MARKO JAKŠE

Jedan od najznačajnijih slovenskih slikara izlaže u Galeriji Poola: Šarene čarolije magičnog umjetnika koje uvode u trans

| Autor: Zoran ANGELESKI

Slike Marka Jakšea su šarene čarolije koje nas katapultiraju da osjetimo nešto esencijalno, arhetipsko, primordijalno, ono što smo izgubili. Njegove slike vidim kao slike nastale između vidljivog i nevidljivog. Radi se o jednom magičnom umjetniku. Njegova nas umjetnost spaja s bajkovitim svijetom koji se dešava mimo nas, ali za koji smo izvjesnim receptorima svjesni da postoji i kao realitet, rekao je Šumonja

  

Jedan od najistaknutijih slovenskih figurativnih slikara Marko Jakše (Ljubljana, 1959.) jedini je umjetnik koji je u dosadašnjem djelovanju Galerije Poola imao čast dvaput izlagati u tom prostoru. Prvi se put predstavio prije tri i pol godine samostalnom izložbom "Rekvijem za socijalizam", tada uz prateći performans slovenskog kantautora, aktiviste i nekadašnjeg frontmena kultnog Buldožera Marka Brecelja, a preksinoć je na istom mjestu u punoj galeriji otvorena njegova izložba "Kontra struje". Iako je navodno bio u blizini, ovaj samozatajno autor nije prisustvovao činu otvorenja.

Jedinstveno otvaranje

Kad su ga novinari, nakon što mu je 2015. godine dodijeljena Prešernova nagrada pitali što mu znači ta nagrada, odgovorio je da mu apsolutno ništa ne znači, da ga ne dodiruje jer je davno raskrstio sa svojim egom. Marko živi na selu, odmaknuo se od civilizacije, a njegove su slike, kako je rekao jedan slovenski kritičar, katedrale slikarstva, prepune detalja, iznenađuju promatrača i nikog ne ostavljaju ravnodušnim.

No, iako nije bilo autora i ovaj je put način otvorenja bio jedinstven, uz bogatu trpezu slovenske domaćih kobasica i pića. Naime, prije i nakon što je domaćin Bojan Šumonja predstavio autora i službeno otvorio izložbu, za tereminom je nastupio Petar Tomaž Dobrila, osnivač i kustos galerije Kibla iz Maribora, podsjetivši nas na slične alternativne performanse tijekom prvih koncerata čuvene njemačke grupe Can na prijelazu 60-ih na 70-e, iako bi melodičniji zvuk teremina, jednog od najranijih elektronskih instrumenata koji je 1919. izumio Rus Leon Teremin, i koji se možda jedini svira bez doticanja) u hipu priziva krimi-seriju "Umorstva u Midsomeru" odnosno njenu glavnu glazbenu temu koju je na tereminu odsvirala Celia Sheen.

U nastavku večeri u ulozi DJ-a bio je Pierre Tol, nizozemski muzičar i performer, član skupine Melted man. Treba podsjetiti da je trojac Marko Jakše/Bojan Šumonja/Pierre Tol sredinom 2016. u Mohorju prilikom šetnje gustom šumom osnovao grupu One Dollar Bill, predstavivši se potom u proljeće 2018. godine izložbom "La tela volante" u pulskom muzejsko galerijskom prostoru Sveta srca.

Magija i umjetnost

Od samih početaka ljudske kreativnosti, kako je u uvodu rekao Bojan Šumonja, magija i umjetnost koračaju paralelno, rame uz rame, ruku uz ruku, od prvih malih figurica korištenih u ritualima, primitivnih maski u ceremonijama i pećinskih slika.

- Egipatska knjiga mrtvih je eklatantan primjer gdje je umjetnost u službi magije. To je spis fenomenalnih ilustracija i hijeroglifa o putovanju duše kroz podzemni svijet (doslovno joj je naziv 'Knjiga izlaska duše na svjetlo dana', op. a.). Kroz Grčku i Rim, čak i kroz renesansu magija je svojevrsni entitet koji ima svoju poziciju u društvu, ne samo u umjetnosti, nego i u svakodnevnom životu. Pojedine slike Sandra Botticellija bile su smatrane kao energetski sklop, kao štit od negativnih sila. Premda nevidljive, te su sile nekima ipak vidljive. Slike Marka Jakšea su šarene čarolije koje nas katapultiraju da osjetimo nešto esencijalno, arhetipsko, primordijalno, ono što smo izgubili. Markove slike vidim kao slike nastale između vidljivog i nevidljivog. Radi se o jednom magičnom umjetniku. Njegova nas umjetnost uvodi u jednu vrst transa, spajajući nas s bajkovitim svijetom koji se dešava mimo nas, ali za koji smo izvjesnim receptorima svjesni da postoji i kao realitet, zaključio je Šumonja.

Marko Jakše je, kako ga pojedini povjesničari umjetnosti opisuju, tvorac suprotnosti - suvremenog i arhaičnog, poetičnog i ekspresivnog, konvencionalnog i anarhičnog, intimnog i političnog.

Premda nije prisustvovao otvorenju izložbe, Jakše je na pozivnicama ispisao svojevrsni svoj umjetnički statment, napisavši u uvodu da ne vjeruje razumu prilikom odluke o odabiru motiva i sadržaja slika. Taj se 'odabir', kaže, mora događati i dogoditi u dubljim slojevima, iza razuma, iza uma, u ne-umu. Pred-umno ili ne-umno, nije važno, samo da nije čitljivo na mentalnoj razini, da govor slike ostaje "bespredmetan" i da slika ostaje što bliže tome i što više takva kakva je u prirodi, kao što to radi i priroda sama.

Slobodni duh

Ovom autoru, što se slike i slikarstva tiče, ništa ne znači riječ 'projekt' jer mentalno planiranje nema puno veze sa slikanjem, pogotovo ne u početku; ništa mu ne znači riječ 'koncept' jer koncept uništava primarnu spontanost, "neiskvarenost" slike; ni riječ 'studija' jer nikad ništa ne naučimo, a slike ne služe za učenje i razumijevanje, već za osjećanje i čuđenje; riječ 'serija jer ga podsjeća na duhomorni monotoni rad za pokretnom trakom, što slikanje definitivno nije; ništa mu ne znači riječ 'ciklus' jer sve se mijenja i nema granica; riječ 'kustos' jer ima previše očajnih kustosa parazita, a dobar kustos ionako može biti jedino slikar sam; riječ 'intelektualac' jer ako slikarsko putovanje nije prvenstveno igra, već odraz intelekta, koji zamišlja da nešto zna, onda je ono dosadno, predvidljivo i štetno; riječ 'teorija' jer tumači i na taj način zatvara, razdvaja, ograničava i siluje, a umjetnost to ne podnosi, riječ 'razumjeti' jer slikarstvo nije ni znanost ni filozofija, ali ako uspoređujemo onda bi puno prije bilo kao glazba i poezija, gdje razum gubi svako značenje, kao ni riječ 'suvremena' jer suvremeno je sve manje slobodno, a sve više pristojno, ograničavajuće, preusko, neživotno, izračunato, proračunato, sumnjičavo, podmuklo, lažno, bezosjećajno, licemjerno, neprirodno, kičavo i frustrirajuće, a slikarstvo, ističe, mora sve to odjebati ako želi da slobodni duh u njemu preživi.

Marko Jakše diplomirao je 1987. godine slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost, u klasi poznate slikarice i grafičarke Metke Krašovec. Marko iz grada seli 1993. na selo Mohorje, gdje i danas živi i radi kao samostalni umjetnik. Njegova izložba u Galeriji Poola otvorena je do 18. siječnja 2020.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini