(D. MEMEDOVIĆ)
Autori i izvođači predstave bili su Moris Nikolić, Nikolina Tomić, Mirjana Andrić, Laura Vučković, Marko Gašparović, Nikola Dubroja, Michelle Salome Kursar, Lucija Brkić, Leonarda Sep, Leon Batel Stojković, Iman Šehić, Ema Vještica, David Rovis, Donata Butković, Fran Vozila i Alja Erjavec
Na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula preksinoć je obilježen Međunarodni dan kazališta potlačenih izvedbom predstave "#tonijeljubav".
Prva ljubav
Nakon kratkog dokumentarno-filmskog podsjećanja na osnivača Kazališta potlačenih Augusta Boala, krenulo se s predstavom, a voditelji Aleksandar Bančić i Marijana Peršić objasnili su da će i publika sudjelovati u raspravi i naknadnoj rekonstrukciji predstave. Kako je predstava nastala u suradnji sa Sigurnom kućom Pula, objašnjeno je da je tema nasilje u adolescentskim vezama. "#Tonijeljubav" bavi se prvom ljubavlju i prvim poljupcem te prvim seksualnim odnosom, do kojeg, u ovom slučaju, ne dolazi.
Priča je to o Ivanu i Ani koji se upoznaju i ulaze u vezu, izlaze u kino i njihova veza ide svojim tokom dok Ivan ne odluči pozvati Anu kod sebe, s izgovorom da gledaju film, a s objašnjenjem da im je dva mjeseca od početka veze. Ana je dogovorila izlazak s prijateljicama, ali nevoljko pristaje, ne uspijevajući se obraniti od Ivanovog verbalnog prodora. Istovremeno, kako ništa ne može ostati u domeni privatnosti, Ana o svemu tome ispriča svojim prijateljicama koje joj krenu dijeliti savjete, dok Ivan prima savjete od svojih prijatelja. Savjeti koje oboje dobivaju su klasični stereotipi, poput toga da "ako si pravi muškarac, onda si životinja". Kada se taj pripremani trenutak dogodi, Ana će ipak odbiti Ivanovo navaljivanje. Teško je prepričati samu priču predstave, a ne iznositi sudove, makar nenamjerno.
Nakon što je glavni dio predstave završio, na publici je bio red da kaže svoje mišljenje i ocijeni postupke likova u predstavi. Je li Ivan "psihopat u nastajanju" tjeran ljubomorom i željom za manipuliranjem, i tko je za to kriv – njegovo društvo ili on sam? Neki su preispitivali ponašanje Ane premda nitko nije rekao da je ona to zaslužila, nego su komentari više išli u smjeru da se trebala zauzeti za sebe pa su Iva i Nikolina iz publike pokazale kako se Ana trebala ponašati u trenutku kada je Ivan poziva na naoko nevino druženje u svoj stan, ali kada to čini jedva suspreže svoju agresivnost. U predstavi se pojavljuje lik mame, pa se postavilo pitanje je li Ana trebala o svemu popričati s njom? Ili je pak Ivan trebao razgovarati sa svojim bratom?
Pohvalan projekt
Pitanja su mnogobrojna, tema nije bila baš ugodna i priča nije zaključena, no izdvojit ćemo dva detalja radi čega cijeli projekt moramo pohvaliti. Prvo, odabrana je tema očito bliska i jasna suvremenim srednjoškolcima, a ne nekakva priča iz davnina čija se aktualnost mora nanovo iščitavati. Likovi u predstavi komuniciraju putem društvenih mreža, lupkaju po svojim smartfonima i šalju slike što kod nekog starijeg može izazvati (po našem mišljenju potpuno neopravdano) zgražanje i lamentiranje o nedostatku komunikacije među današnjom mladeži. Drugo, nakon što je glavni dio priče prezentiran, publiku nije trebalo moliti i navlačiti da se uključi u raspravu, a pogotovo nam se dopalo što je u publici bilo pripadnika raznih generacija koji su imali nešto za reći. Nije ni to savršen pristup jer da je trajalo predugo, cijela se rasprava mogla razvodniti, no Bančić i Peršić vješto su sve držali pod kontrolom, pazeći na dinamiku, ali dajući svima koji su htjeli priliku da se izjasne, što je vrlo pohvalno. Svaka čast izvođačima, ali i publici.
Autori i izvođači predstave bili su Moris Nikolić, Nikolina Tomić, Mirjana Andrić, Laura Vučković, Marko Gašparović, Nikola Dubroja, Michelle Salome Kursar, Lucija Brkić, Leonarda Sep, Leon Batel Stojković, Iman Šehić, Ema Vještica, David Rovis, Donata Butković, Fran Vozila i Alja Erjavec.