Četvrta mi je ovo godina u Istri 1961 i više ni sam ne znam po koji sam put doživio ovako nešto, da u zadnjim sekundama lopta završi u našoj mreži. Sve su to od reda bile utakmice na kojima smo zaslužili pobijediti, ali kao da nam to netko ne želi dopustiti, rekao je Antonio Ivančić
IGRAČI SE BORE DO ZADNJEG ATOMA SNAGE - Antonio Ivančić (snimio Milivoj MIJOŠEK)
Antonio Ivančić je "posljednji Mohikanac", jedini igrač Istre 1961 koji je na "Drosinu" stigao u trenutku kad je većinski vlasnik pulskog prvoligaša postala Grupacija Baskonia-Alaves. Dijelio je u ove četiri godine Ivančić svlačionicu sa stotinjak suigrača, promijenio osmoricu trenera i u subotu dočekao osmu utakmicu u kojoj su "zeleno-žuti" u sudačkoj nadoknadi prosuli sve ono što su gradili tijekom 90 minuta. Rasplet koji ga je, još jednom, ostavio u nevjerici, promatrao je s klupe nakon što ga je u 89. minuti zamijenio Dino Kapitanović.
- Što reći. Nevistić je ispucao dugu loptu i nogometaši Lokomotive dobili su prvi skok na 30 metara od našeg gola, potom i drugi i treći, nakon čega se lopta odbila njihovom igraču koji ju je iz pada proslijedio na desnu stranu. Sve im se poklopilo, a onda je uslijedio ubačaj i udarac glavom Kulenovića koji je Lučić obranio, nakon čega se stvorila gužva u kojoj mi sa strane nismo ništa vidjeli sve dok lopta nije završila u našoj mreži. Poslije sam pogledao snimku i nije to bio jak udarac, čak je lopta pritom i pogodila jednog našeg igrača te se lagano ušetala u mrežu.
SVAKA ČAST NAVIJAČIMA - Demoni (snimio Milivoj Mijošek)
Frustrirajuće, ne znam kako bih to drugačije opisao, konstatirao je Antonio Ivančić. - Nevjerojatno kakve golove primamo i u kojim trenucima. Četvrta mi je ovo godina u Istri 1961 i više ni sam ne znam po koji sam put doživio ovako nešto, da u zadnjim sekundama lopta završi u našoj mreži. Sve su to od reda bile utakmice na kojima smo zaslužili pobijediti, ali kao da nam to netko ne želi dopustiti. Premda, treba priznati da je i prvi pogodak kojeg smo primili bio sličan.
Nikako nismo uspijevali izbiti loptu iz kaznenog prostora, stalno se odbijala njima i onda je uslijedio udarac na kojeg su se dvojica naših igrača bacila ne bi li ga blokirala, ali opet je ta lopta nekako uspjela proći. Nisam siguran da li je nekom prošla kroz noge, ali Lučić je u onoj gužvi nije vidio do zadnje sekunde.
Da se maknu ta dva detalja, veznjak Istre 1961 ne dvoji kako su on i njegovi suigrači odradili "pristojnu" utakmicu.
- Dobro smo krenuli i pritom bili čvrsti i opasni. Oni su nas visoko stisnuli i nismo uspijevali izlaziti kroz pas igru kao na nekim prijašnjim utakmicama, ali kad bismo im oduzeli loptu, odmah bismo okomito krenuli prema njihovom golu.
Puno je to konkretnije izgledalo nego u prijašnjim kolima i to nas je nagradilo prvim pogotkom, nakon kojeg je Lokomotiva krenula otvorenije, a mi smo napravili jednu pogrešku. Izgubili smo nepotrebno loptu na centru nakon čega je Lučić odlično zaustavio opasan udarac glavom, uslijedio je korner i izjednačenje. Povijest se ponovila i primili smo pogodak praktički iz prve akcije u kojoj nam je protivnik opasnije došao ispred gola, istaknuo je Ivančić.
- Poslije izjednačenja nije bilo uzbuđenja do poluvremena, a onda nam je trener u svlačionici rekao kako nam pas-igra nije bila na nivou na kojem bi on želio da bude, ali da je s ostalim stvarima zadovoljan. Stvorili smo nekoliko situacija u kojima smo mogli bolje reagirati te nam je ukazao na neke taktičke stvari vezane uz izlazak prema naprijed.
Izgleda da savjeti u svlačionici nisu legli na plodno tlo, jer je početak drugog poluvremena protekao u znaku gostiju iz Zagreba.
- Definitivno nam ta pauza nije dobro "legla", nismo dobro krenuli u nastavak i "visjeli" smo 10-15 minuta. Primijetio je to i trener te je reagirao pravovremenim izmjenama, poveli smo i potom stvorili par situacija u kojima smo mogli bolje reagirati u zadnjoj trećini. Igrači Lokomotive su imali prividnu inicijativu, ali nisu nam uopće prijetili.
Ukupno gledano bili smo puno opasniji, dolazili s dosta igrača u završnicu i dobro je to izgledalo, ali sve je na kraju palo u vodu kad smo primili pogodak u 95. minuti, naglasio je Ivančić, osvrnuvši se na atmosferu u svlačionici po okončanju utakmice. - Kakva bi bila, svi šute i gledaju u pod, nitko ništa ne govori, a i trener ne zna što bi nam rekao kad je sve bilo dobro do te kobne zadnje sekunde. Iskreno, bio sam van svega pa čak i da je netko nešto rekao, ne bih to zamijetio.
I dok je u pulskoj svlačionici vladao muk, Demoni nisu željeli šutjeti. Okupili su se igrači ispod sjeverne tribine gdje su im njihovi najvjerniji navijači predbacili da se ne trude dovoljno i da žele vidjeti više borbe na terenu, a sve su im to još jednom ponovili ispred stadiona, prije nego su se i jedni i drugi razišli svojim kućama.
- Smatram da smo odigrali dobru utakmicu i vjerujem da bi sve bilo divno i krasno da je ostalo 2:1, dok je ovako ispala katastrofa jer smo primili gol u zadnjoj sekundi, ali razumijem u potpunosti Demone. Skupa s nama čekaju pobjedu već dugo, frustrirani su kao i mi te mi je žao što sve ovo moraju proživljavati. Zaslužuju svaku pohvalu što nas i dalje prate te dolaze na svaku utakmicu.
Situacija je nikakva, a oni se okupljaju u velikom broju i svaka im čast na tome, nije dvojio Ivančić. - Uopće ne gledamo što radi Hrvatski dragovoljac jer smo svjesni da smo 99 posto osigurali ostanak, ali navijači, kao i mi igrači, time nisu zadovoljni i žele pobjedu. Razmišljamo samo o tome što nam je činiti da napokon osvojimo tri boda, ali što god napravili, nikako da u tome uspijemo. Izgleda da smo se definitivno nekom gadno zamjerili, kad nam je sreća toliko puta okrenula leđa. Sigurno je da smo i mi igrači krivi kad nam se takvi raspleti stalno ponavljaju, ali nitko nam ne može predbaciti da se na terenu ne borimo do zadnjeg atoma snage. I na ovoj utakmici smo se doslovno bacali na glavu da stignemo do tri boda, ali još jednom nismo uspjeli.