Filmovi su izuzetan medij kroz koji u kratko vrijeme ljudi mogu vidjeti jedan drugi svijet, drugu kulturu i vidjeti da je Izrael normalna zemlja kao i svaka druga, u kojoj žive normalni ljudi koji imaju svoje probleme, ljubavi, strahove, nade?

Ove godine na Pulskom filmskom festivalu prikazana je revija izraelskih filmova i to u kinu Valli,
a tome smo razgovarali s Mirjanom Šlaj Frolich, kulturnim atašeom pri izraelskoj ambasadi u Zagrebu.

- Počela sam raditi prije 13 godina kada je veleposlanstvo osnovano i kada je bilo teže dovoditi nekoga iz Izraela jer izraelska kultura nije bila naročito poznata kod nas. Svi su znali za Izraelsku filharmoniju, kao i za plesnu grupu Kibutz Company a sve drugo je trebalo ljudima dovesti, predstaviti, promovirati u čemu smo malo pomalo uspjeli, naročito u Zagrebu gdje smo smješteni. Publika najpozitivnije reagira na plesne predstave (i to suvremeni ples), klasičnu glazbu te filmove. Filmovi su izuzetan medij kroz koji u kratko vrijeme ljudi mogu vidjeti jedan drugi svijet, drugu kulturu i vidjeti da je Izrael normalna zemlja kao i svaka druga, u kojoj žive normalni ljudi koji imaju svoje probleme, ljubavi, strahove, nade?, kaže ona.

- Što nam je donijela revija izraelskog filma na Pulskom filmskom festivalu?

- Prije pet godina napravili smo predstavljanje izraelske kulture u Puli, u suradnji s Gradom i Županijom i to je bio početak. Nadala sam se da ćemo nastaviti u tom stilu u Puli, ali to se nije tada dogodilo. Sada smo odlučili u suradnji s Pulskim filmskim festivalom organizirati predstavljanje Izraela kao zemlje partnera te smo prikazali osam izraelskih filmova koji su snimljeni između
2013. i 2016., samo je jedan iz 2004. i to su odlični filmovi. Svi filmovi, bez obzira na žanr, sadrže jako dobru dozu humora, koliko god tema ponekad bila tragična.

Državna ulaganja

Tako je film "Oproštajna zabava" govorio o starim ljudima koji stvore stroj za eutanaziju. Tema je teška, ali film je toliko pun humora da se vi nekim strašnim stvarima smijete. Film "Bez motivacije" govori o ženama u vojsci, što u Hrvatskoj nije baš poznato, a u Izraelu je način života. Taj film je komedija koja je na vrlo simpatičan način kritična prema vojsci i prema svemu što se dešava. "Lov na slonove" je zgodna komedija rađena u koprodukciji sa SAD-om o tri starca koji zajedno s jednim dječakom idu pljačkati banku. Film koji je vrlo poseban za Izrael zove se "Gett - slučaj Viviane
Amsalem". Gett na hebrejskom znači rastava i film govori o rastavi na izraelski način, zato jer kod religioznih Židova brak je isključivo vjerski, kao i rastava, a žena ne može dobiti rastavu ukoliko se muž ne složi. Ovo je odličan film koji pokazuje situaciju kada se muž ne želi složiti da žena dobije rastavu. Svaki od tih filmova na svoj način je zanimljiv. U kinu Valli bio je slobodan ulaz što je bila prilika ljudima da se upoznaju s jednom kinematografijom koja ovdje nije jako poznata. Mislim da je to bio prvi put u Puli da se prikazuju izraelski filmovi.

- Koliko je izraelski film otvoren što se tiče tema koje obrađuje, a koliko za suradnju sa
susjedima?

- Izraelska kinematografija je naročito dobila zamah zadnjih 15, 20 godina. Izrael ima vrlo plodnu,
bogatu i uspješnu kinematografiju u kojoj se godišnje snimi više od100 filmova od kojih mnogi dobivaju nagrade na festivalima širom svijeta a snima se i jako puno koprodukcija. Posebno s Francuskom, Njemačkom, SAD-om, no nisam primijetila koprodukcije sa susjednim zemljama. Izraelski filmaši su izrazito otvoreni za sve teme. Njihovi filmovi su vrlo kritični prema društvu, prema politici. Oni obrađuju one najosjetljivije teme kao što su religija ili vojska koji su u toj zemlji stvarno osjetljiva pitanja i nema cenzure. Još nešto je važno, a to je da su oni prije 15 godina zaključili da nisu zadovoljni koliko se filmova stvara i kakve su kvalitete pa je država počela investirati veliki novac u snimanje filmova. Dakle, država financijski podržava kinematografiju, no filmaši imaju potpunu umjetničku slobodu, ne postoji nikakvo ograničavanje i mogu snimati što žele. Otkada se ulaže u filmove, oni su počeli dobivati nagrade i zadnjih desetak godina barem pet puta bili u užem izboru za Oscare. Još ga nisu dobili, ali mislim da je samo pitanje vremena jer je već postignuta nekakva kritična masa jako dobrih filmova. U Puli s 8 filmova nismo mogli prikazati sve dobre filmove nego jedan mali dio. Zadnjih 10 godina u Zagrebu smo prikazali barem 150 filmova i svi su bili izvrsni, tako da je ovaj početak suradnje s Pulom, nadam se, samo početak i da ćemo svake godine imati priliku pokazati desetak odličnih izraelskih filmova. Možda to neće uvijek biti najnoviji filmovi zato jer mislim da treba prvo prikazati filmove snimane zadnjih 15-ak godina. (Razgovarao Mladen RADIĆ)