hrvatska književnica, urednica i učiteljica

SANJA POLAK: Djeca se svaki dan trebaju susretati sa slikovnicama ili knjigama da bi im se optimalno razvile čitalačke kompetencije

  Prošlo je više od 20 godina od objavljivanja prve knjige o Paulini P. koja se zove Dnevnik Pauline P. Tada, te 2000. godine bila sam presretna kad sam svoju prvu knjigu vidjela u izlogu knjižare na Trgu bana Josipa Jelačića. Odjurila sam na tržnicu Dolac, kupila svježe kiflice u pekarnici i odnijela ih prodavačicama u knjižaru. Od tada do danas izišlo je još jedanaest mojih knjiga, desetak slikovnica, udžbenika i pri svakom izlasku nekog mog djela osjećam zaista neopisivu sreću

| Autor:  Maja Čerljenko
Sanja Polak, snimio Grgur Zucko

Sanja Polak, snimio Grgur Zucko


Sanja Polak hrvatska je književnica, urednica i učiteljica. Jedna je od najprodavanijih i najčitanijih hrvatskih suvremenih književnica. Dobitnica je nagrade "Mato Lovrak" za najbolji roman za mlade napisan na hrvatskome jeziku.

Dvadeset godina od prve Pauline

Njeni romani o Paulini P. donijeli su joj i mnoge druge nagrade i priznanja. Od prve Pauline – "Dnevnik Pauline P." prošlo je više od 20 godina. Tim povodom i izlaskom najnovije Pauline razgovarali smo s njom.

- Prošlo je više od 20 godina od prve Pauline... kako ste se osjećali pri pisanju prve, a kako posljednje?

- Da, prošlo je više od 20 godina od objavljivanja prve knjige o Paulini P. koja se zove Dnevnik Pauline P. Tada, te 2000. godine bila sam presretna kad sam svoju prvu knjigu vidjela u izlogu knjižare na Trgu bana Josipa Jelačića. Odjurila sam na tržnicu Dolac, kupila svježe kiflice u pekarnici i odnijela ih prodavačicama u knjižaru. Od tada do danas izišlo je još jedanaest mojih knjiga, desetak slikovnica, udžbenika i pri svakom izlasku nekog mog djela osjećam zaista neopisivu sreću. Dovršetak knjige doživljavam kao rođenje nečeg novog, a svako rođenje prilika je za veliko slavlje. Posebno sam bila sretna kad sam dovršila rukopis posljednje knjige "Priče s plaže Pauline P." jer sam zbog rada za MZO u okviru kurikularne reforme odgodila pisanje započetog romana skoro tri godine.

- Zagovornica ste čitanja...što biste poručili/savjetovali djeci, a što roditeljima o poticanju na čitanje?

- Djeca od 1. do 4. razreda osnovne škole da bi usavršili vještinu čitanja i kasnije sposobnost čitanja s razumijevanjem trebaju svaki dan, ali baš svaki dan čitati najmanje 15, a poželjno je oko 30 minuta dnevno. Djeca se svaki dan trebaju susretati sa slikovnicama ili knjigama za djecu da bi im se optimalno razvile čitalačke kompetencije. Poruka glasi: - Odvedite dijete u knjižnice i knjižare, posuđujte i kupujte knjige za djecu i čitajte s djecom ili motivirajte djecu da čitaju svaki dan barem 15 minuta.

- Što nam novo donosi "Paulina s plaže"?

- U sedmoj knjizi o Paulini P. Paulina je djevojčica koja je završila peti razred i odlazi ljetne praznike provesti u dalmatinskom mjestu u Vodicama. U Vodicama Paulina nema prijatelje i sama je s mamom. Ta usamljenost pokreće Paulinu da riješi neke svoje probleme i aktivno se uključi u ljetni život grada Vodica.

- Kakva je bila promocija u ovo svima nam znano korona doba?

- Promocija nove knjige Priče s plaže Pauline P. organizirana je početkom listopada u dosta otežavajućim uvjetima. Bez obzira na ograničavajuće okolnosti uslijed epidemije promocija je bila topla, sadržajna, zanimljiva i radosna.

Vrlo zahtjevan posao

- Najpoznatija ste TV učiteljica – kakvo je to iskustvo bilo/jest?

- Jednom sam u nekom razgovoru rekla: - Sad kad vidim da sam mogla snimiti 140 sati monologa u Školi na Trećem, znam da mogu sve. To je bio jedan vrlo težak, odgovoran, ozbiljan, osmišljen i zahtjevan posao kojeg sam obavljala s veseljem. Radili smo svakodnevno cijeli dan, bili smo potpuno izolirani i kontrolirani da se slučajno ne bismo razboljeli jer u slučaju bolesti bilo bi problema da nas netko zamijeni. U taj posao i projekt dala sam cijelu sebe i nije mi žao.

- Smijemo li znati "tajnu" crvenog detalja na Vašoj odjeći?

- Nema tu nikakve tajne. U jednom trenutku sam se sjetila da je crvena boja ljubavi, radosti i topline. Kod kuće imam mnoge crvene marame i detalje pa sam, želeći biti i vizualno zanimljivija djeci, malo preoblikovala za tv-nastupe svoj stil odijevanja. Djeca su to sjajno prihvatila, pogotovo djevojčice. Dobila sam nekoliko snimaka na kojima me djevojčice imitiraju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter