Hina
Prva slikovnica Romana Simića i Manuela Šumberca bila je hvaljena "Baba Jaga i div Zaborav" (2015.), novo autorsko viđenje staroslavenskog mitološkog lika babe Jage, nakon čega je uslijedila nagradom Grigor Vitez ovjenčana slikovnica "Jura i kuckalo protiv dosade" (2017.), u kojoj su autori maštovito pokazali kako svladati dosadu.
Njihov treći zajednički književno-ilustratorski projekt, "Jura i gospođica Zavissst", objašnjava djeci kako se suprotstaviti negativnim osjećajima, kako steći samopouzdanje i kako vidjeti pozitivno.
Sve tri knjige objavljene su u izdanju nakladnika Profil. Urednica Ivana Žderić istaknula je kako je riječ o izvanredno stiliziranoj novoj slikovnici uigranog autorskog tima, nakon tradicionalne priče o babi Jagi "koju je Simić ispisao s modernim elementima", te "izvanredne priče o dječaku kojem je dosadno", koja je Šumbercu donijela Nagradu Grigor Vitez za ilustracije.
"Ova je slikovnica ponovo malo drugačija od prethodne jer je u rimi, ali ne stihovanoj, puna je ritma i izuzetno dobra za čitanje djeci na glas, uz efektne ilustracije crtane različitim stilovima", rekla je Žderić na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.
U priči, Jura stiže na rođendansku zabavu svog najboljeg prijatelja Roka obučen u gusara, baš kako je na pozivnici i pisalo. No ondje nalazi mnoštvo djece i niti jednog jedinog gusara. Iako nije svjestan toga, osjeća zavist i tugu...
Simić je kazao kako mu je pisanje slikovnica ponajprije izazov. "Ponekad mi se čini da pišem i za odrasle i pitam se – tko je to dijete za koje pišem; da li sam to ja, da li su to moja djeca, i da li je to uopće dijete?", pojasnio je.
U pisanju priča za djecu ponajprije ga zanimaju složene emocije, teme koje detektira kao nešto što muči i dira njegovu vlastitu djecu ili djecu ljudi koje poznaje, probleme koji mu se čine strašno bitnima, i pokušati ih potom "domisliti kroz priču".
Kad počne pisati, ne zna unaprijed kako će neka priča završiti. "Kad sam pisao ovu knjigu, nije mi odmah od početka bilo jasno kako će ta Zavist završiti, hoću li moći pokriti sve kutove. Samo sam znao da Zavist postoji, a ono što mi je bilo bitno je pronaći što bih ja sam mogao reći djetetu a da ga ne lažem, a što bi moglo vrijediti i za mene samoga", rekao je Simić.
"Kad pišete za djecu, uvijek riskirate da ispadne kao da docirate. Nama je bilo jako bitno da rješenje problema ne dođe iz usta neke odrasle osobe. Zato u našoj priči dijete do svega dođe samo, samo dolazi do odgovora", dodao je.
Šumberac je napomenuo da se knjiga može čitati na tri načina: "Može se čitati samo tekst, bez ilustracija, budući da je priča sama po sebi posve jasna i slojevita; može se čitati tako da se gledaju samo ilustracije, koje pričaju tu priču na svoj način, ali najbolji spoj čine kada se čitaju zajedno", rekao je.
Roman Simić nagrađivani je hrvatski književnik. Dosad je još objavio zbirku poezije "U trenutku kao u divljini" (1996.), zbirke priča "Mjesto na kojem ćemo provesti noć" (2000.), "U što se zaljubljujemo" (2005.) i "Nahrani me" (2013.). Pojedinačne su mu priče prevođene na petnaestak svjetskih jezika, a knjige prevođene na engleski, njemački, španjolski, poljski, slovenski i makedonski jezik te objavljivane u Srbiji. Uredio je nekoliko izbora i antologija suvremene hrvatske kratke priče. Već 19 godina organizira i vodi Festival europske kratke priče (FEKP).
Manuel Šumberac nagrađivani je ilustrator i animator. Među ostalim, osvojio je Grand Prix 19. Dana hrvatskog filma, drugu nagradu na 42. Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva te prvu nagradu na festivalu Balkans Beyond Borders. Najznačajniju hrvatsku glazbenu nagradu Porin osvojio je dvaput; 2012. godine osvojio je Golden Bra Award za najbolju animaciju na Magdalena International Festival of Creative Communication; pa 2014. Zlatnu ribicu Neuma za najbolji 3D animirani film na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Neumu.