"Zlatna žila", izložba fotografija Antuna Maračića otvara se u petak, 19. veljače u zagrebačkoj Galeriji SC.

Po autorovim riječima, u prvotnom, doslovnom značenju zlatna žila sintagma je koja označava stvarnu činjenicu sretno napipanog traga zlata, ona se rabi i kao metafora duhovnih vrijednosti, dok se na izložbi manifestira kao linija različitih varijacija motiva uglavnom doslovno vezanih za zlato i proizvode od zlata.

Maračić kaže kako je tim motivima zajednička suprotnost izvornom značenju termina, negativni predznak te dosljedno – ironična intonacija jer "umjesto akumulacije materije iz naslova, riječ je o njezinu nestajanju, odsutnosti". 

Najraniji radovi s izložbe sežu u devedesete godine, u vrijeme početka i za vrijeme rata, kada je iz zlatarskih izloga bio uklonjen sav dotad izlagan nakit, a ostali su samo prazni stalci, što je autoru bio "sublimni znak ratne destrukcije, opustošenja i praznine".

Pod nazivom 'Ispražnjene zlatarne' fotografije praznih stalaka kombinirao je s drugim motivima praznine kao ratne posljedice i postavljao izložbe-instalacije u Dubrovniku, Zagrebu, Rovinju. Jedan od brojeva francuskog umjetničkog časopisa L'Ollave uredio je na taj način, a nekoliko velikih povećanja tih fotografija sada se izlažu s prvi put.

Motiv zlata koristi i dvadesetak godina kasnije, u sredini 2000-ih kada dolazi do masovne pojave stotina stanica za otkup zlata što je, kaže, prema mišljenju upućenih, biznis sumnjive zakonitosti, ali i indicira drastičnu pauperizaciju, kako građana prisiljenih na prodaju obiteljske zlatnine, tako i države, jer se otkupljeno zlato topi i pretvara u poluge koje se prodaju u inozemstvo.

Kako je objasnio, 'pitoresknost' i semantika tih trgovina sugerira persuazivnu nervozu, žurbu da se potencijalnog klijenta što prije i bez ikakvih mogućih propusta nagovori na prodaju, pa su, osim jakih žutih i crvenih boja podloge i slova tu i rojevi strelica koje sa svih strana upućuju na ulaz. Nastojao je pokazati njihovu agresivnost i brojnost u urbanom okolišu.

Zlato kao tema se pojavljuje i u intimnom radu nastalom 2006. u Dubrovniku, posvećenom prijatelju i njegovu kafiću 'Libertina',  koji ima značajnu poveznu socijalnu funkciju.

Izložena je i serija fotografija "Na početku Ulice" koja, u duhu značenja zlata kao materijala i ideje maksimalne vrijednosti, uključuje "supremne moralne i materijalne ideale, sublimira rodoljubnu srčanost, empatiju, podršku i vjeru, s jedne, te konzumnu bombastičnost uz promicanje statusnih simbola, simulakruma sreće s druge strane." 

Antun Maračić (1950., Nova Gradiška) diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, predmet likovne umjetnosti, 1971. godine, te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. 

Radovi mu se danas nalaze u brojnim inozemnim i domaćim zbirkama, a kao multimedijalni umjetnik priredio je pedesetak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi i izveo više vlastitih akcija i performansa. Dobio je više nagrada za svoj rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu. Njegovi se radovi nalaze u brojnim tuzemnim i inozemnim zbirkama.

Kao autor kustos osmislio je i postavio velik broj izložbi, vodio je Galeriju Studentskog centra, Galeriju Zvonimir, Galeriju proširenih medija te Galeriju Forum u Zagrebu, a od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. 

Napisao je brojne recenzije, kritike, polemike, eseje o umjetnosti, koje su objavljene u dnevnom i periodičnom tisku i ostvario više televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima.

Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA za 2016. godinu.

Njegova izložba "Zlatna žila" bit će otvorena do 5. ožujka.

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"