U tim krajevima bio je nakratko i autor predgovora izložbi Marko Krnjajić, sjetio se tih putovanja gledajući Pierijeve fotografije koje se s tim vremenskim razmakom mogu promatrati na više načina

U Galeriji Makina preksinoć je otvorena izložba fotografija Alexandera Pierija "Syria/Iran" nastalih na proputovanju ovoga autora kroz ove dvije zemlje. Ovo je drugi put da se ovaj pulski fotograf predstavlja u Makini čiji je voditelj Hassan Abdelghani napomenuo da su mu ove fotografije posebno drage jer je, kaže, "napola iz tih krajeva".

Vremenski razmak

- Vama koji niste bili tamo će sigurno otvoriti neke drugačije vidike, poglede i neka vrata, kazao je otvarajući izložbu Abdelghani napomenuvši da je Pieri u Siriji bio dok je još sve bilo mirno, nije bilo rata.

U tim krajevima bio je nakratko i autor predgovora izložbi Marko Krnjajić, sjetio se tih putovanja gledajući Pierijeve fotografije koje se s tim vremenskim razmakom mogu promatrati na više načina. Sviđa mu se što je Pieri izložio fotografije u formi predimenzioniranih razglednica jer to ima jednu dokumentarnu vrijednost.

- Ovdje imamo hram koji više ne postoji. Ne možemo se ne zapitati jesu li ti ljudi koje vidimo na fotografijama živi, jesu li završili kao izbjeglice na balkanskoj ruti, razmišlja Krnjajić.

- Današnji mas mediji, pogotovo oni koji su na strani velikih političkih i vojnih sila nama daju krivu sliku o nekim područjima, a to vrijedi globalno, ne samo za Bliski istok i Perziju. U zemlje kao što je Sirija je opasno ići, no Iran je sigurna zemlja, iako ima i danas nekih dijelova koji nisu sigurni za turiste, kaže Pieri. Uz to napominje da se zbog zapadnih medija dobije kriv zaključak o tim narodima, da su primitivni, iako se tamo može doživjeti veliko gostoprimstvo i njihovo dostojanstvo tih ljudi koji su, kako kaže, ipak žrtve velikih vojnih i političkih sila koje vladaju svijetom.

U Siriju je otišao 2005. dok se još nije moglo niti sanjati da će doći do takvog konflikta, a u Iran 2009.

- Glavni razlog je bio da vlastitim očima vidim zemlju koja je u medijima jako propagirana kao neko "Carstvo zla", kao što je rekao bivši američki predsjednik Bush, na što se sami Iranci smiju. Kada vide strance kako dolaze u njihovu zemlju onda im je to drago. Mediji stvaraju krivu percepciju o nekim zemljama, smatra Pieri.

Nasljeđe

- Iranci su Indoeuropljani, nisu Arapi. Tamo je prije 2.500 godina postojao grad Perzepolis, ali za Irance se to desilo "jučer", koliko su ponosni na to nasljeđe, bez obzira islamsku revoluciju koja je imala jako malo utjecaja na njihov način razmišljanja, kulturu, poeziju... Cijela ta arhitektura pod utjecajem islamske arhitekture se proširila po cijeloj zemlji. Sirija je zanimljiva u kontekstu povijesti, arheologije, zanimljiva je nekome koga zanimaju lokacije koje se spominju u Bibliji, usko je povezana sa zemljama kao što su Izrael, Libanon, Jordan. U gradu kao što je bio Alep, kojeg više nema, imate pravoslavne crkve, kršćanske, armenske, imate džamije... Nije bio problem integriteta s došljacima koji imate danas u Europi. To vam ostane, kaže.

Pieri je puno fotografirao ljude, što se vidi na ovoj izložbi.

- U Iranu su ljudi srdačni i ljubazni, a ista stvar je i sa Sirijom. To je vezano s njihovom tradicijom gdje je gost nešto sveto, što se osjeti u obje zemlje, kaže on.

Izložba se može razgledati do 5. travnja.

Povezane vijesti

• Djevojke "zapele" između mladosti i odrastanja
• Osobna fotografija Mediterana
• Dijelimo isto more, a stvorili smo vlastite kaveze