Vijest koja se najviše iščekivala u pulskom nogometnom prvoligašu nije, zasad, stigla. Španjolski trener Oriol Riera zasad je i dalje za kormilom zeleno-žutog broda, ali pitanje nije hoće li na tom položaju i ostati, već samo kad će ga napustiti. Nije stvar samo u nesretnom 13. prvenstvenom porazu sezone upisanom u petak u Maksimiru protiv Lokomotive. Tih 0:2 je zapravo najmanji problem. Puno veći je igra bez igre koju iz susreta u susret ove polusezone prikazuju Zeleno-žuti, a glavni razlog je potpuni raskol na relaciji trener - igrači. Neiskusni španjolski trener dopustio si je ono što nijedan trener ne smije napraviti, izgubio je povjerenje ključnih igrača, samim time i kompletne svlačionice. To je pukotina koja se ne može više zakrpati. A kad se čelnici kluba nađu u situaciju da moraju vagati između trenera i igrača, jasno je tko će ubrzo postati bivši.

Odštete

Zapravo, otkaz Rieri nije se dogodio iz prostog razloga što za to čelnici Istre 1961 moraju dobiti zeleno svijetlo od vlasnika kluba, čelnih ljudi Grupacije Baskonia-Alaves. Iz Pule je jučer put Vitorije odaslan zahtjev da se odobri druga ovosezonska promjena trenera, potkrijepljen neoborivim dokazima o raskolu između trenera i igrača. Sad se samo čeka odobrenje koje bi trebalo doći čim prije kako bi novi trener mogao pripremiti momčad za dvije vezane domaće utakmice, protiv Vukovara u subotu te Dinama u srijedu. Riera je bio na rubu otkaza već tijekom onog crnog niza od pet poraza, ali tada se ispriječila odšteta. Odnosno odštete jer bi pulski klub uz odštetu koju plaća prvom treneru ove sezone Goranu Tomiću, morao plaćati i Rieri. Ovoga puta to neće, odnosno ne smije biti prepreka jer je situacija eskalirala.

Utakmica protiv Lokomotive bila je, po svemu sudeći, posljednji čavao zabijen u Rierin lijes. Poraz upisan u susretu u kojem je pulski sastav pola sata imao igrača više, tijekom kojih nije uspio kreirati niti jednu opasniju situaciju pred golom Posaveca samo je dodatno ogolio stanje zeleno-žute momčadi. Pritom, ovoga puta, nije bilo niti sreće da spasi Istru 1961, odnosno trenera. Božica Fortuna koja je u velikoj mjeri pogurala pulski klub do rekordnog trećeg mjesta na polusezoni, kao i u nedavnim pobjedama protiv Rijeke na Rujevici i Varaždina na Drosini, ovoga je puta okrenula leđa.

- Razlika je u detaljima, da smo mi prvi zabili gol, ne bi bili poraženi. Kad povedemo, ne gubimo - tek je kratko u prolazu trener Oriol Riera rekao o toj utakmici s Lokomotivom aludiravši, jasno, na dvije velike prilike Smaila Prevljaka netom prije vodećeg gola Vasilja.

Odgovor na tu temu iz pulske svlačionice glasio je "Sreću treba zaslužiti". U svakom slučaju, te dvije Prevljakove prilike bile su i jedine koje su Zeleno-žuti stvorili na toj utakmici. Igra bez jasnog koncepta, uz vidljivo narušen odnos između trenera i igrača, pa nije ni moglo završiti drugačije do li porazom.

Naznake pukotina u odnosu između trenera i ključnih, odnosno iskusnijih igrača stizao je još prošle polusezone. No, tada su uspješni rezultati prikrivali probleme, sreća je pratila pulsku momčad i očekivalo se da će ovoga proljeća doći do pomaka u igri, na čemu bi se potom gradio temelj za san o premijernom izlasku pulskog kluba u Europu. Prodaja nekolicine stožernih igrača tijekom zimskog prijelaznog roka bila je veliki udarac tim ambicijama, ali opet je sastav koji je stavljen na raspolaganje španjolskom treneru bio više nego dostatan za borbu za četvrto mjesto, posebno s obzirom na bodovnu zalihu ostvarenu tijekom jeseni.

Eksperiment

Međutim, kako je rastao broj poraza, raslo je i nezadovoljstvo u klupskom okruženju igrama pulskih nogometaša, ali raslo je i nezadovoljstvo unutar svlačionice. Krenule su, prvo potiho, potom i sve glasnije kritike na rad trenera, odnosno na nepostojanje igre. Dakako, prvi su svoje nezadovoljstvo iznijeli oni najiskusniji igrači. Igrači koji su tijekom svojih karijera igrali na puno višoj razini nisu se mogli pomiriti s ovakvim radom, odnosno igrom na terenu. Odjednom su ti ključni igrači momčadi, koji su mlađim suigračima trebali biti svjetionik u radu i voditi pulski klub prema Europi, vidljivo pali u formi te ubrzo ispali iz prve postave. Prvi su to na svojoj koži osjetili Heister, Lončar i Rozić. Od standardnih prvotimaca postali su rezerve, a igrama su bili daleko ispod razine koja se od njih očekivala i koju zasigurno mogu pružiti. Lijevi bek se potom dobrim igrama vratio u početni sastav, dok su Lončar i Rozić u zadnjim utakmicama podsjetili na predstave koje su proljetos pružali pod trenerskom palicom Gonzala Garcije, ali su iznenađujuće ostali na klupi u petak protiv Lokomotive. Na koncu je svoje neslaganje s trenerovom vizijom tijekom proteklog tjedna iznio i kapetan Radošević da bi u petak bio ostavljen u Puli zbog navodne boli u leđima.

Svlačionica na jednoj, trener na drugoj strani. Ishod je jasan. Rierin eksperiment s (pre)mladom momčadi protiv Lokosa nije uspio, a nije ni bilo realno da uspije. Složiti postavu koja je možda odigrala zajedno tek na jednom treningu i očekivati da dođe do bodova u tako zatrovanom ozračju kakav vlada u pulskom klubu, bio je doista vrlo optimistički pokušaj. Do kraja prvenstva preostalo je još sedam kola, a četvrto mjesto i dalje je nadohvat ruke. Samo ukoliko novi trener dođe na vrijeme i posloži kockice razbijenog mozaika.

Bjelanovićevi razgovori

Tijekom i odmah nakon jučerašnjeg susreta Istre 1961 i Opatije u Balama, sportski direktor pulskog kluba Saša Bjelanović obavio je dva vrlo zanimljiva i duga razgovora. Prvo je dugo razgovarao s Vinkom Rozićem, a potom i s Oriolom Rierom. U normalnoj situaciji moglo bi se pretpostaviti da su razgovori vođeni oko produljenja ugovora ili nekih detalja, ali u ključaloj atmosferi koja je jučer vladala u Balama, puno je vjerojatnije da je tema razgovora bio sukob na relaciji trener - igrači.

Upravo će Bjelanović ovih dana morati dodatno potegnuti, trebat će naći trenersko rješenje za preostalih sedam utakmica. U ovom trenutku sezone nema baš puno trenera koji su slobodni i voljni prihvatiti takav posao. Uz diplomaciju, trebat će i dosta sreće. Osim ukoliko ne padne odluka da se vođenje prve momčadi povjeri nekom od trenera unutar kluba.

Goričan: Nemamo igru

Nakon svakog susreta izjavu za medije daje trener, a jedan igrač iznese svoje viđenje dvoboja za klupsku stranicu. Ovog je puta izjavu od igrača dao Silvio Goričan. Izjava je bila vrlo kratka i niti jedna riječ se nije odnosila naa samu utakmicu s Lokomotivom, što jasno sugerira da je izjava skraćena. Ipak, ključna rečenica je ostala i postala viralna.

- Nemamo igru - rekao je Goričan. I nastavio na tragu onoga što su prethodno glasno izgovorili Heister, Lončar i Radošević. To su isto potiho ponovili i mnogi mlađi im suigrači. To je ono što je dovelo do raskola s trenerom. Pulski nogometaši treneru najviše zamjeraju upravo nedostatak jasne vizije na planu igre. To je ono što su i gledatelji jasno prepoznali. I kad su pobjeđivali, Zeleno-žuti nisu briljirali u igri. Dugo su Prevljakovi golovi, uz dozu sreće, uspješno zamaskirali nedostatak prepoznatljive igre. Ono po čemu je pulska momčad bila poznata u eri Tramezzanija, neovisno o tome da li se nekom sviđao taj stil, ili Garcije kad se jasno vidio plan igre i kad su igrači u svakom trenutku točno znali koja je njihova uloga i što moraju raditi u datom trenutku, sad je netragom nestalo. A bez igre, ne može biti ni dobrih rezultata u kontinuitetu.

Povezane vijesti

• Poznat nasljednik Gorana Tomića: Španjolski stručnjak stiže na klupu Istre 1961
• Oriol Riera: Igrači su se pridržavali dogovora i ponosan sam na njih
• Riera: Ovo smatram dobrim bodom jer je Vukovar prethodno dobio Dinamo