Ne znači eksperimentalno nužno izostanak estetike, a njegov jednosatni intimistički koncert melankolične glazbe s osebujnim glasom i na izmaštanom, nepostojećem jeziku bio je prije svega lijep, zavodljiv, imaginarno poticajan

Netko brz na okidaču olako bi zaključio da preksinoć u dvorištu Rojca na drugoj večeri Audioart festivala, sukladno ustaljenom konceptu promicanja eksperimentalne i improvizirane glazbe, i nije toliko spadao njemački kantautor na akustičnoj gitari Marc Marcovic.

Videozapisi krajolika

Ne znači eksperimentalno nužno izostanak estetike, a njegov jednosatni intimistički koncert melankolične glazbe s osebujnim glasom i na izmaštanom, nepostojećem jeziku bio je prije svega lijep, zavodljiv, imaginarno poticajan.

Nije on kantautor s banalnim komercijalnim apetitima, već umjetnik čije radove producira Alexander Hacke iz Einstuerzende Neubauten, pa tako i dojmljivu "Shalom Saddam", snimljenu prije četiri mjeseca u berlinskom Studiju 65. Pulski nastup bio je podržan videozapisima krajolika. Negdje je rečeno da je Marc Marcovic trubadur anamneze, ali da njegov svijet nije eskapistička alternativa nego poziv za povratkom izgubljene budućnosti. Pulska publika pozvala ga je na bis i ispratila dugim pljeskom. Pulski nastup nosio je naziv "Coincidentia Oppositorium".

U izvedbenoj suprotnosti, s puno energije, pokreta i noisea, na sceni ga je zatim zamijenila DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, čiji je nekonvencionalni kazališno-glazbeno-video performans "Sat pauk kiša Tivoli bewegen" predvodio poznati kazališni umjetnik i performer Damir Bartol Indoš, sredinom 70-ih do ranih 80-ih istaknuti član neoavangardnog kolektiva Kugla glumište. I oni su nagrađeni dugim pljeskom publike, već i za dosljednost i umjetničku beskompromisnost, mada nije manjkalo pojedinih komentara o nenadilaženju 80-ih.

Poetski materijal

Uz Indoša, Tanju Vrvilo, Damira Pricu Kafku i Andreju Košavić, kolektiv su činili i članovi nekad kultnog zagrebačkog dark noise benda SexA - gitarist Ivan Bilosnić Bic, basist Nino Pršuta i bubnjar Ratko Danilović. Kako je rečeno u najavi, šahtofonija za pokretanje "Sat pauk kiša Tivoli bewegen" rad je konkretne poezije za konkretnu glazbu-zvuk-glas prema vizualnoj pjesmi Josipa Stošića "Sat, pauk kiša", topografskoj pjesmi Matjaža Hanžeka "Hala Tivoli" i pjesmi o pokretljivosti, a otežanog čitanja Clausa Bremera "bewegen". Uz podršku videa Ivana Marušića, uhvaćeni poetski materijal dodatno je naseljen fragmentima iz knjige "Briljantnije od sunca" Kodwo Eshuna, i dokumentarističkim tekstovima (kronika, optužnica). Izvođenjem uho-analize fragmenata "Jazbine" i kratke priče o znanosti koja je mistificirala svijet, "Čigra" Franza Kafke govorilo se o golom uhu otvorenom za percepciju zvukovnih senzacija, prolazilo se kroz kolaž tivolijanskog rock krajolika, proizvodilo raznovrsne shizofonizacije zvuka, glasa i njihova izmještanja megafonije, šahtofonije...

(Zoran ANGELESKI, Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Povezane vijesti

• Panmonizam, slika i zvuk
• Zasvirao orkestar balona
• AUDIOART: Kaja Farszky oduševila