ZAPRIJETIO, PA SE OZLIJEDIO - Mateo Lisica (Snimio Milivoj Mijošek)
Okruglih 100 dana nogometaši Istre 1961 ne znaju za prvenstvenu pobjedu. Imali su u subotu "zeleno-žuti" idealnu priliku da prekinu negativnu seriju jer su na "Drosini" ugostili Šibenik, jedini klub koji je ovog proljeća ostvario lošiji učinak od njih, ali i 13. uzastopni pokušaj da se upiše trobod bačen je niz vjetar. Umjesto da nakon tri uzastopna poraza napokon svladaju "narančaste" Puljani su četvrti put potpisali kapitulaciju te će, i petu sezonu u nizu, okončati na devetoj poziciji. Istina, to još nije i matematički potvrđeno, ali niti oni najžešći optimisti ne vjeruju u kombinaciju po kojoj bi Istra 1961 upisala pobjede nad Hajdukom i Slaven Belupom, dok na drugoj strani Šibenik ne bi smio osvojiti više od jednog boda u dva posljednja kola.
Puno je realnija opcija da će se niz od 13 utakmica bez pobjede, peti najgori u prvoligaškoj povijesti pulskog kluba, do kraja sezone "zaokružiti" na 15. Ako se ta predviđanja ostvare, i potom ponovi povijest s još jednim aljkavo odrađenim ljetnim prijelaznim rokom i skupljanjem momčadi u hodu, ta bi brojka mogla nastaviti rasti i početkom naredne sezone. Do kojih visina, ostaje da se vidi, no svi oni kojima je zeleno-žuta boja pri srcu se nadaju da rekord od 30 utakmica u Prvoj HNL bez upisanog troboda, koji je u vlasništvu kluba s "Drosine" neće biti ugrožen.
Možda sve skupa pulski nogometaši iznenade već u subotu na Poljudu, ili u narednom kolu na domaćem ogledu s "farmaceutima" te prekinu negativnu seriju, ali žele li to pokušati napraviti, pristup će im definitivno morati biti dijametralno suprotan onom kojeg su pokazali u prvom poluvremenu ogleda sa Šibenikom.
- Odigrali smo jako loše prvo poluvrijeme, bez srca i duše, složio se Gonzalo Garcia, trener Istre 1961. - Na prijašnjim utakmicama protiv Šibenika primali smo pogotke koji su došli kao plod njihove individualne kvalitete, dok smo im ih ovom prilikom praktički poklonili. Onako iz čista mira, našim reakcijama koje nikako nisu bile dobre niti dostatne za nešto više od 0:2 u prvom poluvremenu. U nastavku, ne znam kako i iz kojeg razloga, kao da smo okrenuli prekidač i upalili se. Iznenada smo počeli igrati, trčati i raditi ono što mi inače znamo raditi na terenu. Stvorili smo stvarno dosta prilika, ali za realizirati ih očito treba imati kvalitetu koju mi ne posjedujemo. No, kad smo već svjesni da nemamo najbolju momčad, onda svaki igrač treba biti 100 posto glavom u utakmici, i to svih 90 minuta.