Kazalište je zemlja za sebe

Arhiva

Međunarodnu poruku uz Svjetski dan kazališta uputio je Carlos Celdrán s Kube, redatelj, dramatičar i sveučilišni profesor kazališne režije, a hrvatsku poruku potpisuje kazališni redatelj Ozren Prohić i to putem poezije čiji prvi stihovi kažu: "U vrijeme nerazumnih politika / kazalište nek bude realnost"

Danas se obilježava Svjetski dan kazališta, a međunarodnu poruku ove je godine uputio Carlos Celdrán s Kube, redatelj, dramatičar i sveučilišni profesor kazališne režije, dobitnik mnogih kazališnih nagrada koji danas vodi svoje vlastito kazalište. On u poruci govori o kazalištu kao o mjestu koje se "širi po nevidljivoj geografskoj mapi".

Jedinstveni trenutci

"Moja kazališna domovina su trenuci susreta s gledateljima koji svake večeri dolaze u našu dvoranu, iz najrazličitijih dijelova moga grada, da bi nas podržali i s nama podijelili nekoliko sati, nekoliko minuta. Na tim jedinstvenim trenucima gradim svoj život, tu prestajem biti ja, prestaju moje osobne patnje te se iznova rađam i shvaćam značenje umijeća bavljenja kazalištem: doživjeti trenutke čiste i prolazne istine, gdje znamo da je ono što govorimo i činimo pod scenskim svjetlima, istina koja odražava ono najdublje i najosobnije u nama. Moja kazališna zemlja, moja i mojih glumaca, satkana je od tih trenutaka gdje za sobom ostavljamo maske, riječ i strah da budemo dostojni kazališta dok se držimo za ruke u tami.

Kazališna tradicija je horizontalna. Nema nikoga tko bi mogao tvrditi da je kazalište samo u jednom centru svijeta, u jednom kazalištu ili jednoj privilegiranoj zgradi.

Kada sam shvatio da je kazalište zemlja za sebe, veliki teritorij koji obuhvaća čitav svijet, u meni se rodila odluka koja je ujedno i poimanje slobode: ne moraš otići od tamo gdje se nalaziš, ne moraš trčati, niti se micati. Tamo gdje jesi nalazi se publika, tu su kolege koje trebaš. Tamo, izvan tvoje kuće, imaš svakodnevnu, mračnu i neprobojnu stvarnost", piše između ostalog Celdrán.

Prostor maštanja

Hrvatsku poruku za Svjetski dan kazališta uputio je kazališni redatelj Ozren Prohić i to putem poezije čiji prvi stihovi kažu: "U vrijeme nerazumnih politika / kazalište nek bude realnost. / U vrijeme nerazumnih zabava, / kazalište nek bude prostor mišljenja. /U vrijeme izgubljenosti, / kazalište nek bude prostor maštanja". (Priredio M. Ra.)