imamo danas, stvoreno u vrijeme HDZ-ove vladavine, pa stoga se i s pravom naziva hadezeovo.
Plenković se želi pravosuđa, koje on nije "stvorio", odreći. Neće ići. Postoji naslijeđe, pravna sljednost i slično, ne samo kod fizičkih i pravnih osoba, već i kod političkih stranaka, pogotovo onima koje vladaju 30 i više godina, s malim prekidima.
Dakle, presuda Vrhovnog suda ne dokazuje niti potvrđuje tvrdnju Plenkovića o neovisnosti pravosuđa, ona je samo jedan primjer da u našem sudstvu ima sudaca koji donose presude neovisno, samostalno, ne slušajući sugestije, naloge sa strane. Kao što kaže Petar Kljajić, predsjednik Županijskog suda u Osijeku, njemu osim Franje Tuđmana i Vladimira Šeksa nitko ne može reći ili narediti "Petre napravi ovo ili ono".
S gnušanjem je Andrej Plenković odbio zahtjeve oporbenih stranaka da se hrvatskoj javnosti ispriča zbog sramotne rabote počinjene od njegovog prethodnika Ive Sanadera i HDZ-a, a na predložene ostavke i prijevremene parlamentarne izbore nije se niti osvrnuo. Naravno da mu tako nešto ne pada na pamet.
Podsjetio bih na nedavni slučaj u nama susjednoj Austriji u kojoj je kancelar (predsjednik vlade) Sebastian Kurz nakon izbijanja koruptivne afere promptno podnio ostavku, a predsjednik države se ispričao. Premijer morao bi se svakako barem ispričati našim građanima, ne samo zbog afere Fimi Media u kojoj je pravomoćno osuđena Hrvatska demokratska zajednica, već prvenstveno zbog toga što je u prethodnoj Vladi imao skoro pola ministara koji su bili osumnjičeni za nezakonite, koruptivne radnje (Kuščević, Tolušić, Marić, Žalac i dr.), što je po ekonomskoj razvijenosti Hrvatska na dnu Europske unije, što smo po broju (postotku) beskućnika (preko 100.000), siromašnih (700.000) stanovnika na vrhu u Europskoj Uniji, što je oko 400.000 mladih, stručnih ljudi otišlo, pobjeglo iz Hrvatske i ne misle se vratiti, što ljudima nije omogućio dostojanstven život, što ni do danas nije započeta obnova Zagreba, Banije i drugih krajeva stradalih u potresu, što je HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana 90-ih godina pod nazivom "pretvorba i privatizacija" proveo neviđenu pljačku imovine i vrijednosti koju su stvorile prethodne generacije, što je u vrhu stranke i Sabora zadržao neke istaknute članove HDZ-a iz doba Ive Sanadera koji su aktivno pomagali u njegovim i HDZ-ovim kriminalnim aktivnostima, među kojima su Gordan Jandroković, predsjednik Sabora, i Branko Bačić, šef Kluba zastupnika iz redova HDZ-a, a koji su živi dokaz da su osuđeni i današnji HDZ jedinstveno tijelo, što on i njegova Vlada dozvoljava reviziju povijesti (širenje ustašluka) i širenje govora mržnje i netrpeljivost po nacionalnoj, vjerskoj i drugoj osnovi.
Sve gore navedeno dogodilo se i događa se u vrijeme vladavine Andreja Plenkovića, odnosno njegove Vlade i HDZ-a; vlastitu odgovornost, kao i odgovornost HDZ-a kojem je na čelu ne može prebaciti na druge. HDZ, odnosno Andrej Plenković najavljuje je da će Ustavnom sudu, protiv presude Vrhovnog suda (o kojoj je riječ) podnijeti ustavnu tužbu.
Postavljam pitanje čitateljima Glasa Istre: kakvu će odluku donijeti Ustavni sud? Ja ću na to pitanje odgovoriti odmah, javno. Odluka će biti u korist HDZ-a, presuda Vrhovnog suda bit će ukinuta ili preinačena, a HDZ oslobođen optužbe. Zašto dajem takvu prognozu? Zato jer je Ustavni sud utvrda HDZ-a, a bivši visoko pozicionirani HDZ-ovac Miroslav Šeparović je ponovno izabran za predsjednika Ustavnog suda na mandat od četiri godine.
Nisam čuo, ni pročitao, da se IDS oglasio vezano za ovu presudu Vrhovnog suda, kao što su to učinile druge opozicijske stranke i zahtijevale izvanredne izbore, podredno barem ispriku HDZ-a. Čuo sam, i čitao, međutim, da je saborski zastupnik IDS-a Emil Daus sa saborske govornice zatražio autonomiju Istre, te svoj automobil dekorirao sa zastavom ili zemljopisnom kartom Katalonije, španjolske pokrajine koja se bori za odcjepljenje od Španjolske. Savjetovao bih tom zastupniku kao i njegovim (eventualnim) istomišljenicima, uključivši i stranku kojoj pripada (jer se ona nije ogradila od istupa svog saborskog zastupnika) neka pročita makar i površno, turbulentnu, tragičnu, pogotovo noviju povijest Istre i njenih stanovnika, koju očito ne poznaje. I neka se ne igra(ju) vatrom!