IDENTITY ON THE LINE-UGROŽENI IDENTITETI

Otvorenje izložbe ispred Etnografskog muzeja Istre: POVIJEST KAO UČITELJICA ŽIVOTA, NIJE NAS DOVOLJNO NAUČILA

To je projekt velike suradnje između šest kulturno-povijesnih muzeja i jednog sveučilišta, koji zajedno rade na istraživanju dugoročnih posljedica različitih migracijskih procesa, prisilnih ili dobrovoljnih, koji su se odvijali u Europi tijekom zadnjih 100 godina. Na projektu sudjeluju muzeji iz Norveške, Švedske, Danske, Poljske, Litve, Slovenije i Hrvatske, a sufinanciran je sredstvima iz EU programa Kreativna Europa

| Autor: Vanesa BEGIĆ
(Snimio Danilo Memedović)

(Snimio Danilo Memedović)


Otvorenje međunarodne putujuće izložbe "Identity on the line-Ugroženi identiteti" održano je danas ispred Etnografskog muzeja Istre u Pazinu. Riječ je o projektu gdje sudjeluje sedam muzeja, iz Norveške, Švedske, Danske, Litve, Poljske, Slovenije te Etnografski muzej Istre, kao i sveučilište iz Litve.

- To je projekt velike suradnje između šest kulturno-povijesnih muzeja i jednog sveučilišta, koji zajedno rade na istraživanju dugoročnih posljedica različitih migracijskih procesa, prisilnih ili dobrovoljnih, koji su se odvijali u Europi tijekom zadnjih stotinu godina. Na projektu sudjeluju muzeji iz Norveške, Švedske, Danske, Poljske, Litve, Slovenije i Hrvatske, a sufinanciran je sredstvima iz EU programa Kreativna Europa. Počevši od sličnih pristupa i korištenjem istih metoda, svaki muzej će raditi na jednom važnom migracijskom procesu u svojoj zemlji prikupljajući i olakšavajući osjetljive narative na lokalnim izložbama i otkrivajući izazove kojima se prije nije bavilo. Posebno mi je drago što ovdje sudjeluje i Etnografski muzej Istre. Naš muzej priprema i za nekoliko tjedana otvara izložbu posvećenu migracijama, esulima i rimastima, odnosno onima koji su otišli i onima koji su otišli nakon Drugog svjetskog rata, a radi se o Talijanima iz Istre, kazala je Lidija Nikočević iz Etnografskog muzeja Istre u ime domaćina, a koja je uz kolegicu Tamaru Đerić Nikolić autorica hrvatskog dijela izložbe.

(Snimio Danilo Memedović)

Tamara Nikolić Đerić naglasila je i važnu funkciju ove izložbe za mlade, za škole, kao i važnost međumuzejske suradnje.

- Kada govorimo o migracijama definitivno je to jedna konstanta u našoj regiji, često puta ekonomski motivirana. Međutim, kada danas gledamo majke s malom djecom kako napuštaju Ukrajinu zbog rata, onda se svi skupa moramo zamisliti je li nas je ona izreka o povijesti kao učiteljici života, nešto i doista naučila. Izgleda da nije dovoljno. Stoga, držim da treba znati poštivati svoju povijest, ali i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti. Iskoristit ću ovaj trenutak da vas pozovem da se svi skupa, svojim mislima usmjerimo k miru u Ukrajini i u Europi, poručio je župan Boris Miletić, koji je izložbu službeno i otvorio.

(Snimio Danilo Memedović)

Pazinska gradonačelnica Suzana Jašić izrekla je riječi zahvale svim sudionicima ove izložbe međunarodnog karaktera, ističući da je iznimno aktualna, te da smo svi potomci različitih identiteta.

- Rat je užasan, ali i ono nakon rata je užas, sve ono što slijedi nakon tih zbivanja. No, trudimo se da ne budemo depresivni, imamo taj kvalitetan postav, prilika je da promislimo o mnogočemu, a nadajmo se da će i sve ići na bolje, kazala je Jašić.

Tomislav Gugo, voditelj Službe za javnu diplomaciju i kulture Veleposlanstva Danske izrazio je zadovoljstvo što su podržali tu važnu izložbu, a Tamara Plankar, ministrica savjetnica/kulturna atašeica Veleposlanstva Slovenije osvrnula se na važnost projekata za očuvanja identiteta, uz činjenicu da su tu prisutne važne različitosti.

(Snimio Danilo Memedović)

Bartosz Marcinkowski, zamjenik veleposlanika Republike Poljske u Republici Hrvatskoj i načelnik Političko-ekonomskog odjela kazao je da je izložba sada puno aktualnija nego prije dvije-tri godine, kada se krenulo s realizacijom ovoga projekta.

- Od Drugog svjetskog rata prošlo je skoro 80 godina, a još se o tome priča, raspravlja o posljedicama. A sada se opet događa ratni užas. Tužno je što Ukrajina nema pravo na identitet, koji se sada u biti stvara pred našim očima. Iz svega tog užasa pozitivno je što se stvara novi identitet, a sve je to i velika lekcija solidarnosti. Poljska je ponosna što je u toj teškoj situaciji mogla pružiti utočište za oko dva milijuna izbjeglica, a možda za osamdeset godina netko napravi izložbu i o ovom vremenu, kazao je Marcinkowski.

Haakon Blankeborg, veleposlanik Kraljevine Norveške govorio je o važnosti takve vrste proučavanja povijesti, a povijest je, kazao je, na neki način, uvijek i teška.

- Drago mi je da ova izložba donosi toliko mišljenja, pristupa, priča, te da nije jednodimenzionalna, da je inovativna, kazao je.

Nazočni su bili i Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre Ivona Orlić, koja je također izrazila zadovoljstvo izložbom, te Mirela Mrak Kliman, ravnateljica Državnog arhiva Pazin.

- Svi smo neprestano u pokretu, svojevoljno ili protiv svoje volje, fizički i emocionalno. Krećemo se između doma i tuđine, pripadnosti i otuđenja, tišine i otvorenosti, otpornosti i ranjivosti, nepravde i pomirenja. Otkrivanje vlastitog identiteta negdje između ovih polova je zahtjevno i iziskuje sposobnost stalne promjene i prilagodbe. Izložba u koju ulazite tematizira sedam fizičkih kretanja, sedam migracijskih procesa koji su se dogodili tijekom 20. stoljeća. Ovi su procesi oblikovali identitete milijuna ljudi te su, kao takvi, oblikovali i identitet Europe. Hoćete li se prepoznati u pričama nekih od ovih bivših migranata i njihovih potomaka? Hoćete li prepoznati njihove osjećaje? Što za vas znači 'dom'? Je li to mjesto ili stanje duha? Što vam je potrebno kako biste se osjećali kao kod kuće, a kako se osjećate kada to niste?, navedeno je na panou koji uvodi u sam izložbeni postav.

(Snimio Danilo Memedović)

Nadalje, iz drugog plakata, onog Etnografskog muzeja Istre i strani posjetitelji mogu saznati da su Istrom tijekom 20. stoljeća vladale četiri različite države: Austrija (1814. – 1918.), Italija

(1918. – 1943.), Jugoslavija (1943. – 1991.) i od 1991. Hrvatska. "Kapitulacijom Italije i porazom fašizma 1943. godine Istra je, kao etnički vrlo raznolika pogranična regija (Slaveni i Talijani), ponovno postala predmetom pregovora. Temeljem sporazuma kojeg su u Beogradu 9. lipnja 1945. potpisale Jugoslavija i vlade Velike Britanije i SAD-a područje Istre podijeljeno je na Zonu A i Zonu B. Dio zapadno od Morganove linije (Zona A), koji je uključivao Pulu i njezinu neposrednu okolicu, ustupljen je Saveznicima, a dio istočno od Morganove linije (Zona B), potpao je pod vojnu upravu Jugoslavenske armije. Zone A i B ukinute su tek potpisivanjem Pariškog mirovnog ugovora 1947. godine. Ovakav razvoj događaja pokrenuo je iseljavanje, odnosno egzodus Talijana iz Istre, što je bila posebna vrsta raseljavanja autohtone nacionalne zajednice iz njihove domovine", navedeno je uz podatak da je egzodus od više od 200.000 ljudi djelomično je opustošio Istru koja je time izgubila i kulturnu tradiciju poluurbanog i urbanog stanovništva.

Švedski pano naslovljen je "Slomljeno srce" te navodi da su Samiji (Saami, Laponci) od pamtivijeka živjeli u sjevernoj Fenoskandiji i na krajnjem sjeveru zapadne Rusije, u arktičkim zemljama koje oni nazivaju Sápmi (Laponija). "Nekada su jedine važne granice bile one prirodne – sve dok 1751. godine nisu iscrtane nacionalne granice između Norveške/Danske i Švedske/Finske. Međutim, dopuna graničnom sporazumu, tzv. Laponski kodicil (Lapp Codicil), priznaje Samije kao zaseban narod i daje im pravo da se bave aktivnostima kao što su lov, ribolov i uzgoj sobova na područjima na kojima su tradicionalno živjeli. Ali sve se mijenja s proglašenjem norveške neovisnosti 1905. godine".

Danski primjerice pano osvrnuo se na Grenlanđane u Danskoj, gdje se može saznati da je Grenland između 1721. i 1953. bio danska kolonija. U razdoblju između 1721. i 1900. samo su rijetki putovali između ove dvije zemlje. Koloniju Grenland Danska je držala zatvorenom za vanjski svijet i kontrolirala je sva putovanja u i izvan zemlje, kako Grenlanđana i Danaca, tako i stranaca.

"Od 1939. do 1945. zbog njemačke okupacije Danske u Drugom svjetskom ratu došlo je do prekida kontakta između Grenlanda i Danske. Grenland su osiguravale snage Sjedinjenih Američkih Država premda je Njemačka u nekoliko navrata pokušavala postaviti meteorološke stanice na istočnoj obali Grenlanda. Odnosi između Danske i Grenlanda ponovno su uspostavljeni nakon rata, ali je SAD sklopio sporazume s Danskom koji su mu omogućili uspostavljanje niza vojnih baza na otoku. Godine 1953. Grenland je postao danska pokrajina. Nakon rata Ujedinjeni su narodi vršili pritisak na sve kolonijalne zemlje da napuste svoje kolonije. Umjesto da Grenlandu daje potpunu autonomiju – što je bilo uobičajeno za druge bivše europske kolonije, Danska je održala referendum i Grenland je pretvoren u administrativno sastavni dio Danske, postao je 'amt' (okrug) – veća administrativna jedinica koja se sastoji od nekoliko općina (županija). To je značilo da se narednih 26 godina Grenland smatrao administrativno uređenim sastavnim dijelom Danske", moglo se saznati na izložbi.

Poljske granice kakve danas poznajemo posljedica su Drugog svjetskog rata i odluka koje su u Jalti i kasnije u Potsdamu donijeli SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez.

(Snimio Danilo Memedović)

- Sovjetski premijer Josip Staljin bio je nepokolebljiv u odluci da se Poljskoj ne vraćaju istočni dijelovi teritorija koje je Crvena armija pripojila 1939., ali je Poljska trebala dobiti kompenzaciju kroz proširenje zapadnih granica na račun Njemačke. Bez obzira na to, zemlja je na kraju bila za 20 posto manja nego prije Drugog svjetskog rata. Tisuće ljudi bile su prisiljene napustiti svoje domove, osim ako nisu pristali odreći se svoje nacionalnosti i postati državljanima Sovjetskog Saveza. Napustili su svoje domove i većinu imovine i krenuli na put vojnim transportom, ešalonima, u stočnim vagonima. Putovanje je znalo potrajati i nekoliko tjedana. Odlazili su u nepoznatu budućnost, u mnogim slučajevima u Pomorje. Nisu znali gdje će stići ni što ih tamo čeka", saznaje se iz poljskog dijela izložbe.

- Između 1940. i 1945. oko 500.000 njemačkih vojnika privremeno je preseljeno u Norvešku gdje su okupirali zemlju s ukupno jedva 3.000.000 stanovnika. To je značilo da je svaki šesti čovjek u zemlji bio Nijemac, a u nekim je dijelovima zemlje taj omjer bio i veći, veli pano posvećen norveškoj temi.

- Izrazi netolerancije i isključivanja počeli su izbijati na površinu 1980-ih i 1990-ih. Imigranti koji su dolazili s juga zemlje bili su generalno okarakterizirani kao niža, radnička klasa stanovništva, a nazivani su "čefurjima", "jugosima", "onima od tamo dolje" - izrazima kojima je cilj bio isključivanje, razlikovanje jugoslavenskih "doseljenika" od "domaćeg" slovenskog stanovništva, veli pano posvećen slovenskom dijelu teme, dok je Sveučilište u Vilniusu proučavalo proces migracije vezan za litavske Židove i Poljake koji su bili prisiljeni napustiti zemlju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum