Izložba "Julije Knifer - francuske epigrafike / Banalni dnevnik - fotografije Žarka Vijatovića - murali", koja prvi put istražuje duboke i trajne umjetnikove veze s Francuskom, otvara se u utorak u Francuskom institutu u Zagrebu.

"Izložba 'Julije Knifer – Francuske epigrafike' ne stavlja u prvi plan samo umjetničke radove, već rad sam po sebi. Postav ističe predugo zanemaren epigrafski materijal koji nam omogućuje dešifriranje umjetničkog postupka kroz Kniferove zapise, fotografije i murale u javnom prostoru", ističe Danka Šošić u popratnom tekstu.

Tema izložbe je, dodaje, umjetnikov kreativni čin koji proizlazi iz osobnog procesa stvaranja, kako u intimi atelijera, tako i u javnom prostoru. "Stoga nam se pruža prilika da shvatimo kako je umjetnik bio dio svijeta oko sebe, kako je povezan sa svojom prošlošću i budućnošću kroz konkretnu sadašnjost bila ona intimna ili javna", napominje.

Ova izložba, ističe Šošić, svjedoči o Kniferovoj cjeloživotnoj sentimentalnoj vezi s Francuskom i Parizom, gradom kojemu će se uvijek iznova vraćati.

Knifer je, podsjeća, u Pariz prvi put došao 1957. godine. Šezdesetih godina posjećujući muzeje i galerije otkriva raznolikost francuske scene, poslijeratnu intelektualnu živost umjetničkog miljea, te svjedoči prvom pojavljivanju američke apstraktne umjetnosti. Godine 1961. godine ušao je u strogu selekciju izložbe konstruktivne apstraktne umjetnosti, u galeriji Denise René u Parizu na kojoj je prvi put izlagao s velikim svjetskim imenima apstraktne umjetnosti.

U Zagrebu, s prijateljima iz grupe Gorgona redovito posjećuje knjižnicu Francuskog instituta, zahvaljujući knjigama i časopisima prati promjene u umjetničkim trendovima.

Kniferov život i karijeru obilježili su brojni susreti s francuskim umjetnicima, a ponajviše prijateljstvo s Françoisom Morelletom, zasnovano na njihovoj umjetničkoj praksi i teoretskim afinitetima. Kad su se upoznali 1960. godine na izložbi "Nove tendencije" u Zagrebu bili su duboko prožeti premisom avangarde da umjetnost može promijeniti društvo.  Do kraja života su ostali bliski prijatelji.

Krajem osamdesetih Knifer izvodi zidni meandar za knjižnicu Sveučilišta u Dijonu, a nakon toga pozvan je 1991. u umjetničku rezidenciju u Vilu Saint-Clair u Sèteu. Od 1992. do 1994. boravi u Vili Arson u Nici, da bi se 1994. preselio u atelijer u 12. pariškom arondismanu, gdje je živio i radio posljednjih deset godina svog života.

"Iako je umjetnik tijekom svog života ostvario minimalno i radikalno djelo zasnovano na samo jednom motivu, meandru, uvijek je cijenio stvaranje monumentalnih zidnih djela na arhitektonskim elementima u javnom prostoru. Murali koje je izveo u Francuskoj, uključujući dugi meandar u knjižnici u Dijonu i vijugavu i kompaktnu zidnu sliku metro stanice Jean-Jaurès u Toulouseu, imaju snažnu fizičku prisutnost, te gledatelju nude i trenutak kontemplacije", piše Šošić.

Izložba je osmišljena i priređena u bliskoj suradnji s umjetnikovom kćeri Anom Knifer, a ostaje otvorena do 29. kolovoza.

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"