MILAN MARIN Izlaže u galeriji Muzeja Grada Umaga

Milan Marin i Biljana Bojić na otvaranju izložbe (S. BOSNIĆ)

Eksperimentirajući kombiniranim tehnikama, Marin spontano bilježi lica koja odaju čovjekova unutarnja stanja uzimajući u obzir da je lice najekspresivniji dio ljudskog bića, kazala je na otvaranju izložbe Biljana Bojić, ravnateljica Muzeja grada Umaga

Novi likovni ciklus umaškog slikara Milana Marina "Don' t be afraid- Art is not dead" predstavljen publici u galeriji Muzeja grada Umaga polazi od činjenice da je arhitektura ljudskog lica jedna od temeljnih kategorija likovne umjetnosti.

Ogledalo ljudske destrukcije

- Eksperimentirajući kombiniranim tehnikama, Marin spontano bilježi lica koja odaju čovjekova unutarnja stanja uzimajući u obzir da je lice najekspresivniji dio ljudskog bića, kazala je na otvaranju izložbe Biljana Bojić ravnateljica Muzeja grada Umaga, koja je i autorica likovnog osvrta i urednica kataloga izložbe. Pri tom je dodala da je nastali Marinov umjetnički izraz formiran u duhu informela, pokrenut dubokim emocionalnim impulsom koji je rezultirao instinktivnim potezima kista i nekontroliranom gestom.

Već na prvi pogled uočljiva je osnovna karakteristika Marinovih izložbenih bezimenih portreta a ta je, da se doimaju kao idejne skice ili studije za daljnju slikarsku /likovnu razradu i misao, radi čega je teško podvući granicu na kojoj od njih prestaje crtež, a započinje akvarel ili slika, jesu li domišljeni portret ili su ovlaš nabačena skica za notes kao likovna bilješka. Pa ipak, na svim je licima vrlo ekspresivno oslikano psihičko stanje lica, i to uznemirenih ljudi koji su gotovo na ivici psihoze pa djeluju kao zastrašujuće maske, doimaju se kao kakve utvare i prijeteće sjenke koje u sebi skrivaju duboku dramatičnost ljudskog postojanja. I dok se međusobno pogledom fiksiraju posjetitelji i uznemirujući portreti sa zida, čini se da nam mentalno upućuju pitanje: "And how do you feel from inside to outside?". Anksioznost i duboki grč zamjetni su na svim portretima i odraz su uzajamnog univerzalnog osjećaja egzistencijalne anksioznosti, pa bi se ova nova Marinova umjetnička aktivnost mogla nadovezati na Schopenhauerovu filozofiju ili slikarski opus norveškog slikara tipičnog predstavnika ekspresionizma Edvarda Muncha, čije su slike predstavljale ogledalo "konstrukcije i destrukcije" ljudskog bića, čovjekovih unutrašnjih stanja, bolnih osjećaja, te potisnutih sjećanja, uz vječnu borbu tanatosa i erosa.

- Radovima dominira ekspresivnost naboja tjeskobe i opće frustracije čime autor naglašava temeljnu ideju projekta, odnosno Marin progovara o egzistencijalnom strahu. Umjesto da se oslobađamo strahova u stalnoj smo zaokupljenosti brigom i strahom za sutrašnjicu, istaknula je Bojić pokazujući na autoprtert umjetnika naslikanog na velikom platnu gdje se Marin u svom unutrašnjem utonuću pridružio zastrašujućim, otuđenim licima te se čini da se s njegove slike prolama glasni vapaj.

Polemika o budućnosti umjetnosti

Inače, Marinova izložba portreta je dvodijelna. U prvom su dijelu muzejske galerije izložene skice ili studije portreta, dok većim dijelom prostora dominiraju veliki formati platna karakteristični za Marinovo likovno izražavanje, na kojima sada generira tipični horror vacui jer platno ostaje gotovo bez praznina oblikujući na njemu portrete upotrebom oporih , ali toplih zemljanih tonova modulirajući u registrima zemlje, patine i pijeska, kao i u preljevima crvene - sugerirajući time pulsiranje uzavrele krvi koja teče kroz žile ispod epiderme. Na velikim formatima izloženih slika umjetnik ne posustaje u procesu objektivizacije stanja i naglašavanja osjećaja uznemirenosti, izražavanja straha i patnje na kojima silina destruktivne energije postaje Marinov izvor kreativnosti i estetike pa stoga ne čudi i sam naziv izložbe "Don t be afraid – Art is not dead".

- Marinov dar za improvizaciju gdje se eksperimentalno već više od dvadeset godina koristi tehnikom "freske" na platnu došao je do punog izražaja u ovom novom likovnom ciklusu. Na taj su nas način njegove "freske" vratile u prošlost u milenijske tragove koji su sačuvani na trošnoj žbuci. Na ovoj nas izložbi u bogatoj dinamičnoj tehničkoj izvedbi kroz sudar staroga(portreta/figuracija) i novog /nefigiralno/apstrakcija) dovodi do svjetline uzvišenosti likovnog stvaranja polemizirajući o budućnosti umjetnosti, zaključila je Bojić.

Izložba se može razgledati do 4. svibnja.