U predstavi, koja je izvedena na Maloj sceni, glume Darko Japelj, Luka Mihovilović, Nika Ivančić i Dean Krivačić. Dramaturški savjetnik je Darko Japelj, scenografkinja je Paola Lugarić, kostimografkinja Sandra Dekanić, a oblikovatelj svjetla Dario Družeta
( Snimio Dejan ŠTIFANIĆ
Premijera drame "Bog masakra" Yasmine Reze u režiji Renate Carole Gatice otvorila je novu sezonu u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula.
U predstavi, koja je izvedena na Maloj sceni, glume Darko Japelj, Luka Mihovilović, Nika Ivančić i Dean Krivačić. Dramaturški savjetnik je Darko Japelj, scenografkinja Paola Lugarić, kostimografkinja Sandra Dekanić, a oblikovatelj svjetla Dario Družeta.
"Bog masakra" nosi naslov koji bi više odgovarao nekom hororu ili kompilaciji black metal bendova, no radi se o predstavi u kojoj je nasilje prisutno, iako često ne direktno te je izvedba tu i tamo začinjena laganim humorom. Da se nešto sprema jasno je otpočetka. U jednom običnom stanu u Zagrebu dva bračna para pokušavaju naći zajednički jezik nakon što su se njihova djeca sukobila. Čini se da je za taj dan sve gotovo i da su jedni od njih na odlasku, no iz nekog razloga oni nikako da odu pa slijede dugi trenuci nelagodne tišine i traženja tema za razgovor, sve kako bi se otopila ta napetost. U jednom trenutku se čini da će se uspjeti doći do nekakvog pomirenja, jer likovi iz jednog i drugog tabora imaju štošta zajedničkog, no njihove razlike će na koncu prevladati i sukob će se rasplamsati ne samo između dva bračna para nego i među supružnicima unutar pojedine bračne zajednice.
Izgleda da je incident koji se dogodio između dva dječaka u biti rješiv, ali njegove posljedice, njegovi odjeci, ostaju. Drugim riječima, izgleda da nije samo problem u djeci koja su se potukla, nego i u njihovim roditeljima, odgoju i okolini, odnosima u obitelji i tu je možda trebalo malo manje suzdržavanja i gotovo pokeraškog skrivanja karata jer previše toga ostaje nedorečeno, kao da se priča odnosno predstava boji same sebe.
Imamo tu i jednu priču o hrčku koja očito ima neku poruku, ali koju? Očit je zato taj sukob morala, pojedinačnih vrijednosti za koju su likovi uvjereni da su univerzalni, a Viktor kojeg tumači Japelj se tješi da oni ne žive u Africi nego u Europi i da tu u Hrvatskoj vrijede zakoni zapadnog društva, no samo pozivanje na nešto nije dovoljno ako se to ne prikaže u vlastitim djelima, a likovi u predstavi pokazat će svoju donekle primitivnu stranu. Usprkos vikanju, polijevanju, povraćanju te ponekim fizičkim i malo više verbalnim sukobima, teško da će finale ikome pomutiti večernji izlazak i poput nekog lijeka ostaviti gorak okus u ustima, ako je to uopće bio cilj.
Unatoč naslovu koji se objašnjava u drugom dijelu predstave, psovkama i jednoj uvredi na račun seksualne orijentacije, sve je ovo na kraju nekako pitomo.
Glumci su se u zadatim okolnostima prilično dobro snašli, pogotovo Krivačić kojem odlično pristaje uloga dežurnog cinika koji niti ne pokušava sakriti svoje licemjerje. Njegov lik se stalno javlja na mobitel da bi se otkrilo da prodaje ili promovira ili što već, lijek za tlak koji može biti opasan i to mu ne pravi nikakav problem. Jako dobar posao napravile su Paola Lugarić sa scenografijom i Sandra Dekanić s kostimima, a sve ih povezuje jedna boja, zelena, u različitim nijansama.
Reprize su na rasporedu večeras, te u utorak i srijedu u 20 sati, a predstava traje oko sat i pol.