(Hina/EPA)
Nakladnik Hena com predstavio je u četvrtak u Zagrebu svoje novo izdanje, hrvatski prijevod romana nagrađivane turske autorice i aktivistice Elif Shafak "Otok nestalih stabala", raskošnu priču o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, uništavanju, ali i obnovi.
U ime nakladnika, okupljene je u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak uvodno pozdravila urednica Nermina Husković. Kazala je kako je riječ o najnovijem romanu istaknute tursko-britanske književnice, dosad osmoj knjizi Elif Shafak objavljenoj na hrvatskom, koja je u nas izašla istovremeno s engleskim izdanjem i u prijevodu Mirne Čubranić.
"Osim što je nagrađivana književnica koja piše sjajnu prozu, Elif Shafak inspirativna je javna govornica koja se bori za prava žena, manjinska prava i slobodu govora, za što su joj dodijeljena brojna priznanja širom svijeta", rekla je Husković.
Shafak piše i na turskom i na engleskom jeziku, a djela su joj prevedena na 55 jezika. Dosad je napisala 18 knjiga, od čega su 11 romani, te je najčitanija autorica u Turskoj. Njezin najnoviji roman "Otok nestalih stabala" posvećen je migrantima i iseljenicima tematizirajući podijeljenost Cipra.
Kontekst romana hrvatskim je čitateljima približio predsjednik Hrvatsko-turske udruge prijateljstva Goran Beus Richembergh, koji je govorio o povijesnim i suvremenim društveno-političkim okolnostima na Cipru.
Rekao je kako je riječ o otoku fascinantne povijesti "čiji su se gospodari mijenjali kao na traci". "Bio je dio helenskoga kruga, što je ostao do danas, no stalno je, kao strateški važno mjesto, bio poprište", napomenuo je.
Kada 1571. Cipar potpada pod tursku vlast, na otoku se počinju naseljavati Turci, a težnje ciparskih Grka od početka 20. stoljeća da se Cipar izuzme iz vlasti Osmanlija i priključi Grčkoj rezultirale su rastom tenzija i brojnim sukobima u kojima uglavnom strada civilno stanovništvo.
Danas je otok strogo podijeljen na turski i grčki dio, a brojni pokušaji reintegracije dviju zajednica, od kojih je posljednji bio 2014., nisu uspjeli te, iako je Cipar u međuvremenu odavno ušao i u Europsku uniju, turski i grčki Cipar i dalje žive odvojeno.
Roman "Otok nestalih stabala" prati dvoje ljubavnika Defne i Kostasa, koji su na suprotnim stranama podijeljene zemlje; ona je Turkinja, on Grk. Jedino mjesto na kojem se mogu sastajati je konoba Sretna smokva, nazvana tako zbog čudesnog stabla Ficus carica koje raste usred prostorije. Ta će smokva svjedočiti njihovim sretnim susretima te tihim rastancima, ali bit će ondje i kada izbije rat, pretvori grad u ruševinu i razdvoji ljubavnike. Kada se desetljećima kasnije, šesnaestogodišnja Ada rođena u Londonu, kojoj je jedina veza s otokom stablo smokve koje joj raste u dvorištu, počinje interesirati o zemlji svojih predaka, raspleće se raskošna priča o pripadanju i identitetu, ljubavi i boli, sjećanju i zaboravu, ljudskom uništavanju prirode, ali i obnovi.
Beus Richembergh je istaknuo kako se Shafak u romanu "ne upušta u procjenjivanje bilo čije krivnje ili u neku arbitražu, već samo konstatira da je rat ubio mnoge ljude a da je pokušao ubiti jednu ljubav, koja je, međutim, opstala". "Tu je priču moguće transponirati bilo gdje u različitim vremenskim razdobljima, svugdje gdje su ratovi ubijali ljubav i gdje su prouzročili velike migracije. Usudio bih se čak reći da je ovo jedan antiratni, migrantski, ekološki ljubavni roman", ocijenio je.
O knjizi je govorila i novinarka i urednica Karolina Lisak Vidović. Kazala je kako je riječ o pitkome romanu u kojemu je svaka rečenica umjetnički doživljaj. "Shafak je autorica koja u svojim djelima postavlja važna pitanja nikada ne nudeći konačne odgovore. U ovom romanu ona ide tragom povijesnih nepravdi, protiv predrasuda, za ljubav i humanizam, a nastao je na opsežnim istraživanjima povijesti, biljnog svijeta, klimatskih promjena. Sve te činjenice Shafak je uplela u fikciju, pružajući dubinski pogled u probleme kojima se bavi, a to znaju samo najbolji", ocijenila je Lisak Vidović.
Elif Shafak (1971.) doktorirala je znanosti i predavala na raznim fakultetima u Turskoj, SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu. Članica je Svjetskog ekonomskog foruma i jedna od utemeljiteljica Europskog vijeća za međunarodne odnose. Dodijeljena joj je titula Chevalier des Artes et des Lettres, a časopis Politico izabrao ju je kao jednu od 12 ljudi koji čine svijet boljim mjestom.