Producentica Darija Kulenović Gudan koja je otkrila da postoji i priručnik za gledanje filma, izdan uz pomoć Hrvatskog filmskog saveza i HAVC-a * Glavna glumica Lana Hranjec koja u filmu ima najviše scena s robotom Dodom s kojim priča i doživljava razne avanture ispričala je kako je to glumiti s nekim tko nije živ

Brojna ekipa filma "Moj dida je pao s Marsa" predstavila se novnarima danas na Giardinima. Redatelji Marina Andree Škop i Dražen Žarković objasnili su da je film je do sad prikazan u kinima i na festivalima, a pulska projekcija njegova je zadnja u Hrvatskoj.

Glavna glumica Lana Hranjec koja u filmu ima najviše scena s robotom Dodom s kojim priča i doživljava razne avanture ispričala je kako je to glumiti s nekim tko nije živ. Ispričala je o incidentu kada je pala u rijeku dok je hodala po drvetu, unatoč tome što je bila osigurana užetom, no sve je dobro prošlo.

Što je walkman?

Tonka Kovačić koja u filmu zlostavlja Unu u školi rekla je da je ovo prvi put da glumi zločestu curu, iako je glumila u filmovima i serijama, a iskusan je i Aleks Rakoš kojem je ovo bila već deseta uloga. Sven Barac glumio je pet godina u Zagrebačkom kazalištu mladih, a za ovaj film preporučila ga je Čejen Černić, a kaže da mu je kod snimanja najteže bilo ostati ozbiljan dok je njemu i prijateljima bilo do smijeha. Zanimljiv je bio komentar Lucije Šango koja u filmu glumi mladu mamu, na samom početku kada se radnja zbiva u osamdesetima. Iako u filmu sluša glazbu na walkmanu, uopće nije znala što je to kada ga je prvi put vidjela. Film je imao i svoju savjetnicu za djecu i mlade, a to je bila Enea Kulenović Gudan koja kaže da kada je čitala scenarij u pojedinim scenama nije bila sigurna što se događa, no nije imala neke veće primjedbe.

Priča svih priča

Scenaristica Pavlica Bajsić Brazzoduro objasnila je da je film nastao u velikoj koprodukciji sedam zemalja iz čega je nastala jedno zajedništvo i sve je bilo timski rad. Ona naglašava da je ovo film koji priča najbitniju "priču svih priča", a to je kako je to biti drugačiji i kako se izboriti na pravo za svoju drugačijost, istaknuvši da film stvarno uvjerljivo izgleda i zvuči i da se zbog toga nemaju zašto sramiti.

- U SF-u baš i nemamo konja za trku, ali smo u trku odlučili ući, rekao je direktor fotografije Sven Pepeonik, a Krsto Jaram koji je bio dio ekipe zadužene za specijalne efekte ispričao je da je bilo vrlo zahtjevno oživjeti Dodu i to u 350 kadrova.

- Nije bilo lako ali je bilo lijepo. Htjeli smo napraviti film da bude shvaćen i prihvaćen bilo gdje, rekla je producentica Darija Kulenović Gudan koja je otkrila da postoji i priručnik za gledanje filma, izdan uz pomoć Hrvatskog filmskog saveza i HAVC-a.