TATJANA ROKVIĆ stvara jedinstvene skulpture s pričom koje povezuju umjetnost i ekološku osviještenost

Svaka skulptura ima svoju priču pa tako u galeriji Tatjane Rokvić možete pronaći "Indijanca", "Hommage Picassu", "Amerikanca kojemu je eksplodirala glava kada je čuo da je Trump pobijedio", "Časnu sestru" i mnogo drugih. Sve su one nastale od otpada pronađenog u moru i na obali, kojega najvećim djelom čini plastika, a ni sama autorica nekada ne zna čemu je koji komad služio, pa se tako dogodi da posjetitelji odgonetnu o čemu je riječ

Tatjana Rokvić rovinjska je umjetnica koja stvara neobične i jedinstvene skulpture od smeća skupljenog s rovinjskih plaža. Prije nekoliko godina gostovala je na njemačkoj, pa čak i japanskoj televiziji, a upravo se vratila sa simpozija o zagađenju prirode koje se održalo na bečkom sveučilištu "BOKU", koji je poznat i kao centar za podučavanje i istraživanje obnovljivih izvora nužnih za ljudski život. Na trodnevni simpozij bila je pozvana kao gošća umjetnica koja se, svojom fuzijom ekologije i umjetnosti, tamo zaista uklopila. Nakon povratka iz Beča posjetili smo je u njezinoj galeriji "Artrovinj" koja se nalazi u starogradskoj uličici Montalbano 2.

Čije je smeće?

Dočekala nas je nasmijana i prepuna dojmova: "Iako do sada nije bila praksa zvati nekog umjetnika, prepoznali su to što radim i zvali me da budem dio simpozija. Jako sam sretna zbog toga. Sudjelovali su znanstvenici iz cijeloga svijeta te sam imala priliku uvidjeti kako sam zapravo ispred svog vremena jer ono o čemu su oni pričali ja radim već više od deset godina", priča Tatjana Rokvić.

A što to točno radi objasnila nam je dok smo razgledavali brojne šarolike skulpture izložene u njezinoj galeriji.

- Volim prirodu i šećem njome svaki dan ali se nažalost prečesto susrećem s hrpom smeća, što me potaknulo da ga počnem sakupljati. U početku sam uzimala samo one komade koji su me inspirirali da nešto od njih napravim, a u zadnjih godinu dana skupljam bilo koji otpad na kojega naiđem u prirodi, kaže umjetnica"

No, nije sve u čišćenju plaža. Ono što Tatjanu Rokvić razlikuje od bilo kojih drugih ekološki osviještenih građana je njena umjetnička narav. Naime, skupljeno smeće ova simpatična autorica pretvara u umjetnost, dakle u nešto novo, vrijedno i zanimljivo - u skulpturu.

Reakcije posjetitelja galerije koji dolaze iz cijeloga svijeta pozitivne su, te se svi začude jer nisu nikada vidjeli kako netko tako nešto radi sa smećem.

- Pohvalno je čistiti prirodu i reciklirati, ali bit je i u pokazivanju. Ljude fascinira kada vide nešto što su vidjeli na plaži gdje je to predstavljalo samo smeće pa tome jednostavno nisu pridavali previše pažnje. Koristeći taj komad smeća pronađen na plaži i dajući mu novu svrhu stvarajući zanimljivu skulpturu, potičem ljude da se zapitaju. Dolazi puno turista koji se kupaju na gradskim plažama pa se čude kako ima toliko smeća jer ga oni ne vide, ali oni koji odu malo dalje i sami priznaju kako su ga vidjeli na pretek, na što ih ja upitam što su s njime napravili, a većina ih ne napravi ništa jer 'to nije njihovo smeće'. Smatram kako je upravo to problem. Mislim da je to sve naše smeće i kada ga vidimo u prirodi trebamo ga jednostavno pokupiti i odnijeti ga gdje mu je mjesto, kaže Tatjana Rokvić.

Komičnost i kritika

Ipak, prva reakcija koju skulpture izazovu kod ljudi jest smijeh, što Tatjanu čini iznimno sretnom. No, zašto baš smijeh? Razlog tomu jest doza komičnosti, ali i kritike, koju ove skulpture donose. Upravo zato što naglasak nije samo na estetici, one djeluju još dublje na ljude, prenoseći im određenu poruku.

Likovna kritičarka Maja Briski o Tatjaninim radovima napisala je: "Koristeći najčešće naplavine s plaže, pronađene dijelove alata, strojeva, igračaka, odjeće itd., svakom svojom kreacijom podsjeća na aktualnu potrebu hitne promjene odnosa svakog pojedinca prema prirodi. Ponekad brutalna, a najčešće obojena ironijom i humorom, ekološka poruka njenih radova najsnažnija je kad na skulpturama diskretno intervenira kistom, maksimalno primjenjujući svoj istančani osjećaj za kombinatoriku originalnih elemenata."

Svaka skulptura ima svoju priču pa tako u galeriji možete pronaći "Indijanca", "Hommage Picassu", "Amerikanca kojemu je eksplodirala glava kada je čuo da je Trump pobijedio", "Časnu sestru" i mnogo drugih. Svi su oni rađeni od otpada pronađenog u moru i na obali, kojega najvećim djelom čini plastika, a ni sama autorica nekada ne zna čemu je koji komad služio, pa se tako dogodi da posjetitelji odgonetnu o čemu je riječ. Potrebno je zaista fokusirati se kako bi se shvatilo koji je dio skulpture izrađen od čega pa to predstavlja posebnu zabavu obiteljima koje se dugo zadržavaju u galeriji, proučavajući svaki njen kutak.

Edukacija mladih

Upravo je tijekom našeg razgovora u galeriju ušla njemačka obitelj koja autoricu posjećuje svake godine. Srdačna umjetnica objasnila je kako se nekolicina turista svake godine vraća i kupuje neki njezin rad. No, bit nije u samoj prodaji, već u osvješćivanju ljudi jer, kako navodi Tatjana, "ljudi još uvijek ne shvaćaj da je priroda naša majka i da smo za nju vezani, dio smo nje i bez nas ta priroda ne može opstati. Izdvojili smo sebe iz prirode, a zapravo mi jesmo priroda."

Osvijestiti ljude o određenom problemu nije lak posao, ali treba od nekud početi. Tatjana rješenje vidi u edukaciji mladih te je otvorena za svaku vrstu suradnje. Voli održavati radionice s djecom, a dolaze joj ona rovinjska, posebice iz susjedstva, tete iz vrtića s vrtićkom djecom ali i djeca turista koji u susjednom kafiću ispijaju kavu ili se šeću ulicom. Mladi, kaže Tatjana, puno brže od odraslih shvate kako se radi o otpadu i oduševljeni su time.

- Jedna od najznačajnijih aktivnosti koje želim razviti je kontinuirani rad s djecom s kojima bih, u skladu s njihovim uzrastom, organizirala predavanja o ekologiji, redovita skupljanja odbačenih i naplavljenih materijala na različitim lokacijama po Rovinju, radionice na kojima bih uz individualan rad s djecom razvijala njihove umjetničke sklonosti te prezentirala njihove radove na tematskim zajedničkim izložbama, objasnila je Tatjana Rokvić dodavši kako je sigurna da su djeca ta koja preodgajaju svoje roditelje.

Djeca preodgajaju roditelje

Pokazatelj da je već stvorila dobru interakciju s djecom je i u tome što su djeca sa svojim roditeljima samoinicijativno počela dolaziti i donositi joj stvari koje bi inače bacili u smeće, a kako bi ih autorica mogla iskoristiti u svojim radovima.

- Podizanje sveopće razine ekološke osviještenosti trajni je zadatak kojeg je moguće realizirati različitim edukativnim metodama među kojima se neke od najatraktivnijih i najefikasnijih bez dvojbe nalaze unutar medija kulture i umjetnosti. Promatrajući brojne reakcije na moje radove, kako stanovnika Rovinja, a pogotovo gostiju iz svih krajeva svijeta, zaključila sam da je neizbježno proširiti opsege i metode rada u kontinuiranom nastojanju da se podigne razina svijesti o potrebi daleko intenzivnije, svakodnevne brige o zaštiti okoliša u kojem živimo i radimo, zaključuje Tatjana Rokvić.

Sudeći prema reakcijama posjetitelja koji iz njene galerije izlaze oduševljeno, ali istodobno razmišljajući o tome što su upravo vidjeli, zaključujemo da je ova umjetnica zaista pronašla dobar način kako doprijeti do ljudi i njihove svijesti, na što Rovinj zaista može biti ponosan.

(Aleta BRATTONI)