Slavica Marin, jedna od vodećih hrvatskih umjetničkih performerica predstavila se na umaškom deponiju Donji Picudo novim perfomansom "Katedrala".

Izvožene gume

Kao jedna od rijetko osviještenih umjetnica svoj je umjetnički izraz pretvorila u građanski aktivizam pokušajima da kroz konceptualnu umjetnost upozori javnost na ključne probleme liberalnog kapitalizma kao što su hiperprodukcija, konzumerizam, klimatske promjene te nagomilavanje suvišnog i štetnog otpada diljem svijeta, pa je novim performanceom iz Donjeg Picuda s vrha imaginarne katedrale, podignute od starih, izvoženih automobilskih guma uputila odgovornima upozorenje.

Kolektivni križ

Na vrhu svoje "gumene" katedrale Marin je stajala ukipljeno kao Isus na križu, raširenih ruku, ukazavši metaforički na višeznačnost tog križa. Prvo je aludirala na vrlo suptilnu manipulaciju neukim ljudima kroz povijest, počevši od crkve kao institucije, pa do svih vlastodržaca i političara koji su vodili čovječanstvo u smjeru što odgovara njihovim interesima. A i danas, nastavljaju svojim rastućim egocentrizmom, voditi društvo k rasapu jedne civilizacije i prirode, s težnjom da ljude udalje jedne od drugih, namećući im kao nužnu potrebu vezivanje za materijalna dobra, jedinu alternativu u potrošačkom društvu u kojem svjetski moćnici vide sve veći profit.

Mase poslušnički i ovisnički žive prema njihovim iskrojenim modelima ponašanja i vrijednostima, više se i ne pitajući tko su, gdje žive, koliko je njihova individualnost prisutna u njihovu tijelu…

Suvremenom čovječanstvu se nametnula nova paradigma života u kojoj se duhovne vrijednosti banaliziraju, a svijet se otuđuje od čovjeka i obratno. Drugo, umjetnica je s tim križem na vrhu katedrale opomenula i na prisutnost subjektivnih patnji čovjeka koje mu je ovakav način potrošačkog i poslušničkog života natovario na leđa baš kao težak križ. Stoga sve više pojedinaca na ovom svijetu nosi kolektivni križ poput svih nevolja na svijetu. Kao jedinu nadu, koju optimistički želimo nazrijeti u performansu, jest da Marin optički združuje u figuraciji križa simboliku raskrižja, apostrofirajući da je čovječanstvo na prekretnici i da je kucnuo čas donošenja važnih odluka za odabir jedinog ispravnog puta na tom "križanju" za spašavanje prirode od čovjeka, ali i onog malog čovjeka od moćnika - profitera i terora potrošačkog i poslušničkog društva, koje većinu ljudske rase osiromašuje ne samo materijalno nego i duhovno. Na ovaj je način Marin vizualno i pokretom na katedrali svrhovito naglasila svoje neizrečene misli i poruke.

Kultura kao odgovornost

Zanimljivo je da se odražavanje njezina performansa preklopilo s početkom summita UN-a u Glasgowu gdje svjetski čelnici raspravljaju o ključnim svjetskim problemima koji uvjetuju klimatske promjene u nastojanju da se postrože mjere za zaštitu prirode, globalnog onečišćenja koji se stvara ljudskom nebrigom i težnjom najbogatijih ljudi svijeta za stjecanjem profita. Kultura kao pojam u širem životnom kontekstu nije samo percepcija umjetnosti kroz razne priredbe i koncerte. Ona je svakodnevni način života u kojem čovjek nastoji mijenjati sve loše oko sebe i time postati odgovornim građaninom svijeta. Sve dok ne preuzmemo odgovornost za vlastiti život nicat će oko nas neke nove katedrale.

Povezane vijesti

• UMJETNIK I BIVŠI RADNIK BRODOGRADILIŠTA PINO IVANČIĆ 'Odsviran' requiem za Uljanik
• VLADA VODI HRVATSKU U KRIVOM SMJERU, ne poštuju se osnovna ljudska prava
• O napuštanju Hrvatske, životu u Berlinu, porečkom Annalu kojem je izbornik, istaknuti umjetnik govorio u Savičenti: USPJEH ILI NEUSPJEH, TO U HRVATSKOJ NIŠTA NE ZNAČI!