Kompozicijom "Zdenkin ples" (1962), slavnog i ekscentričnog Borisa Papandopula, Ida Gamulin se oprostila od umaške publike kratkim i efektnom modernim repertoarom, glazbom XX. stoljeća. I još su bridjeli dlanovi od pljeska, a pijanistica je bila tronuta novim, još dužim aplauzom za oproštaj od nezaboravnog nastupa u Umagu

Konac srpnja je u Umagu zasigurno obilježio glamurozni koncert naše vrhunske pijanistice Ide Gamulin. Probirljivi ljubitelji klasične glazbe doživjeli su u Župnoj crkvi glazbeni susret sa F. Chopinom, F. Schubertom i B. Papandopulom u punoj eleganciji izraza.  

Od melankolije do bunta

Izvedba Chopinovih Nocturene Op. 15, No.1 in F major, Nocturene Op.15 No.2 in F-sharp major i Noctrurne i C-sharp minor op. posth., tehnički vrlo zahtjevnog djela odsvirana je tehnički dotjerano, otmjeno i pročišćeno, a svaki je poznavatelj života tog romantičnog klavirskog virtuoza i skladatelja mogao prepoznati u nocturnu melankoličnost i introvertiranost Chopina koja je od silenzija do crescenda rasla kao bunt kompozitora koji se čitavoga života osjećao neshvaćenim i usamljenim. Pijanističina igra po tipkama klavira proizvela je crno-bijelu glazbu koja se vinula u visine i svaki kutak crkve ispunivši prostor moćnim bogatstvom tonova i puninom klavirskog zvuka koji je odzvanjao kao da koncertira orkestar, a ne solistica. Dok su note nezaustavljivo prštale u različitim ritmovima najakustičnijom koncertnom dvoranom – crkvom, zanesena je publika mogla shvatiti zašto je jednom zgodom u društvu Robert Schumann koji je prijateljevao s Chopinom uzviknuo: "Kape dolje gospodo evo u Parizu, odnosno Umagu, genija!"

Nezaboravni nastup

I nastavak programa bio je jednako zahtjevan, ali glazbeno ležerniji. Kompozicija Franza Schuberta Sonata in B major D960 op.posth., izvedeba Allegro moderato, Andannte, Scherzo i Finale već u naslovu kazuju o kakvim se stilskim kompozicijama radilo i vrckastom raspoloženju kojim je, u rastućoj snazi doživljaja, publika zaboravila na osjećaj nelagode i neugode zbog previsoke temperature u zraku. I Ida Gamulin i posjetitelji bili su jednako   sretni radi onog najdivnijeg, nevidljivog osjećaja koji je preko glazbenih valova strujao od pijanistice do publike i obrnuto.

S kompozicijom "Zdenkin ples" (1962), slavnog i ekscentričnog Borisa Papandopula, Gamulin se oprostila od umaške publike kratkim i efektnom modernim repertoarom, glazbom XX. stoljeća. I još su bridjeli dlanovi od potonjeg pljeska, a pijanistica je bila tronuta novim, još dužim aplauzom za oproštaj od nezaboravnog nastupa u Umagu, u sklopu umaških glazbenih večeri UmagoClassica.

(Sanja BOSNIĆ)