KAZALIŠTE ULYSSES
"BAKHE" izvedene u Utvrdi Minor
Katarina Bistrović Darvaš, Ivana Krizmanić, Dubravka Miletić, Lucija Šerbedžija, Senka Bulić, Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Jelena Graovac, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez, Barbara Prpić i Urša Raukar utjelovljuju 12 žena koje se nalaze na grupnoj terapiji
Premijera predstave „Bakhe“ Kazališta Ulysses održana u subotu navečer u Utvrdi Minor na Malom Brijunu, ispraćena je višeminutnim ovacijama zadovoljne publike.
Riječ je o Euripidovom djelu u režiji Lenke Udovički i u prijevodu Lade Kaštelan gdje na sceni nalazimo 12 glumica. Dakle, ženska predstava. U svakom pogledu, atemporalna i koja se, sudeći po reakcijama, vrlo dopala publici.
Muško-ženski odnosi
Katarina Bistrović Darvaš, Ivana Krizmanić, Dubravka Miletić, Lucija Šerbedžija, Senka Bulić, Lucija Barišić, Hrvojka Begović, Jelena Graovac, Milica Manojlović, Dora Polić Vitez, Barbara Prpić i Urša Raukar utjelovljuju 12 žena koje se nalaze na grupnoj terapiji. One traže utočište od patrijarhalnog, kapitalističkog, nemilosrdnog svijeta gdje je nedopustivo pokazati slabost ili izgubiti kontrolu. Na putu oslobođenja od stanja prisilne normalnosti one ulaze u svijet Euripidovih „Bakhi“. Kroz predstavu se provlače pitanja muško-ženskih odnosa, roda i spola, uz rušenje konvencionalno rodno determiniranih uloga.
Konstantni vremenski dijalog prošlost-sadašnjost u znaku mitova i priče gdje Dionis ili Bakho, antički bog vina, plodnosti, ekstaze i kazališta odvlači žene, sputane društvenim okvirima, u šumu gdje postaju njegove divlje, pijane, orgijastične svećenice – bakhe, čini bit ove predstave gdje je sve u znaku žena. U grčkom teatru 5. stoljeća prije Krista ovaj komad igrali su isključivo muškarci koji su utjelovljivali i muške i ženske uloge.
No, redateljica Lenka Udovički izokrenula je situaciju te pozornicom su dominirale žene. Uz minimalističku scenografiju, 12 žena otvara dušu – kako na „modernoj“ psihoterapiji, tako i u borbi s mitovima uz putovanje u prošlost i sadašnjost ljudskih misli, osjećaja, mistike, primarnog i praiskonskog. I zaključak je da se neke stvari, neke činjenice u muško-ženskim odnosima, ali i u ženskoj percepciji svoga „ja“ nisu promijenile kroz stoljeća.
Zanimljivo je istaknuti da, premda je riječ o zahtjevnom, složenom djelu, umetnute scene s psihoterapije kao kontrapunkt Euripidovom djelu nerijetko su svojom „ozbiljnom ležernošću“ dobrano nasmijale publiku. I to najviše ženski dio.
Ove moderne žene na psihoterapiji bojale su se nasilnih muževa, odgovornosti majčinstva, neprihvaćanja okoline, a sve je to prikazano kroz specifičnost individualnih sudbina u jednom višeglasnom uprizorenju gdje s brišu granice između individualnog i kolektivnog te prošlosti i sadašnjosti i gdje je vidljivo da se neke stvari nisu, niti neće nikada promijeniti.
Jači dio predstave je upravo to prikazivanje stanja svijesti žena kroz to snažno Euripidovo djelo u korelaciji i u korespondenciji s današnjim vremenom i njegovim izazovima i mogućnostima, kao i glumačke kreacije tih krhkih, a ujedno snažnih žena. Možda u nekim trenucima te kreacije nisu posve ujednačene, ali i sama namjera, kako je rečeno prilikom najavljivanja predstave, bilo je prikazati te različitosti – kako glumačkih pristupa ulogama, tako i samih protagonistkinja.
Jačina dramskoga teksta uz kontrapunkt epizoda jednog sasvim neodređenog vremena današnjice, posebnog i dojmljivog po svojoj atemporalnosti, označilo je upravo to toliko očekivano osvježenje.
Neočekivani smijeh
„Mislila sam da će predstava biti puno 'teža', ne volim te grčke tragedije, ali to je bilo pravo osvježenje“, kazala je jedna posjetiteljica, dok je druga dodala da nije očekivala da će se na takvoj predstavi nasmijati.
Dramaturginja je Željka Udovičić Pleština, za glazbu su zaduženi Nigel Osborne i Davor Rocco, za kostimografiju i scenografiju Bjanka Adžić Ursulov, stručni suradnik psihijatar je Stanislav Matačić, asistentica režije Sendi Bakotić, a korepetitorica Valnea Žauhar.
Euripid (485/484 pr. Kr. – 406. pr. Kr.) najmlađi od velike trojice (Eshil, Sofolko i Euripid), suvremenik je političkih promjena koje su se zbivale za trajanje Peloponeskoga rata. Napisao je 92 drame od kojih je sačuvano, uz manje fragmente, 18 tragedija i „Kiklop“, jedina sačuvana satirska drama u antici. Nerijetko se u povijesti literature ističe njegovo vrhunsko psihološko portretiranje likova.
Predstava je na programu svakodnevno do 4. kolovoza u Utvrdi Minor, a brod polazi iz Fažane u 20.30 sati. (V. B.)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
