ZAVIDNO STVARALAŠTVO
Smrt hrvatskog ilustratora Alema Ćurina: MOREPLOVAC KOJI NIJE HTIO RAZUMJETI KOPNO
Pitanje je kako bi, u paralelnom svemiru, gdje još izlazi, izgledala naslovnica Ferala ovog tjedna. Ukoliko bi taj tjednik preživio smrt Predraga Lucića, vjerojatno bi se sad ugasio, Ćurinu u čast, jer nipošto nema smisla nastaviti s radom nakon što je umro ilustrator koji je u tom listu objavio više od tisuću ilustracija
Alem Ćurin (Snimio Danilo Memedović)
Naslovnica ovotjednih Novosti je prazna. Tek pri dnu stranice crnim slovima piše: Alem Ćurin (1953.-2020.) Čovjek je to koji je u tom tjedniku zaslužan za 550 ilustracija, pa ne čudi da je njegov značaj istaknut odsutnošću onih mnogobrojnih Ćurinovih naslovnica u koje bi čovjek mogao zuriti satima, a da pritom u njima i dalje pronalazi neke nove elemente, skrivene poruke i aluzije. Jer u Ćurinovim su radovima najčešće prisutne i njegove ostale titule - vizualni su to eseji, priče i pjesme. Pitanje je kako bi, u paralelnom svemiru, gdje još izlazi, izgledala naslovnica Ferala ovog tjedna. Ukoliko bi taj tjednik preživio smrt Predraga Lucića, vjerojatno bi se sad ugasio, Ćurinu u čast, jer nipošto nema smisla nastaviti s radom nakon što je umro ilustrator koji je u tom listu objavio više od tisuću ilustracija.
Ne može se proniknuti u nečije stvaralaštvo bez da se najprije pokuša shvatiti širi kontekst, samu ljudsku narav i bit autora. Kako u tim istim Novostima napominje Boris Dežulović, uz Ivančića i Lucića šinjor Feral, „nikada u svojim malim kopnenim životima nismo upoznali čovjeka tako razuzdano slobodnog kao što je bio Alem Ćurin“. Kada to kaže on, uz kojeg se pojam slobode veže kao cigareta za strastvenog pušača nakon seksa, jasno je da se tu radi o posebnoj vrsti čovjeka. A ti „kopneni“ životi ovdje nisu nikakva slučajnost. "Kurac je Zemlja okrugla: more je okruglo!", znao je govoriti. Jer Ćurin je more, a ostali u usporedbi s njim samo materijalni svijet koji počinje tamo gdje završava pjenušavi val koji se valja po šljunku. Taj je kopneni svijet teško shvaćao Ćurina, odnosno, ispravio bi me ovdje Dežulović, Ćurin je bio taj koji nije razumio niti je htio razumjeti takav svijet.
Dok na kopnu umjetnici teže k afirmaciji i kanonizaciji, k tome da se o njima piše u medijima jer im je uručena kakva plaketa s pozlaćenim slovima, na moru, gdje je čovjek svjestan da ga svakog trenutka mogu progutati crne dubine, takve su tendencije potpuno beznačajne i nepodnošljivom lakoćom padaju u vodu. Jednom je, mlad i još od krvi i mesa, i sam Ćurin čeznuo za tim da postane netko i nešto na tom kopnu. I gotovo je uspio: došao je do Francuske i kao iz puške upitao velikog Danila Kiša da mu scenarij za strip koji je pripremio prevede na tamošnji jezik. Srpski je pisac, osim što je posao proslijedio svojoj ženi, ostao zaintrigiran ovakvom direktnošću te se i sam uspješno založio za ovog zanesenjaka. Bilo je to to, ingenioznom je strip-autoru već ponuđen ugovor, falio je samo potpis, a zatim streloviti uspjeh i uskoro plakete pozlaćenih slova. No previše je tu kopnenih pravila i logistike bilo za jednog moreplovca - Ćurin se vraća u Split te odlučuje raditi što i kako njemu odgovara. Neumorno piše i crta, ne mareći da svoje stvaralaštvo dovede u neki red, uokviri i predstavi - i sam će reći kako je nacrtao more stripova, premda je prvi pravi album, "List vode, Atlantida“, objavio tek u 62. godini.
Rad Alema Ćurina je, vjerojatno protiv njegove volje, danas itekako prepoznat. Nemoguće je, čak i za Hrvatsku, da tolika količina ingenioznih ilustracija prođe nezapaženo. Uz emotivne riječi koje mu mnogobrojni pisci, pjesnici, urednici ili ilustratori posvećuju ovih dana, uvijek se veže riječ „suradnja“, najčešće popraćena ilustracijom koju je Ćurin radio za njih, za koju se uvijek znalo da funkcionira na bazi „hoćeš -nećeš“, jer s moreplovcima nema smisla ulaziti u stvaralačke pregovore.
Alema Ćurina bi vjerojatno bilo najumjesnije pamtiti kao ilustratora Feral Tribunea. Jer najslobodniji čovjek ipak pripada najslobodnijim novinama. Tamo je, čini se, bio posebno inspiriran Lucićem, kojeg je u jednoj ilustraciji smjestio odmah do omiljenog mu Corto Maltesea. A Lucić mu, razumije se, nije mogao nego uzvratiti istom mjerom, samo drugačijim medijem. Pjesma koju je napisao možda i najbolje oslikava Ćurinovu bit:
ALEM ĆURIN ili BALADA O THINKU I INKU
On zna da je more okruglo
On zna da baš more je svit
On zna da je ankoru strglo
Da može se na vitru vit
On zna da i kopno je slano
Da leti i kolpomorto
Kroz nebo da skroz profundano
Ploviš sâm ka pas ka Corto
On zna di su krila dupina
Otkud izranjaju ždrali
On zna da je u tebi mina
I vidi – fitilj se pali
On zna da se bez perja tice
Gnijezde sred tvrdoga srca
On smrti zna tušem u lice
Ogolit masku od kurca
On zna da ta smrt – luda dvorska –
S životom po svu noć drinka
On zna da nebesa podmorska
Opija ludost Think Inka
On zna da se plovi i cestom
Iz kože da uvik greš van
On zna da će majmun sa krijestom
I novi najavit nam dan
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
