Predstavu je režirao Giorgio Amodeo, a kazališna priča donosi komične i neočekivane završetke četiri najpoznatije bajke

Što se događalo u bajkama, odnosno u životima njezinih protagonista, nakon onog klasičnog završetka "i živjele su zauvijek sretno?" Jesu li junaci, odnosno prije svega junakinje, živjele uistinu sretno sve do kraja života?

"Felici e contente/I živjele su sretno zauvijek" naziv je predstave nastale prema tekstu tršćanskog autora Corrada Premude koja je jučer izvedena u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u izvedbi Talijanske drame riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca.

Povezanost s Istrom

Corrado Premuda, pisac iz Trsta, gostovao je ne tako davno u pazinskoj Kući za pisce, djela su mu prevedena i na hrvatski, a sada je započeo i suradnju s riječkom Talijanskom dramom. Predstavu je režirao Giorgio Amodeo, a ova kazališna priča redstavi prikazuje komične i neočekivane završetke četiriju najpoznatijih i najdražih bajki.

To nije prvi put da su bajke prikazane na drukčiji način, razni autori su priređivali svakakve završetke bajki, i s nekim mogućim, logičnim završetkom, i s potpuno apstraktnim, sasvim nemogućim završetkom - od Crvenkapice koja nosi reket baki koja mora igrati protiv "prgavog momka" Johna McEnroea, pa sve do Pepeljuge koja gubi lubotenku. No, Premuda je sve to drukčije koncipirao, s nastavcima koji navode na razmišljanje.

Na početku su tu "Ivica i Marica". Tu je prikazan prije svega odnos djece prema hrani, kako se te slastice uklapaju u sve te zdrave trendove života, gdje svi vježbaju, trče, jedu zdravo… A Marica je postala poduzetnica.

Potom je nastavljeno s Pepeljugom, gdje se prikazuje kako se ova junakinja dosađuje na dvoru. Ona se u dvorskim ceremonijama silno dosađuje, i nedostaju joj vremena kada je čistila, kuhala i prala za zlu maćehu i bahate polusestre te želi ponovno raditi kućanske poslove.

Rodna uloga

Tu će možda netko reći da je to stereotipno determinirana rodna uloga, da je Pepeljuga mogla u životu biti i postati bilo što, ali da je odabrala kućanske poslove. No, s druge strane to pokazuje važnost tih poslova koje svaka žena radi i nakon onog drugog posla, onoga gdje zarađuje plaću. Možda i želi navesti žene da dodatno zavole te toliko potrebne, ali ne baš previše voljene kućanske poslove.

Zanimljivo je koncipirana i "Uspavana ljepotica". Djeca tijekom doba puberteta, ali i ranije i kasnije, često odbijaju aktivnosti i žele samo spavati, no ovdje je sve to prikazano na zabavan i simpatičan način. Što se dešava kada se ljepotica probudi?

U "Ljepotice i zvijeri" dolazi do promjene, Ljepotica, ne želeći da je zvijer - koja to više nije - voli samo zbog ljepote, postaje i ona zvijer, odnosno ružna, da bi mu pokazala uvijek toliko spominjanu važnost unutarnje ljepote.

U predstavi glumci tumače po nekoliko uloga. U uloge Marice, Vile, Uspavane ljepotice i Vile majke (Gretel, Fata, Bella Addormentata, Fata Madre) pojavljuje se Ivna Bruck, vrlo razigrana i inspirirana. Inspirirana Serena Ferraiuolo je u ulogama pripovjedačice, Pepeljuge, Vile i Ljepotice (Prologo, Cenerentola, Fata, Bella), dok se Lucio Slama izvrsno snašao u ulozi Vještice, Princa, Lude i Čudovišta (Strega, Principe, Giullare, Mostro), a Bruno Nacinovich nastupao je u ulogama Asistenta, Sobara i Princa (Assistente, Cameriere, Ciambellano e Principe).

Autor teksta je ujedno i dramaturg predstave Corrado Premuda, scenografkinja vrlo maštovite, a ujedno i jednostavno koncipirane scene je Ljerka Hribar, kostimografkinja razigranih kostima Osanna Šašinka, dok je za glazbu zadužen Giovanni Settimo. (Vanesa BEGIĆ)