Zeleno-žute očekuje prva domaća utakmica: Tomiću su lokosi suđeni

(Snimio Ivo Čagalj / Pixsell)

Nogometaše Istre 1961 sutra, s početkom u 18.15 sati, očekuje prva domaća utakmica u novoj prvoligaškoj sezoni. Na Drosinu stiže Lokomotiva koja je, za razliku od Zeleno-žutih koji su poraženi na Poljudu, u prvom kolu svladala Vukovar 1991, novaka u društvu najboljih. Predstavit će se tako pulskoj publici Goran Tomić, povratnik na klupu, ogledom protiv kluba kojeg je, u svojoj dosadašnjoj trenerskoj karijeri, najduže vodio. Prikupio je 48-godišnji Šibenčanin za kormilom "lokosa" 114 službenih utakmica te pritom potpisao najveći uspjeh u povijesti zagrebačkog kluba, drugo mjesto osvojeno u sezoni 2019/2020, vrijedno kvalifikacija za Ligu prvaka. Osvojila je tom prilikom Lokomotiva 65 bodova, isto koliko je Rijeci proljetos bilo dovoljno da stigne do naslova prvaka.

Vrijednost

I u svojoj prvoj epizodi u Istri 1961, Tomić je domaći debi upisao protiv Lokomotive. Bilo je to 31. srpnja 2016. godine, a utakmica je završila rezultatom 1:1. Zeleno-žute je u vodstvo u 24. minuti doveo Theophilus Solomon, a po onoj tko će kome ako ne svoj svome, konačni rezultat u 72. je minuti postavio Dejan Radonjić. Za razliku od sutrašnjeg, susret protiv istog protivnika prije devet se godina igrao u trećem kolu, a šibenski je trener bio treći koji se u tom kratkom periodu izmijenio na klupi pulskog prvoligaša. Premda je katastrofalno odradio proljeće tijekom kojeg nije ostvario niti jednu pobjedu i ostanak u društvu najboljih izborio tek nakon udaraca s "bijele točke" u kvalifikacijama, Andrej Panadić nije postao bivši. Štoviše, tadašnji vlasnik Michael Glover prepustio mu je popriličnu slobodu tijekom ljetnog prijelaznog roka i potom ga "brzinski" smijenio nakon 0:1 u prvom kolu s Osijekom na Drosini.

Drugo kolo nosilo je "Derbi della Učka", a pred sam odlazak za Rijeku održana je konferencija za novinare na kojoj je kao novi trener Istre 1961 predstavljen Goran Tomić, koji se potom zaputio prema Rujevici, ali umjesto na klupu, sjeo je na tribinu s koje je promatrao svoje nove pulene. Zeleno-žute je do 4:1 poraza doveo Panadićev pomoćnik Alen Šušnić, koji je nakon susjedskog derbija također napustio Drosinu, a Tomić preuzeo momčad deficitarnu na svim poljima, od kvantitete do kvalitete. Svjestan je toga bio i on sam te je zazivao reprezentativnu stanku da u dva tjedna proba popraviti što se popraviti da, ali u kalendaru te sezone ona je stizala tek nakon sedmog kola i trebalo je do nje odraditi pet utakmica među kojima su bile i one s Hajdukom i Dinamom.

Na njima su upisana dva poraza, uvjerljiv na Poljudu i minimalan od Modrih na Drosini, uz remije s Lokomotivom i Slaven Belupom u Puli te Cibalijom u Vinkovcima. Stigla je onda i toliko priželjkivana stanka, a kad se prvenstvo nastavilo mogli smo vidjeti jednu novu Istru 1961 koja je startala s dvije pobjede, uz sedam postignutih i tek jedan primljeni pogodak.

Ove sezone reprezentativna stanka stiže već nakon petog kola i to je dobra vijest, jer premda ga je po povratku u Pulu dočekao puno sređeniji klub i usto je ovom prilikom odradio kompletne ljetne pripreme, a ne kao prije devet godina kad je poput "padobranca" uskočio i preuzeo već posloženu momčad, još je puno posla pred Tomićem i trebat će proći određeno vrijeme da neke stvari legnu na pravo mjesto, što je potvrdila i utakmica s Hajdukom. Jednostavno, novi trener je dobio dosta igrača koji nisu prošli kompletne pripreme te usto nekima od njih nedostaje kontinuitet utakmica, a na ruku mu ne ide i činjenica što se momčad okupljala u hodu. Shodno s time, pravu vrijednost družine koju je Šibenčanin dobio u ruke saznat ćemo nakon prve reprezentativne stanke, jer sve ocjene koje bi se dale ranije teško da bi mogle biti meritorne.

Slabosti

Poveo je Tomić put Splita sve ono s čime u ovom trenutku raspolaže, ostavivši pritom u Puli četvorku najmlađih - Agadu, Ukicha, Ahmetija i Kumara, koji su da im ne "propadne" vikend odigrali prijateljsku utakmicu u dresu Uljanika. "Gurnuo" je potom na poljudski travnjak sve osim Marešića, čiji se izostanak osjetio možda i više od očekivanog. Jednostavno, bez pomoći igrača s najvećom minutažom u prošloj sezoni, "build up" koji je pod Gonzalom Garcijom postao zaštitni znak pulskog kluba, u potpunosti je izostao jer su nedostajala Marešićeva dodavanja kojima bi se "rasparale" protivničke linije. Falio je Zeleno-žutima playmaker iz zadnje linije, što Nasraoui definitivno nije uz svu fizičku moć koju posjeduje, jer s loptom u nogama, blago rečeno, ne ulijeva previše sigurnosti.

Dalo se to primijetiti u Balama na ogledu protiv slovenskog drugoligaša Jadrana Dekani, a tehničke i taktičke slabosti koje Tunižanin pokazuje u igri, dodatno su potencirane u dvoboju s puno kvalitetnijim protivnikom, premda je ovaj Hajduk svjetlosnim godinama udaljen od momčadi koja bi se trebala "potući" za naslov prvaka Hrvatske. No, dovoljno je dobar da ogoli slabosti pulske zadnje linije, koja je ovog ljeta već ostala bez Valinčića, a koliko će joj on nedostajati najbolje je mogla dočarati njegova predstava na Opus Areni u prvoligaškom debiju za Dinamo, na kojem je bio najbolji čovjek na terenu.

Ako njegovim putem ode Marešić, što se čini izglednim, nastat će veliki problemi, koje će dodatno produbiti i očekivani odlazak Koskija. Bez ove trojice, Tomić će praktički morati izgraditi novi obrambeni zid ispred, također novog, čuvara mreže Kolića koji je na Poljudu upisao svoju drugu utakmicu za Istru 1961, za koju je, također protiv Hajduka, debitirao 15. veljače.

Ovom je prilikom prvi put bio starter i pritom ostvario nekoliko odličnih intervencija, no da mu neće biti lako uskočiti u Majkićeve kopačke pokazao je u 85. minuti, kad je definitivno morao bolje reagirati u akciji iz koje je Hajduk postigao drugi, pobjednički pogodak. Jednostavno, vratar treba biti gospodar svog peterca i svaka lopta ubačena u njega mora mu postati plijen, pa makar pritom i "pregazio" suigrače koji mu se nađu na putu. Daleko od toga da i oni tom prilikom nisu trebali bolje reagirati te ne dopustiti Karačiću da se provuče između njih četvorice i "zakuca" loptu u mrežu, no najveća odgovornost ipak je na vrataru, jer se sve to događalo u njegovom "dvorištu".