Ovo je, prije svega, obračun sa samim sobom. Ne bih nijednoj stranci ovdje posebno davao na važnosti. IDS je samo ime za istu matricu kojom se služe sve političke stranke. Zajednička im je negativna selekcija koja dovodi ovakve likove kao što je junak mog romana na vodeće položaje. Svi žele poslušnike u svojim redovima, a ti poslušnici su bez pameti, stava, nesposobni za bilo kakvo kritičko promišljanje. Oni su pravi vojnici, spremni su umrijeti za ideju koje zapravo nema.

Novi, svježe objavljeni roman "Stranka" Bojana Žižovića, kako navodi ugledni zagrebački izdavač Sandorf, "alegorijska je groteska u kojoj autor u furioznom, kokainskom, orgazmičkom tempu opisuje moralno retardiranog i intelektualno potkapacitiranog, ali megalomanski ambicioznog i 'perspektivnog' mladića, tog junaka našeg doba lišenog skrupula, u strelovitom usponu ljestvicom stranačke hijerarhije, od puzanja ispod kancelarijskih stolova do olimpskih predsjedničkih visina, trančirajući usput načine funkcioniranja jedne do srži korumpirane moderne političke organizacije u vremenima pseudodemokratskog robovlasničkog kapitalizma".

Roman će premijerno biti predstavljen u petak s početkom u 20.30 sati u pulskoj Galeriji "Cvajner", a o romanu će, osim autora, govoriti pjesnik, esejist i kritičar Marko Pogačar.

- Je li ipak ovaj vaš debi roman, unatoč 'fikciji', no s jasnim aluzijama na glavne aktere lokalne politike, vaš literarni (što će reći s tendencijom vječnosti) obračun s IDS?

- Ovo je, prije svega, obračun sa samim sobom. Ne bih nijednoj stranci ovdje posebno davao na važnosti. IDS je samo ime za istu matricu kojom se služe sve političke stranke. Zajednička im je negativna selekcija koja dovodi ovakve likove kao što je junak mog romana na vodeće položaje. Svi žele poslušnike u svojim redovima, a ti poslušnici su bez pameti, stava, nesposobni za bilo kakvo kritičko promišljanje. Oni su pravi vojnici, spremni su umrijeti za ideju koje zapravo nema. Žalosno je što takvi ljudi, da parafraziram pjesnika Aleksandra Sekulića, hvataju maglu po šumarcima. I pritom vode narod za ruku, ne znajući kuda ih zapravo vode, u provaliju ili na proplanak. A svi smo svjesni da na kraju tog šumarka nema ni provalije ni proplanka. Jednostavno nema ničega. Samo tumaranje.

- Očekujete li skandal, tužbe?

- Ne, jer bi to značilo da se netko prepoznao u romanu. Uostalom, moji likovi nisu jednoznačni, nisu monotipni. Oni su sastavljeni od više karaktera, više meni poznatih, ali i potpuno izmišljenih osoba. Nije da sam uzeo jednu realnu figuru i kopirao je u roman.

Povezane vijesti

• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi
• U Fažani Bojan Žižović i Kruno Lokotar predstavili roman "Stranka" KNJIGA NIJE POLITIČNA NEGO GOVORI O POLITICI