JULIJANA MATANOVIĆ U BUZETU

Sto dana Facebooka pretočila u novu knjigu

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO
(G. Č. Š.)

(G. Č. Š.)


Imala sam projekt, kada može Plenković sto dana Vlade mogu i ja sto dana Facebooka i onda sam izabrala sto priča od 5. veljače 2018. do 5. veljače 2019. godine i knjigu naslovila "Ljuta godina", najavila je Julijana Matanović svoju novu knjigu izabranih tekstova s Facebook stranice

 

Aktivna je na Internetu, piše blog, ima i stranicu na Facebooku, a razlog uključivanja u virtualni svijet Julijana Matanović, poznata hrvatska spisateljica i književna kritičarka, omiljena kod svih generacija čitatelja, podijelila je s brojnom publikom okupljenom u buzetskom Narodnom domu. Svoju mini istarsku turneju koju je u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" - Narodne knjižnice, započela u Buzetu, nastavila je u Novigradu i Pazinu.

Rečenica s potpisom

Julijana Matanović je jedna u nizu domaćih pisaca koji pokreću web stranice, pišu blogove i imaju profile na društvenim mrežama, a okidač je u njenom slučaju bila selidba iz Zagreba u Osijek. Odlaskom u prijevremenu mirovinu, s mjesta izvanredne profesorice na Katedri za noviju hrvatsku književnost, s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u vrijeme kada joj je kćerka Magdalena išla u osmi razred, u jednom trenutku vidjela je Osijek, grad u kojem je provela svoje najljepše godine, vidjela je Dravu, Isusovačku klasičnu gimnaziju i svoje dijete kako tamo ide sretno uz Dravu prema školi. Našla je i stan da to sve tako bude. No tamo nije bilo dobro. Nije se mogla miriti s količinom ignoriranja u gradu kojeg je toliko voljela.

- Osjećala sam se jako usamljeno. Volim ljude, volim razgovor o književnosti i studenti iz Zagreba koje sam u stvari ostavila preko noći, javljali su mi se. Znali su da imam veliki otpor prema društvenim mrežama. Nisam mogla podnijeti kako netko može imat tisuću ili dvjesto prijatelja, pa prijatelju moraš znati boju očiju, ime roditelja, datum rođenja. A onda svijet kaže - nikad ne reci nikad - i nagovorili su me na otvaranje Facebook stranice. To mi se sviđalo jer sam imala gdje govoriti o književnosti. U prostor tog svijeta uvela sam običaje svakodnevnog života što jednostavno nije pametno, a to je da komuniciram sa tim ljudima kao da sa mnom piju kavu pa onda ja na sve komentare odgovaram što oduzima podosta vremena. Čini mi se da je to jako dobro primljeno i ja sam onda otvorila svoj blog na kojem pišem svaki dan pod nekom drugom rubrikom, ponedjeljkom je esej, utorkom ropotarnica, srijedom je priča, nabrojala je Matanović i dodala kako je objavu na blogu petkom naslovila "Rečenica s potpisom". Rečenicu koja djeluje mudro stavi u kontekst.

Vratiti poštovanje književnosti

- Htjela bi vratiti malo poštovanja književnosti, rekla je Matanović te najavila da za koji dan treba izići njena nova knjiga izabranih tekstova s Facebook stranice.

- Kada sam otvorila Facebook pisala sam sto dana svaki dan, prije bloga. Imala sam projekt, kada može Plenković sto dana Vlade mogu i ja sto dana Facebooka svaki dan i onda sam izabrala sto priča od 5. veljače 2018. godine do 5. veljače 2019. godine i knjigu naslovila "Ljuta godina", jer je ona stvarno bila fizička godina, ljuta je bila, jer sam ja bila nekako ljuta. Često čujete "plače kao ljuta kiša", ili "plače kao ljuta godina" i u stvari u prijevodu ljuta godina je kiša. I ja sam plakala tih godinu dana u Osijeku i bila sam ljuta, otkrila je Matanović.

Razgovor s književnicom vodio je knjižničar Mirjan Flego te istaknuo kako je Julijana Matanović višestruko nagrađivana autorica književnih djela. Njezin prozni prvijenac, zbirka priča "Zašto sam vam lagala" iz 1997. godine je autoričina najčitanija i najprodavanija knjiga, za koju je dobila Nagradu "Josip i Ivan Kozarac". Istu nagradu dobiva i zbirku priča "I na početku i na kraju bijaše kava" za koju je nagrađena i Nagradom "Ksaver Šandor Gjalski". "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" dobiva nagradu Kiklop. Među zbirke priča uvrštavaju se i djela poput "O čemu ti to govoriš", "Cic i svila", "Samo majka i kći". Objavljivala je feljtone u tjedniku Mila koji su ukoričeni u zbirku "Kao da smo otac i kći", a kolumne u Vjesniku, koje se isto tako mogu čitati kao kratke priče, objavljene su u zbirci "Laura nije samo anegdota". Među knjigama za djecu ističe se "One misle da smo male", zabavno-edukativni roman, u koautorstvu s dr. Ankom Dorić, 2010. godine koji je nagrađen trima nagradama Kiklopom, Antom Gardašem i Malim princem. Slijede romani za djecu, a Matanović je i autorica brojnih stručnih i znanstvenih knjiga, bilo kao samostalni autor ili u koautorstvu s drugim kolegama.

Laganje, likovi i kava

Flego je svoju književnu gošću u razgovoru proveo kroz cijeli opus od njenog prvog proznog djela "Zašto sam vam lagala" gdje ga je zanimalo kako je došla do odluke da, nakon godina stručnog i profesionalnog rada na tekstovima drugih, započne i sama pisati i objavljivati. Zanimalo ga je i odgovaraju li joj više kraće forme, koristi li elemente autobiografskog u pisanju. Rekao je također kako se često u pisanju referira na literaturu drugih pisaca. U romanu neobične forme, "Tko se boji lika još?", oživjela je brojne likove iz hrvatske književnosti koji komentiraju vlastitu poziciju u književnosti, svoje autore pa čak i suvremene događaje. Jednu od svojih zbirki posvetila je kavi, napitku koji simbolizira druženje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter