Motovunski filmski festival sutra će biti svečano otvoren i trajat će do subote 30. srpnja navečer i po običaju bit će garniran i bogatim propratnim sadržajem tako da posjetiteljima neće biti dosadno. Svečano otvorenje održat će se u 21 sat filmom "Put pod noge", no festivalske aktivnosti počet će već ranije tog dana. Inja Korać, selektorica glavnog programa i Motovunskih kratkih, ispričala nam je što sve donosi bogat program ove manifestacije koja se u srcu Istre održava već 24. put.

- Koliko dugo radite ovaj posao? Kako je to biti selektor programa na MFF-u?

- Ovo je teže pitanje nego što se čini, prva mi je misao – na koji posao mislite? Ne kažem ovo slučajno... Uz selekciju radim niz festivalskih poslova, produkcijske prijave, suradnje s partnerskim organizacijama, do ove godine sam bila koordinatorica programa pa sada još uskačem kolegi koji preuzima taj ogroman aspekt posla. I mislim da moja priča nije iznimka u našoj branši. Ljudi koji u Hrvatskoj žive od kulture i specifično od filma, rade puno angažmana istovremeno i gotovo nitko nema jednu funkciju kojom se mirno bavi.

Da se vratim na pitanje - već od faksa sam volontirala i radila neke sitne festivalske poslove. Vezano za profesionalni angažman, prvi mi je bio 2009., a s Motovun Film Festivalom sam počela surađivati 2010. U ovih sam desetak godina na MFF-u prošla sve pozicije u kreiranju filmskog programa – od koordinacije kopija, programa i dogovaranja prava, koordiranja različitih programskih aspekata pa do selekcije. Volim taj put jer mislim da mi je omogućio razumijevanje procesa iz svakog ugla. A u svakom od aspekata je festivalski angažman intenzivan - puno filmova (više od 110), puno istovremenih događanja i projekcija, puno gostiju, veliki tim suradnika, srećom puno publike... Sve u samo nekoliko dana. Puno toga može poći mimo plana ako niste oprezni.

Vezano za selekciju na MFF-u, to je svakako zanimljiv proces. Četvero nas je pa svaki film raspravimo vrlo detaljno, a zanimljiv dio procesa je i argumentirano uvjeravanje ostatka ekipe da je baš ovo film koji nam treba – ili da nam ne treba. Kroz godinu pogledamo i raspravimo zaista veliki broj filmova. Prije ovog razgovora sam provjerila ovogodišnje tablice i mogu reći da smo pogledali 208 dugometražnih filmova kako bismo selektirali glavni program od 18 filmova, dakle u prosjeku pet filmova tjedno kroz cijelu godinu.

- Je li bilo teško složiti program za ovu godinu? Što biste posebno istaknuli?

- Često ističemo što je sve zahtjevno u organizaciji pa ovaj put moram iskoristiti priliku da kažem – ove godine nije bilo teško kreirati program! Kao rezultat COVID-a, odnosno dvije godine tijekom kojih su kina radila s ograničenim kapacitetima, a mnoga događanja su se odvijala u online verziji, producenti su dočekali ovu, prvu mirniju, godinu da puste svoje filmove u svijet i bila je to sjajna filmska godina!

Posebno bih istaknula islandski film "Prekrasni stvorovi", jedan od mojih favorita. Priča o odrastanja četiri dječaka na Islandu koji su prepušteni sami sebi, istražuju nasilje, ali i međusobnu vjernost. Redatelj Guðmundur Arnar Guðmundsson pronalazi dirljivu ljepotu u procesima odrastanja koji ipak nisu samo lijepi i lagodni. Film je premijerno prikazan na Belinaleu ali je i ovogodišnji   kandidat za Europsku filmsku nagradu. Još jedan prekrasan film s ovogodišnjeg Berlina je švicarski film "Tri zime" redatelja Michaela Kocha. Smješten u Alpe, donosi priču o pomalo neobičnom paru čiji odnosna prvi pogled svi, pa i mi kao publika, dovodimo u pitanje. U oba filma koja sam spomenula glavne uloge igraju glumci bez prethodnog filmskog iskustva, a koji su ovim filmovima pokazali ogroman talent. I svakako bih istaknula domaći film "Glava velike ribe", Arsena Oremovića s Nikšom Butijerom, Lanom Barić i Nevenom Aljinovićem Totom u glavnim ulogama.

- Pobjednik, odnosno najbolji europski film, i ove godine ulazi u konkurenciju za Europsku filmsku nagradu. To nije baš mala stvar, kako ste to uspjeli dogovoriti?

- Europska filmska akademija trenutno ima 29 europskih partnerskih festivala čiji pobjednici postaju kandidati za najbolji europski kratkometražni film godine. Nama je 2018. stigao poziv za partnerstvo koje smo s velikim uzbuđenjem prihvatili. Mreža partnerskih festivala se polako, ali kontrolirano širi pa je u godini kada smo mi pozvani bilo ukupno 25 festivala, a danas ih je već 29.

Svi koji rade na filmu dobro znaju da nakon višegodišnjeg rada na produkciji filma, slijedi zahtjevan dio posla – izboriti se za vidljivost i publiku za svoj film. Obzirom da se ne nalazimo u financijski izdašnoj kinematografiji, taj posao je za naše producente i autore još teži. Budući da smo mala zemlja, moglo bi se reći da je naš "glas" tih i kad je iznimno kvalitetan. Utoliko je izgradnja vidljivosti presudna, a nagrade kao ova postoje upravo zbog toga.

Da se ne stekne krivi dojam, ovo nije prilika samo za hrvatske filmove u programu, no mislim da je važno da hrvatski festival sudjeluje u partnerstvu. Uvijek pokušamo dobro predstaviti domaće i regionalne filmove.

- Švedska je ove godine zemlja partner MFF-a. Zašto?

- Tijekom zadnjih deset godina često smo prikazivali recentne švedske filmove, čak sam tri puta javljala švedskom redatelju Rubenu Ostlundu – "čestitam, pobijedili ste" ili "Dobili ste počasnu nagradu na Motovun Film Festivalu". Švedska redateljica Ninja Thyberg prošle je godine nagrađena za svoj film "Užitak", a producentica festivala u Uppsali, Sigrid Hadenius redovna je motovunska gošća. Sa Švedskim filmskim institutom surađujemo godinama. Drugim riječima, ovo filmsko prijateljstvo i partnerstvo traje duže od ovogodišnjeg programa Zemlja partner.

Jedan od naših švedskih programa zove se "Mladi i nemirni" - koje švedska kinematografija često tako vješto portretira, a među 25 filmova prikazujemo i velikane kao što su Bergman i Moodysson. Prikazujemo i nijemi film "Vještice" iz 1922., i to uz glazbenu pratnju Alena i Nenada Sinkauza uživo. Radi se o autorima koji su čak četiri puta osvojili Zlatnu Arenu za filmsku glazbu i u toj kategoriji su rekorderi.

- Koliko se u selekciji programa vodite nekim dogovorenim smjernicama na razini MFF-a, a koliko prema nekom vlastitom instinktu pa čak i guštu?

- U smislu selekcije glavnog programa – tj. recentnih filmova, to je uvijek kombinacija mnogih faktora. Važnu ulogu igra i što se u nekim širim društvenim kontekstima događa u svijetu i koje potrebe kod publike to stvara. Često komentiramo kako iz filmova možemo iščitati gotovo pa kolektivnu svijest društva. Naime, dogodi se godina u kojoj se neobično puno autora iz različitih dijelova svijeta, dakle s različitim iskustvima i životnim okolnostima, bavi istom temom. Na primjer, u kratkometražnom filmu koji nastaje brže od dugometražnog (pa se brže osjete i ovakvi trendovi) je nakon prve godine pandemije COVID-a nastalo iznimno puno filmova o obiteljskim temama. Jasno je da to nije slučajno nego nas je pandemija i izloacija sve usmjerila na uže obiteljske krugove. Ovaj primjer je iznimno očit jer globalna pandemija pogodila jednako cijeli svijet, no bilo je i nekih puno manje očitih, a iznimno zanimljivih situacija.

Mislim da je dobra selekcija programa ona koja na prvom mjestu vodi računa o izboru kvalitetnih filmova, ali u kojoj se osluškuje i prepoznaje i ovaj aspekt. Filmovi su prije svega priče – gledamo filmove, čitamo knjige, stripove, pričamo bajke, prepričavali smo mitove i legende jer nam trebaju da se lakše nosimo sa životnim okolnostima.

Tako nam je ove godine misija i svjesna odluka - želimo publici ponuditi ono što nam svima nedostaje: malo bezbrižnosti.

- Koliku ulogu u tome igraju financije, koliko bi vam još novca trebalo pa da izbor filmova bude takav da svi budu zadovoljni?

- Financije igraju važnu ulogu u produkciji festivala, sve drugo što mogu reći bi bilo lažno romantiziranje. Srećom, financije ne određuju samu kvalitetu programa. Blockbuster filmovi nisu predmet našeg interesa, njima je mjesto u mulitiplex kinima. Ponekad se dogodi da distributer traži neočekivano velik iznos i za nezavisne naslove, a na to ne pristajemo iz profesionalnih razloga, odnosno imamo odgovornost prema javnim sredstvima s kojima raspolažemo. Postoji neki nepisani konsenzus o cijenama nezavisnih naslova koji svi koji su profesionalni poštuju. No, financije mogu uvelike odrediti broj filmova i cijelu kvalitetu organizacije festivala, kvalitetu filmskih projekcija, profesionalne standarde, broj filmskih gostiju koje predstavljamo, vidljivost festivala, edukativne programe, materijale uz pomoć kojih će publici organizacija biti jasna, staff od oko 100 ljudi... duga je lista – ukratko: ono što će biti ukupni dojam za publiku. Festival nisu samo filmovi, oni su jedan od elemenata – no, festival je u prvom redu socijalno događanje usmjereno na ljude.

- Uspijevate li na koncu zadovoljiti sve kategorije ljubitelja filma kojima se obraćate? Dobivate li povratne reakcije od gledatelja?

- Dobar dio godine radimo na tome da publici predstavimo zanimljiv filmski pregled. Sigurna sam da ne pogodimo svaki put i da nisu svima baš svi filmovi po ukusu, ali i ne radi se o tome. Radi se o tome da nam publika vjeruje da ćemo kreirati ukupnost programa u kojem će svatko naći ono što ga zanima. U konačnici zaista imamo sjajnu publiku koja, očito kao i mi, obožava ovo filmsko slavlje u nestvarno lijepom gradu jer većina naše publike ne živi u Motovunu nego planira put, smještaj, odvaja nekoliko dana svog godišnjeg i dolazi u posjetu na festival. Ove godine po 24. put u Motovunu iščekujemo publiku i uvijek imamo ono zdravo uzbuđenje, gotovo tremu pred susret s njima.

- Piše na vašim stranicama da ste za motovunski program kratkih ove godine selekciju napravili na temelju čak 728 prijavljenih radova – što filmaše privlači da se u tolikom broju javljaju na MFF?

- U smislu kratkog filma treba reći da je jako važna vidljivost koju omogućavamo nominacijom za Europsku filmsku nagradu. Tu nominaciju vidim kao način na koji se odužujemo autorima koji su Motovun Film Festival odabrali za lokaciju na kojoj će prvi put, premijerno prikazati ono na čemu su radili. Dakle to je lijepo partnerstvo – oni nama daju povjerenje, a mi zauzvrat mogućnost šire europske vidljivosti. Iako, i prije 2018. i partnerstva s Akademijom je interes autora bio velik. Motovun je festival osobit po tome što su publika i autori tih pet dana iznimno blizu jedni drugima - nema crvenih tepiha, nema VIP odjeljaka, posebnih restorana, auta koji odvode redatelje i glumice–publika i autori su svi cijeli dan na jednom mjestu. Velika je šansa da ćete na večernjem koncertu plesati pored autora u čijem ste filmu uživali tu večer, a sutra ujutro piti kavu stol pored njega. A iz mog iskustva to nije zanimljivo samo publici – i autori vole osjetiti puls publike.

Povezane vijesti

• Milat: U godini opsjednutoj normalnim propitujemo što je normalno
• Subversive FF - Pokrajac: Organizacija festivala danas je gesta otpora
• Animafest: Legendarni Ralph Bakshi zagrebačkoj publici predstavio svoj rad