Saborski zastupnici IDS-a Dalibor Paus i Anteo Milos sudjelovali su u Hrvatskom saboru u raspravi o Konačnom prijedlogu zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, pri čemu su iznijeli niz kritika na predloženi zakonski okvir, uz ocjenu da ne donosi ključne promjene potrebne za stvarno smanjenje regionalnih nejednakosti.
– Ovaj zakon je zapravo jedan veliki oksimoron – drveno željezo. Ne možete govoriti o regionalnom razvoju, a istovremeno ga upravljati iz državnog centra. Bez stvarnih ovlasti na regionalnoj razini nema ni stvarnog razvoja – poručio je Paus.
Dodao je kako se iza deklarativne decentralizacije zapravo krije nastavak centraliziranog modela odlučivanja.
– U zakonu se navodi da se politika regionalnog razvoja provodi u skladu s autonomijom lokalne i regionalne samouprave, ali ta autonomija u praksi gotovo da ne postoji. Institucionalni okvir najbolji je primjer – sva ključna tijela, od urbanih vijeća do vijeća za regionalni razvoj i raznih savjeta, osniva i kontrolira Vlada: ona određuje njihove zadaće, imenuje i razrješuje članove, a predsjedava im premijer – istaknuo je.
Upozorio je i kako zakon ne donosi stvarne promjene, već tek nastavlja model koji se godinama pokazuje neuspješnim.
– Ovo nije novi smjer, nego prilagodba postojećeg sustava koji imamo više od deset godina i za koji znamo da ne daje rezultate. Ako nešto što ne funkcionira samo dodatno ažuriramo, to znači da ne idemo u dobrom smjeru – nego u krivom smjeru idemo još brže. Dokle god se ključne odluke donose u Zagrebu, regionalni razvoj ostat će samo fraza na papiru. – rekao je Paus.
Milos je u nastavku rasprave istaknuo kako Zakon predstavlja određeni iskorak u normativnom i organizacijskom smislu, ali ne donosi ključne promjene potrebne za stvarno smanjenje regionalnih nejednakosti.
Naveo je kako Zakon uvodi više reda u sustav planiranja, koordinacije i praćenja razvojnih politika te jača institucionalni okvir, uključujući ulogu regionalnih koordinatora i višerazinski dijalog, što su pozitivni pomaci. Međutim, naglasio je da izostaje ono najvažnije – konkretni razvojni instrumenti, financijski kapaciteti i stvarna decentralizacija.
– Ne nedostaje nam planova – nedostaje nam provedba. Imamo previše birokracije na svakom koraku, a ovaj Zakon to dodatno pojačava – rekao je zastupnik.
Dodao je kako Zakon ne povećava fiskalne ovlasti lokalne i regionalne samouprave, ne osigurava stabilnije izvore financiranja niti daje veću autonomiju u odlučivanju, čime se, prema njegovim riječima, propušta prilika da se razvoj približi građanima i lokalnim zajednicama.
Posebno je upozorio na izostanak stvarnog financijskog učinka.
– Zakon bez stvarnog financijskog učinka je zakon bez stvarnih ambicija – naglasio je Milos i dodao kako indeks razvijenosti ne smije biti prepreka razvoju, već alat za njegovo poticanje.
Zaključno je ocijenio kako, iako Zakon formalno jača ulogu regionalnih koordinatora, ne daje im potrebne ovlasti, financijska sredstva ni autonomiju u upravljanju i odlučivanju.
– Bez stvarne decentralizacije nema stvarnog razvoja – zaključio je Milos, dodajući kako je riječ o Zakonu koji donosi tehnički napredak i određenu modernizaciju sustava, ali ne predstavlja cjelovito rješenje za regionalne nejednakosti niti pokretač snažnijeg i ravnomjernog razvoja Hrvatske.
