Hrvatska je ne tako davno imala iskustvo izbjeglica tijekom Domovinskog rata, ali i rata u Bosni i Hercegovini, a upravo je Istra poslužila kao prvo utočište izbjeglicama da bi se s vremenom ti ljudi ondje nastanili za stalno. Umjetnica nas želi potaknuti da promislimo kako se izbjegličke krize neće riješiti konzervativnim nehumanim metodama zabrana i prisile, ističe kustos projekta Tihomir Milovac

Dojmljiv, duboko etičan, ali i politički značajan umjetnički rad "Place to Stay" bosansko-hercegovačke umjetnice Šejle Kamerić - trajna instalacija u vidu snažne umjetničke poruke koja aktualizira temu izbjeglica i koja nas podsjeća na neriješeni status milijuna ljudi koji svoj ekonomski boljitak ili prostor za političke slobode i osobnu sigurnost pokušavaju ostvariti na nekom drugom, sigurnijem mjestu - postavljena je u Svetvinčentu u sastavu projekta "Nevidljiva Savičenta, prevođenje tradicije u suvremenu kulturu".

Instalacija je smještena na lokaciji Mandule nedaleko od centra Savičente i podsjeća na neriješeni status milijuna izbjeglica i propituje pružaju li zemlje zapada sigurnost za egzistenciju i prosperitet pojedinca sukladno očekivanjima u 21. stoljeću.

Kustos projekta Tihomir Milovac napominje kako je Hrvatska ne tako davno imala iskustvo izbjeglica tijekom Domovinskog rata, ali i rata u Bosni i Hercegovini, a upravo je Istra poslužila kao prvo utočište izbjeglicama da bi se s vremenom ti ljudi ondje nastanili za stalno.

- Ako usporedimo ta dva vremena i dvije uzrocima različite, ali u osnovi slične krize, zaključit ćemo da nas umjetnica želi potaknuti da promislimo kako se izbjegličke krize neće riješiti konzervativnim nehumanim metodama zabrana i prisile, nego praksama uključivosti, što, nažalost, nije slučaj u Hrvatskoj, kao ni u ostatku Europe, ističe Milovac.

Zato taj umjetnički čin, nastavlja, treba prepoznati kao gestu otvorenih ruku, jer protivljenje dolasku izbjeglica sutra više neće biti važno i zato im već danas treba izraziti dobrodošlicu.

Producenti rada su umjetnička organizacija Apoteka - prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana te Udruga Avanti! Centar avangardi iz Zagreba.

Šejla Kamerić (Sarajevo, 1976.) stvara u različitim medijima, od filma, fotografije, objekata do crteža. Njezin rad "Bosnian Girl" (2003.) smatra se jednim od najznačajnijih djela suvremene umjetnosti na području jugoistočne Europe, izložen u stalnom postavu Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te je dio mnogih javnih i privatnih kolekcija širom svijeta. Izlagala je na brojnim izložbama i sajmovima diljem svijeta u uglednim muzejskim prostorima, a samo ove jeseni izlaže u Berlinu, Moskvi, Budimpešti, Dusseldorfu te Svetvinčentu.

Odnos prema izbjeglicama postao je važno civilizacijsko pitanje, mjerenje razine humanosti, ali nažalost i područje prijepora između razvijenih zemalja svijeta oko politike rješavanja izbjegličke krize. Za milijune ljudi izbjeglih iz nestabilnih i nerazvijenih dijelova svijeta izbjeglištvo je postalo dugoročni životni status.

Podaci Amnesty Internationala navode da je sada (do kraja 2019.) u svijetu oko 26 milijuna izbjeglica, od toga najviše iz Sirije, Venezuele, Afganistana, Južnog Sudana i Mijanmara. Samo je iz Sirije od 2014. godine izbjeglo 6,6 milijuna ljudi, a prihvaćeni su u 126 zemalja širom svijeta. Od 2014. godine čak 3,9 milijuna izbjeglica, bez obzira na okolnosti zbog kojih su pobjegli, vraćeno je u matičnu zemlju.

Pandemija je bitno smanjila broj tražitelja azila, što ne znači da je okončana izbjeglička kriza. Nameće se pitanje o prevladavanju "kriza dobrodošlice" u koju je Europa upala nakon optimistične 2017. godine i prihvata velikog broja izbjeglica. Međutim, teško je to i zamisliti u trenutno dominantnom političkom okruženju zemalja EU-a. No, zato na promjenu treba poticati drugim sredstvima koje nudi civilni sektor, a naposljetku i umjetnost sa svojim kritičkim aparatom usmjerenim na društvene i političke nepravilnosti. Izbjeglice koje danas hrle prema Europi dolaze s područja Bliskog istoka, Afrike i srednje Azije. Razlozi bijega su u pravilu kronično siromaštvo, politička nestabilnost, ratovi te posljedice klimatskih promjena. Paradoks njihova bijega upravo je u povezanosti ekonomske i svake druge propasti njihovih zemljama s politikama zapadnih zemalja, naslijeđem kolonijalizma, kao i vojnim makinacijama Zapada. Europa se u isto vrijeme zamišlja kao žrtva izbjegličke ili migrantske krize koju prikazuje kao "invaziju" na lokalne kulture, naglašava tzv. "sukob civilizacija". A to je vrlo slično opravdanjima kolonijalnog imperijalizma u kojem su kolonizirani percipirani kao rasno inferiorna bića.

Koncept 'krize' uzrokovan kretanjem ljudi prema europskom kontinentu ugrađen je u europocentristički način gledanja na stvari i stvara umjetnu tjeskobu i osjećaj ugroženosti europskog 'uma' ili pak njegov mogući 'razdor' prouzročen dolaskom 'drugog', kako je istaknula sociologinja Encarnación Gutiérrez Rodríguez, pa se i dodatno razvija potreba za stvaranjem novih i još iracionalnijih ideoloških opravdanja za tu tjeskobu i strah.

Povezane vijesti

• Kajin: Predlažem da izbjeglice smjestimo na Brione
• IDS se protivi smještaju izbjeglica u Pulu i Istru
• Makedonija: Migranti probili policijski kordon