NAJNOVIJE



INTERVJU

Branko Sterpin, jazz trubač i voditelj Big Banda Pula o sebi i novoj sezoni: VEČERAS SVIRAM S NAJPOZNATIJIM SVJETSKIM TRUBAČEM ARTUROM SANDOVALOM

| Autor: Zoran ANGELESKI

Danas u Lisinskom sviram s Jazz orkestrom HRT-a u kojem gostuje najpoznatiji trubač na svijetu Arturo Sandoval, Kubanac u Miamiju, a dirigent je naš Miron Hauser, Luka Žužić je na trombonu, a Adriano Bernobić na bubnjevima * Moj otac Darko, rodom iz sjeverne Istre, volio je zvuk trube i harmonike. Uvijek je govorio da su to instrumenti koji donose radost i stvaraju lijepu atmosferu među ljudima. On je potaknuo mene i moju sestru na izbor glazbala

  

Nije mala stvar dijeliti scenu s trubačem Arturom Sandovalom, tim više ako ste, kao Puljanin Branko Sterpin, i sam trubač. Večeras u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije (čiji će član i ovaj put biti Sterpin), nastupa proslavljeni kubansko-američki trubač Arturo Sandoval, a istarski predstavnici su i dirigent Miron Hauser, Luka Žužić na trombonu i Adriano Bernobić na bubnjevima.

Deset Grammyja, šest Billboarda i jedan Emmy samo su dio impresivne kolekcije nagrada koje potvrđuju veličinu legendarnog jazz-trubača, pijanista i skladatelja Artura Sandovala. Sandovalova uspješna karijera počela je davne 1977. na rodnoj Kubi, gdje su na njega uvelike utjecali jazz-glazbenici Charlie Parker, Clifford Brown i Dizzy Gillespie, koji mu je postao mentor i kolega. O njegovoj životnoj priči snimljen je film s Andyjem Garcijom u glavnoj ulozi, a bivši američki predsjednik Barack Obama dodijelio mu je Predsjedničku medalju slobode.

No, za ovaj naš razgovor s Brankom Sterpinom vratit ćemo se u rane 20-e godine prošlog stoljeća i za vrijeme Velike depresije, kada su najbolji big bandovi imali sposobnost opuštati ljude. Ljudi su plesali i zabavljali se, čak i kad se svijet oko njih urušavao. Bilo koji popis najboljih big bendova mora sadržavati big bendove Bennyja Goodmana, Dukea Ellingtona, Tommyja Dorseya…Ti su glazbenici i voditelji bendova bili najveće zvijezde svog vremena.

Višestruko nagrađivan pulski trubač Branko Sterpin već deset godina vodi Big Band Pula koji ovog mjeseca, točnije 30. listopada u pulskom Circolu, otvara svoju novu koncertnu sezonu skladbama Colea Portera. Usput, dan ranije u INK-u nastupit će veliki Mingus Big Band, kao gost pulskog 2. Backstage Live Pula Festivala, čiji je organizator Dražen Kokanović, proljetos za naš list kazao da im je najteže u Pulu bilo dovesti taj bend, koji u programu želi imati većina ozbiljnih jazz festivala.

Branko Sterpin je deset godina član uglednog jazz orkestra Hrvatske radio i televizije, a njegovo lice može se često vidjeti (i čuti instrumentalne dionice) na TV snimkama tog orkestra, uglavnom na Trećem programu HTV-a. Sterpin je jedan od osnivača JazzIstra Orchestra, deset godina vodi Big Band Pula, a Tamara Obrovac Transhistria Electric, Kristian Terzić Group, Branimir Gazdik & Friends, Bop Syndicate, The Sterptet, Veselino Jazz Project neki su od bendova u kojima je svirao ili još uvijek svira.

- Koliko se uloga big banda od zabave tijekom međuratne dekadencije i velike ekonomske krize promijenila do danas?

- Danas postoje big bandovi koji sviraju tradicionalnu big band glazbu, vrlo često plesnu pa tako još uvijek svira Glenn Miller Orkestar koji je vrlo tražen po cijelom svijetu, a djeluju i big bandovi koji su, 'ajmo reći, suvremeni. Ovisno od aranžera do aranžera, u repertoare big bandova postupno su se ušuljali brojni utjecaji, od rock glazbe, modernog jazza, suvremenih latinoameričkih struja, pa i free glazbe. Nakon tog konvencionalnog razdoblja, big bandovi su se razvijali u svim smjerovima, između ostalog i u "istraživačkim".

- Od prošle jeseni intenzivirali ste nastupe Big Banda Pula, osmislivši sezonu s jednim koncertom mjesečno.

- U novoj sezoni održavat će se ipak jedan koncert svaka dva mjeseca, jer se koncert svakog mjeseca pokazao malo preambicioznim za ipak amaterski Bog Bend Pula. Prvi koncert Big Banda Pula je 30. listopada, u Circolu. Svirat ćemo skladbe Colea Portera, kompozitora koji je, između ostalog, pisao glazbu za stare brodvejske mjuzikle. Idući koncert je u prosincu pa u veljači, travnju i lipnju iduće godine, a osim božićnog, ostali se programi tek trebaju repertoarno definirati. 

Funk mora biti 'zakucan'

 - Što je Big Band Pula svirao u prošloj sezoni?

- Plesnu latinoameričku glazbu, skladbe orkestra Teda Heatha, funk, repertoar s vokalnim gošćama, a jedan se koncert zvao "Od debakla do spektakla". Uzeli smo najneuspjelije skladbe sezone, one koje nam nisu legle, izvježbali ih i izvodili na višoj razini. Svugdje se 'pumpa' the best off, a ljudi se rijetko suočavaju s nedostacima.

- Koji su to nedostaci?

- Ima ih puno, od preteških individualnih dionica, intonacija, opsega kod prve trube, stilskog nerazumijevanja do individualne tehničke nedotjeranosti, problema s percepcijom tempa itd. Kad primjerice sviraš funk, to mora biti 'zakucano', a to je zahtjevno. Trenutno je najveći nedostatak trombona u trombonističkoj sekciji. Jednostavno je takva situacija u gradu, nemaš četiri trombona. Neke smo koncerte bili primorani odsvirati samo s jednim trombonom, što je tragično. No, to je razumljivo jer ljudi rade paralelno druge poslove. Neki još studiraju glazbu, ima tu i srednjoškolaca, nekolicina je profesionalaca, ali većini je to hobi. Zato to i jest amaterski, a ne profesionalni bend.

- Amaterski, ali iz ljubavi, iz gušta?

- Tako je!

- Kakav je dosadašnji odaziv publike za Big Band?

- Ovisi od koncerta do koncerta, ali mogu reći da je posjećenost bila na dobroj razini. Iznad mojih očekivanja. Moglo bi biti i bolje uz kvalitetniju promociju, ali i održavanjem kontinuiteta, da publika zna da se svira. Naš Big Band je odjeljak Puhačkog orkestra grada Pule; okuplja 17 profesionalnih glazbenika, s pet saksofona, četiri trube i četiri trombona (ako se uspiju skupiti, pa ako primjerice dođe Miron Hauser, onda je on prvi trombon), a njih prati ritam sekcija gitare, klavijatura, kontrabasa i klavira.

- Uz Big Band, svirat ćete sa svojim bendom tijekom cijele godine u Circolu, svakog petka u 22 sata.

- Bubnjar Sebastian Stell određuje postavu za svaki petak, a ja često sviram, iako nije rečeno da ću svirati svakog petka. 

Kakva crna trublja 

- Trubu zovu i trublja.

- Nikad nisam prihvatio taj termin. Nitko ne kaže trublja.

- Možda ona zvuči literarno?

- Da, ali zvuči općenito, više mi taj naziv leži uz lovačku trubu.

- Kad ste počeli svirati trubu?

- Počeo sam svirati trubu s osam godina, u drugom razredu. Moj je otac rodom iz sjeverne Istre i volio je zvuk trube i harmonike. Uvijek je govorio da su to instrumenti koji se sviraju tijekom zabava i proslava i koji uvijek uspijevaju donijeti radost i stvoriti lijepu atmosferu među ljudima. On je potaknuo mene i moju sestru na izbor glazbala. Ja sam se tako posvetio trubi. Studirao sam glazbu na Fakultetu glazbene pedagogije Sveučilišta u Puli i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Potom sam diplomirao na Jazz kolegiju Muzičkog sveučilišta u Grazu (Universität für Musik und darstellende Kunst Graz). Truba je instrument koji omogućuje izvrsno izražavanje svake vrste raspoloženja. Zvuk trube uspijeva odražavati ono što jesmo i osjećamo u tom preciznom trenutku. Može imati note agresivnosti ili tuge i melankolije, stvarajući izravnu liniju s emocijama.

- Još prije deset godina primljeni ste u Jazz orkestar HRT-a.

- Riječ je o orkestru od 17 glazbenika, a ja sam svirao četvrtu trubu. Bilo je to važno i vrlo formativno poglavlje moje karijere. Radili smo na mnogim projektima i to mi je omogućilo da eksperimentiram. Svirao sam s talentiranim glazbenicima, Amerikancima i Europljanima, a i naši domaći gosti su bili na najvišoj razini. Prestao sam biti redovnim članom prošle jeseni, no i dalje povremeno surađujem. 

Moram još jesti palente 

- Koje svjetsko glazbeno ime s kojim ste svirali u HRT-ovom Jazz orkestru pamtite ili možete izdvojiti kao posebno vrijedno iskustvo?

- Mene je najviše dojmio Alex Sipiagin, ruski trubač koji svira u Mingus Big Bandu, i koji bi također trebao doći u Pulu 29. listopada. Još me jedan trubač, Terell Stafford, impresionirao i motivirao na daljnji rad. Eto, upravo večeras sviram s HRT-ovim jazz orkestrom u kojem gostuje Arturo Sandoval, Kubanac u Miamiju, a on je definitivno jedno od najzvučnijih trubačkih imena današnjice. Pretpostavljam da se nastup neće prenositi uživo, ali će sigurno uskoro na HTV-u biti prikazan snimak koncerta.

- Mnogi koji su imali priliku upoznati velike ličnosti uživo kažu da su ti ljudi (bilo da je riječ o glazbi, književnosti, filmu, znanosti) vrlo jednostavni, skromni, nebahati. Imate li i vi takva iskustva s velikim jazzerima s kojima ste imali priliku surađivati?

- Što čovjek bolje svira, to je jednostavniji i skromniji. Rijetki su oni koji odstupaju od toga.

- Kako to tumačite?

- Rekao bih da se puno ulaže, radiš na sebi i na kraju se ostvariš; živiš ono što si htio, i na kraju krajeva radiš to dobro, i nemaš frustracija. Zadovoljan si sobom

- Jeste li vi zadovoljni sobom?

- Ne baš uvijek

- Zašto? Niste skromni?

- Možda nisam. To je zato što postoje ovi gore spomenuti glazbenici i kad pomisliš na tren da si velik, poslušaš albume gore spomenutih i onda shvatiš da moraš još jesti palente.

- Pa to je u redu

- To je sasvim u redu.

-Jazzu vas je, kako ste rekli jednom prilikom, privukao Louis Armstrong. Zbog vedrine ili posebne trube?

- Išao sam u Muzičku školu, vježbao tehničke vježbe, etide, kompozicije uz klavirsku pratnju…, a odrastajući, u srednjoj školi, prvi put sam čuo pojedine brass sekcije u komercijalnijim soul, ritam&blues sastavima. Tada sam shvatio da je neki glazbenik improvizirao, svirao ne po zadanim notama. Brass (truba, trombon sax) inače svira dionice koje aranžmanski nadopunjuju pjesmu, uz poneku solo dionicu. Kad sam čuo da je čovjek u svom solu odsvirao nešto što nije uvježbano od note do note, otvorio mi se čitav svijet improvizacije.

- A time i jazza.

- Tako je. A neminovno je da, ukoliko se počneš interesirati za trubu u jazzu, moraš doći do Louisa Armstronga. On je svojim interpretacijama popularizirao ono što danas nazivamo jazzom, spajajući ritam afričkog bluesa s harmonijom europske glazbe. Njegov je utjecaj bio ogroman. Učio sam i puno svirao bebop (Dizzy Gillespie i Clifford Brown), a zatim hard bop (Lee Morgan i Freddie Hubbard), a naravno da nisam zaobišao Chata Bakera i Milesa Davisa.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela
Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater
Webcams provided by webcams.travel add a webcam