Hina
Monografija "Mario Beusan: Arhitektura izložbe", koja prikazuje životni opus tog istaknutog arhitekta i umjetnika koji je karijeru posvetio uređenju interijera i oblikovanju izložbenih postava, predstavljena u četvrtak u zagrebačkom Arheološkom muzeju, jednom od mnogih prostora u kojemu je ostavio trag.
Od 1973. do danas Beusan je bio jedan od najaktivnijih arhitekata na području oblikovanja izložbenih prostora - od 1973. do danas ostvario je 248 izložbi i 36 muzejskih postava u Hrvatskoj i inozemstvu. Monografija, koju je objavilo Hrvatsko udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti ULUPUH, prikazuje taj iznimno bogati opus.
Knjiga uvodno predstavlja njegova djela na području arhitekture izložbenog prostora, autorskih koncepcija i projekata u cjelini, potom projekte izložbenih i muzejskih postava do 2007. te izložbe i muzejske postave od retrospektive 2008. do 2017. godine.
Kroz veliki broj pojedinačnih strukovno i kritički zapaženih primjera, poput postava Arheološkog muzeja u Zagrebu, dvorca Trakošćan, izložbe Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja posebna je pozornost dana njegovim zvukovno-glazbenim kulisama za izložbe.
Završni dio donosi kataloški popis radova (prostorne koncepcije, oblikovanja i likovni postavi), predavanja i stručnu bibliografiju. Monografija sadrži brojne reprodukcije i dokumentacijski materijal i u cijelosti je prevedena na engleski jezik.
Jedna od autorica tekstova u knjizi, Snješka Knežević, rekla je kako, iako djeluje cjelovito i monografski, ta knjiga ipak daje samo natuknice, a u njoj je sabrano 50 godina plodonosnog i kreativnog rada. "Beusan se bavi umjetnošću, živi za umjetnost i jest umjetnik, umjetnost je okosnica njegova života, rada i postojanja", istaknula je.
Knežević smatra kako su Beusanovi konstanta i ishodište, odnosno ono što ga karakterizira 'eros artefakta', radost, poštovanje i rad s artefaktom.
"On ima izuzetno blizak odnos sa svim vrstama umjetnosti, izvrsno poznaje muziku, voli kazalište, bavi se likovnošću i umjetničkim nakitom, sam je kreator unikatnog umjetničkog nakita i promotor rada sekcije ULUPUH-a koja se bavi nakitom", napomenula je.
Akademkinja Željka Čorak, koja je za monografiju napisala tekst "Mario Beusan među stvarima i snom“, rekla je kako je riječ o sjajno napravljenoj knjizi, strogo strukturiranom djelu koje precizno pokazuje Beusanove raspone, mogućnosti i izbore.
Na njegovo dugogodišnje stvaralaštvo Čorak je podsjetila primjerima nekoliko ključnih izložbi koje je ostvario, posebno pohvalivši njegove zvukovne kulise kao organski dio izložbe. "Sve ove godine Beusan je paralelno stvarao jedan paralelni svijet, svijet kakvog je sve manje, svijet sklada, reda i mjere", naglasila je.
Dizajnerica i grafička urednica knjige Sanja Bachrach-Krištofić, predstavnica izdavača, podsjetila je na mnoge suradnje koje je ostvarila s Beusanom, istaknuvši kako je u tom procesu jako puno i naučila, a to joj je iskustvo pomoglo i u oblikovanju monografije, s obzirom na veliku količinu materijala koji je stavljen pred nju.
"Zbog lakše prohodnosti kroz veliki i stručni materijal odlučili smo napraviti poglavlja po temama, označiti ih brojevima i popratiti određenim fotografijama po cjelinama i postavima, ali tako da se i najmanja izložba dokumentira. Zato je ta monografija i važan dokument naše kulturne scene i ljudi koji su je stvarali", dodala je.
Beusan kaže kako je ta monografija zapravo prva iz trilogije koju je zamislio, a kojom se obuhvaćaju tri njegove aktivnosti - oblikovanje muzejskih postava i izložbi, emajl i interijeri.
"Emajl je bio moja velika ljubav, preko tjedna bio sam profesor i radio interijere, a vikendom ogrlice, nije to bila velika produkcija, već baš za moju dušu, bile su mi iznimno važne i drage, a izlagao sam ih po čitavom svijetu", napomenuo je.
Najavio je da bi uskoro trebala biti napravljena knjiga o tom području njegova djelovanja, a potom i treća, posvećena interijerima koji su, ustvrdio je, bili njegova fascinacija još od dječačkih dana.
Beusan: pedagoški, arhitektonski i kreativan rad
Mario Beusan (Zagreb, 1944.) diplomirao je i magistrirao na poslijediplomskom studiju Arhitektura u turizmu s temom "Dvorci i kurije Hrvatskog zagorja“ na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon toga radi na Arhitektonskom fakultetu i autor je brojnih znanstvenih radova s područja zaštite i reanimacije feudalne graditeljske baštine. Kao redoviti profesor na Katedri za arhitektonsko projektiranje drži kolegij "Interijer“ u okviru kojega i predmet "Materijali u interijeru“.
Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost, sustavno se bavi projektantskim radom, autor je brojnih adaptacija i interijera u Zagrebu i Hrvatskoj.
Za oblikovanje izložbe "Dalmatinska zagora – Nepoznata zemlja“ u Galeriji Klovićevi dvori dobio je uglednu nagradu „Bernardo Bernardi“ za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2007. godini.
Svoj umjetnički rad u području oblikovanja izložba i muzejskih postava izložio je 2008. u Gliptoteci HAZU na retrospektivnoj izložbi "Mario Beusan: Arhitektura izložbe – na tragu hermeneutičkog diskursa“ (1973.–2007.).
Od 1968., nakon studijskog boravka u atelijeru Jannie Borel u Parizu, bavi se umjetničkim oblikovanjem emajla. Kao član ULUPUH-a izlagao je svoje radove na izložbama u Hrvatskoj i svijetu, a za njih je i nagrađivan.
Za osobite zasluge u kulturi primio 1998. odlikovanje „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića“. Autor je projekta "Hrvatski suvremeni umjetnički unikatni nakit“, za koji mu je 2005. dodijeljena Velika nagrada za životno djelo ULUPUH-a.
Član je Udruženja arhitekata Hrvatske (UHA), Društva arhitekata Zagreba (DAZ), ULUPUH-a, Kajkavskog spravišča, Matice hrvatske, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatske komore arhitekata i inženjera.
Monografija je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, a njezinoj realizaciji pomogli su Arheološki muzej u Zagrebu, Dijecezanski muzej Požeške biskupije, Festival tolerancije JFF Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, Moderna galerija Zagreb, Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzeji Ivana Meštrovića, Muzej Dvora Trakošćan, Muzej Grada Iloka te Židovska općina Zagreb. (Hina)