Film "Jojo Rabbit" dobio je Oscara za najbolji adaptirani scenarij koji je napisao Taika Waititi. On je scenarij napisao prema vlastitoj knjizi te je ujedno i redatelj i jedan od glavnih glumaca. Nakon svega, možemo mu reći svaka čast na (hiper)aktivnosti, ali, stari moj, da nisi malo pretjerao?

 "Jojo Rabbit" ušao je u najuži izbor filmova nominiranih za Oscara za najbolji film na nedavno održanoj dodjeli nagrada američke Akademije za filmsku umjetnost i znanost. Nije prošao, Oscara je uzeo "Parazit" dok je "Jojo Rabbitu" pripala nagrada za najbolji adaptirani scenarij koji je napisao Taika Waititi. On je scenarij napisao prema vlastitoj knjizi te je ujedno i redatelj i jedan od glavnih glumaca. Nakon svega, možemo mu reći svaka čast na (hiper)aktivnosti, ali, stari moj, da nisi malo pretjerao?

Pomaknuto i drugačije

Film je na Rotten Tomatoes i IMDB pokupio mahom visoke ocjene no pojedini kritičari, poput onih u New Yorkeru i Guardianu, film su sasjekli uz komentare da nije duhovit ili se na krivi način bavi temom koju obrađuje. A ta tema su predrasude, antisemitizam i mržnja općenito što je prikazano kroz oči Joja (Roman Griffin Davis), 10-godišnjeg pripadnika Deutsche Jungvolka, pristupne organizacije Hitlerjugenda za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dakle, iako mali, Jojo je veliki nacistički fanatik koji za izmišljenog prijatelja ima ni manje ni više nego Adolfa Hitlera kojeg glumi upravo Waititi. Kako priča odmiče, Jojov fanatizam će biti stavljen na kušnju prvo kada bude morao ubiti zeca, pa baciti bombu, a onda i kada bude otkrio da mu mama (Scarlett Johansson) u kući skriva mladu Židovku. Cijela priča prikazana je humoristično, satirički i to odlično funkcionira u početku kada je očito da prisustvujemo nečem malo drukčijem i pomaknutom.

Moralno slijepilo

Jojo mrzi Židove, ali zašto? Korak po korak film secira njegovu usađenu mržnju dok mu se polako otvaraju oči te shvaća tragičnu banalnost tog moralnog sljepila. Waititi to čini britko i ne previše pedagogizirano, odnosno nije baš da te poruke gura gledateljima u lice. Sve je prilično zabavno i kada konačno na red budu došle neke potresne scene, pogotovo jedna, učinit će to vizualno prilično suzdržano, ali emotivno snažno.

Pored toga, film čini briljantna glumačka ekipa. Scarlett Johansson nominirana je za Oscara, kao i Sam Rockwell koji u filmu glumi vojnog instruktora malih Jungvolkera i za kojeg je otpočetka jasno da mu je dosta svega. Inače, Rockwellu je ovo bila treća nominacija za Oscara za sporednu ulogu treću godinu za redom, nakon "Tri plakata izvan grada" i "Vice", a za "Tri plakata" je Oscara i osvojio. Jednostavno, kao glumac je prejak. Šteta što Johansson i Rockwell nemaju više zajedničkih scena jer odlično funkcioniraju zajedno. Davis kao mali Jojo također je odličan, kao i Archie Yates njegov najbolji prijatelj Yorki te Thomasin McKenzie u ulozi Židovke Else no posebna je priča Rebel Wilson kao Fraulein Rahm pred čijim nam fanatizmom ne preostaje ništa drugo nego da se smijemo, premda s osjećajem gorčine u ustima. Waititi kao Hitler je dobar, ali jednostavno, ima ga tamo gdje treba i gdje ne treba. Taj lik ima svoju funkciju, nešto poput Jojove loše savjesti, te se čini kao da je ispao iz nekog crtića, no sve djeluje poput dobrog štosa koji se izliže kada se previše koristi.

Nepotrebna teatralnost

Dalje, koliko god da je film dinamičan i svjež, na trenutke opasno zaglibi u nepotrebnu teatralnost kao da počinjemo gledati snimak neke osrednje kazališne predstave. Tu je i kraj filma, predvidljiv i nemaštovit. Ne može to tako, previše toga nam je "Jojo Rabbit" dao na početku da bi se na kraju izvukao s nevješto prikrivenim nedostatkom ideja. S obzirom da je film rađen prema knjizi, možda u pisanom predlošku sve to funkcionira bolje jer ipak se radi o dva različita umjetnička medija?

Konačno, zadnja zamjerka je što se u tolikom brušenju dijaloga i oslikavanju likova malo zaboravilo na kontinuitet. Ako se već stavlja priča u stvarni povijesni kontekst, teško da bi Jojo na početku imao deset godina a na kraju samo deset i pol. Jasno je na početku dano do znanja da Hitlerovoj Njemačkoj baš i ne ide najbolje, ali ako uzmemo u obzir Jojovu nezgodu na početku i njegov oporavak, pa neke povijesne događaje poput pobjede saveznika tu je sigurno prošlo više od pola godine. Nema veze što su likovi uglavnom fiktivni, pozadina je stvarna, a takvih i sličnih previda ima još. Tu opet dolazimo do onog da se Waititi prekrcao obavezama na ovom filmu, pa ako mu je već jako stalo da kao autor predloška ima kreativnu kontrolu, te bude scenarist, redatelj i glumac, trebao je angažirati nekog savjetnika da ukaže na nelogičnosti.

"Jojo Rabbit" se na zabavan način bavi ozbiljnim temama i uspijeva odaslati poruke koje su još uvijek aktualne. To zabavan, međutim ne znači da ćete umrijeti od smijeha. Na konotativnom nivou, ovo nije film o nacistima i Židovima, već o mržnji i predrasudama s jedne strane te o razumijevanju drugih i suosjećanju s druge strane. Postoje situacije kada srce i mozak mogu biti na istoj strani, a "Jojo Rabbit" upravo to pokazuje, premda ne uvijek ujednačeno tako da u samom finišu film ispada nedorečen.

Povezane vijesti

• BUZET: Hoće li vijećnička inicijativa za kinematografom uroditi plodom
• POREČ: Animirana obitelj čudovišta u kinu
• SREĆKO PRKUT, KINOOPERATER: Kino u Labinu treba premjestiti i urediti