Dvoje autora u galeriji u Kandelrovoj ulici: Čopor i divljina u Pooli

Pasmina afričkih divljih pasa kiparici Vlatki Škoro je vrlo fascinantna radi socijalnih veza unutar čopora, lovačkih vještina, a ponajviše radi činjenice da se radi o jedinoj pasmini iz porodice pasa koju je nemoguće pripitomiti. Divlji karakter ovih životinja dodatno je potenciran stavom nesigurnosti u kojem sumnjičavi pogledi i pognute glave pozivaju na konstantni oprez, projicirajući svoju nelagodu na promatrača

Izložba skulptura Vlatke Škoro pod nazivom " Čopor - studija jedinke" te izložba slika Josipa Tirića "The benefits of pessimism" otvara se danas u 20 sati u Galeriji Poola.

- "Čopor" kiparice Vlatke Škoro skupina je od 12 novih skulptura afričkoga divljega psa idejno okupljenih oko Alfe, skulpture afričkoga divljega psa iz rastućeg ciklusa 'Životinja' (2019.), izloženog prošle godine u Zagrebu i, u proširenom izdanju, u Osijeku. Čopor je nastavak, odnosno svojevrsni produžetak, rečenog ciklusa.

Nemoguće pripitomiti

Pasmina afričkih divljih pasa autorici je, kako svjedoči, vrlo fascinantna radi društvenog uređenja i socijalnih veza unutar čopora, lovačkih vještina, a ponajviše radi činjenice kako se radi o jedinoj pasmini iz porodice pasa koju je nemoguće pripitomiti. Divlji karakter ovih životinja dodatno je potenciran stavom nesigurnosti u kojem su impostirani, njihovi sumnjičavi pogledi i pognute glave pozivaju na konstantni oprez, projicirajući svoju nelagodu na promatrača.

Kako Ivan Roth navodi u pratećem tekstu, upravo je kiparski postupak ono što autorica potencira u svom radu, a biološke karakteristike njenih motiva u službi su likovnosti, točnije skulpturalnosti jer prirodni kolorit ove pasmine ima tek dodanu vrijednost.

Apstraktne tendencije

Za slike Josipa Tirića, pak, Feđa Gavrilović piše: "Često se govori da su Prvi svjetski rat i situacija u svijetu prije njega, odnosno osjećaj čovječanstva da sjedi na buretu baruta, bili poticaji za ekspresionističke i apstraktne tendencije u umjetnosti početka 20. stoljeća. Isprepletenost umjetnosti i društva je neminovna, a i jedno i drugo možda su manifestacije istog duha vremena ili mjesta. Na malo slika u današnjoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti možemo vidjeti toliko ekspresije i divljine kao na onima Josipa Tirića. Kao dosljedan sljedbenik ekspresionizma, on slika Krležin "plameni vjetar" i "krvavi talas", kaotično i tjeskobno stanje jednog uma koji ne vidi nikakvo rješenje niti izlaz iz pozicije u kojoj se nalazi, osim apsolutne destrukcije svijeta, pa i sebe u njemu. Tu je možda dolazak na granicu iz naslova - granicu razuma, prikazivačkog smisla ili estetike".

Obje izložbe moći će se pogledati 8. listopada.