Između razdoblja rimske i mletačke Pule grad je živio svoj život, a najvrjednije arhitektonsko zdanje tog razdoblja je samostan i crkva sv. Franje. Zapravo, to je jedina gotovo u cjelini sačuvana građevina koja svjedoči o razdoblju kad se grad gospodarstveno razvijao u okvirima srednjovjekovne slobodne komune. Sve tajne razvoja tog kompleksa sada je, nakon više od 700 godina, otkriveno u monografiji "Il complesso Francescano di Pola - Genesi e sviluppo architettonico dal XIII al XX secolo" (Franjevački kompleks u Puli - geneza i arhitektonski razvoj od XIII. do XX. stoljeća). Kapitalno djelo je predstavljeno sinoć, upravo u sv. Franji, tjedan dana otkako nas je zauvijek napustio autor te monografije - urbanist, arhitekt i znanstvenik, dr. Attilio Krizmanić.

Jednako kako je otkrio zaboravljenu i zapostavljenu fortifikacijsku arhitekturu Pule u knjizi "Pulska kruna", tako je sada uokvirio svoj višegodišnje istraživanje o crkvi i samostanu sv. Franje smještenom na strmoj zapadnoj padini brežuljka povijesne jezgre Pule, između Foruma i mletačke utvrde.

Krizmanić je u sažetku knjige od 400 stranica naveo da je sklop građevina sv. Franje svjedok jednog značajnog razdoblja pulskog graditeljskog stvaralaštva, kada grad u drugoj polovici XIII. stoljeća još nije dijelio sudbinu Mletačke republike. On je u knjizi objasnio da su se samostan i crkva u prošlosti proučavali prije svega iz područja povijesti umjetnosti i arheologije te je pojasnio do kojih je vrijednih zaključaka došao.

- Ograničavajući se samo na stilske karakteristike određenih arhitektonskih elemenata, ranije se došlo do pogrešnih zaključaka glede njihove datacije. Nepobitno je također dokazano da je gotički zvonik crkve u XIII. st. bio jednozidan s tri zvona, čiji je znatan dio sačuvan do danas, koji je 1655. godine pretvoren u četvrtasti toranj. Novija saznanja o sigurnom postojanju pregrada-mostova posred lađa u crkvama prosjačko-propovjedničkih redova, omogućila su izlučivanje osobitog arhitektonskog rješenja jedinstvenog sklopa trokrakog stubišta s dva pulpita i mostom s pjevalištem nad pregradom, koji pulsku samostansku crkvu, po tom kreativnom svojevrsnom rješenju, izdvaja od svih ostalih crkava na istočnoj obali Jadrana", naveo je u knjizi Krizmanić te se u zaključku knjige zahvalio sinu Dinu koji je izradio modele trodimenzionalne vizualizacije glavnih razvojnih faza kompleksa i supruzi Marici koja mu je pomogla u raznim spisima i ispravcima tekstova.

Na promociji knjige u sv. Franji pogotovo je emotivno bilo izlaganje Raula Marsetiča, ravnatelja Centra za povijesna istraživanja iz Rovinja, institucije koja je izdala monografiju. Prisjetio se da se s Krizmanićem dogovarao oko svakog detalja promocije knjige, a koja je bila gotova i ranije, ali su čekali da prođu epidemiološke mjere da je mogu predstaviti u ovoj crkvi i pred javnošću.

"Sjećam se zadovoljstva koje je iskazao kada sam mu donio prvu otisnutu knjigu. Ponovno me nazvao iste večeri da mi se zahvali", rekao je Marsetič te se prisjetio kada je prvi put surađivao s Krizmanićem prije 20 godina.

- Tada nije imao vremena za mene, ali sam uspio pridobiti njegovu pažnju u drugom pokušaju. Njega ćemo zauvijek pamtiti jer je utjecao na očuvanje i valorizaciju arhitektonskog nasljeđa, a kako bi mi sada znali očuvati taj prostor. Bio je i ignoriran, ali da je barem bilo više takvih kao što je bio Krizmanić, zaključio je Marsetič.

Helena Sterpin, dopredsjednica Društva arhitekata Istre je za Krizmanića rekla da je bio čovjek višestrukih talenata. "I bio je zaljubljen u svoj grad, što je vidljivo u čitavom njegovom radu. U novoj knjizi pokazao je ekstremnu strast prema ovom kompleksu, a njegovo poznavanje tehnika gradnje različitih razdoblja pokazala se kao velika prednost u razvoju ovog rada", zaključila je Sterpin.

Povezane vijesti

• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi
• CRKVA SV. FRANJE U PULI Danas predstavljanje posljednje knjige dr. Attilia Krizmanića