Najstudioznija knjiga

"BERNARDO PARENTINO", POSLJEDNJA KNJIGA DRAGE ORLIĆA POSVEĆENA JE POREČKOM SLIKARU (Raz)otkrivanje tajni života i djelovanja porečkog umjetnika

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Bernardo Parentino: naslovnica knjige

Bernardo Parentino: naslovnica knjige


Nedavno je izišla iz tiska obimna knjige Drage Orlića naslovljena "Bernardo Parentino" u izdanju Grada Poreča i Errata Corrigea. Knjigu nam je dostavila Dragina kćerka Ivona, Drago je tada bio u bolnici, već prilično loše. Pročitavši knjigu i krenuvši pisati osvrt, zatekla nas je tužna vijest da nas je nezaboravni Drago zauvijek napustio. 

Najstudioznija knjiga 

Čuli smo se nekoliko puta telefonski dok je pisao ovu knjigu, govorio je da mu je to zadnja knjiga, iako nitko to nije vjerovao, jer kolikogod mu zdravlje bilo narušeno, uvijek bi iznenadio sve svojom nevjerojatnom snagom.

Ovo je možda, ne iz razloga što ga više nema i što je posljednja, ali zbilja i njegova najstudioznija knjiga. 

Predgovor knjizi napisao je sada nažalost također pokojni Tonko Maroević. U predgovoru - a koji je tiskan kao tekst napisan pisaćom mašinom, sa svim unesenim ispravcima - što i vraća u neka prošla vremena, kada su se također tiskala vrijedna djela, a bez tako sofisticiranih mogućnosti Maroević ističe da "ni po namjerama ni po rezultatu Orlićeva knjiga o Porečaninu nije konvencionalna, klasična povijesno-umjetnička monografija. Uokvirena je s dva prozna ulomka u kojima pisac evocira i opisuje dva ključna trenutka slikareva životopisa: odlazak iz zavičaja na početku i scenu umiranja na kraju. Svjesno su izbjegnute zamke stručne aparature, to jest sustavno citiranje u fusnotama i cjelovito navođenje bibliografije". 

Orlić počinje ovu priču o porečkom slikaru Bernardu Parentinu, o čijem se životu ne zna mnogo posjetom londonskom British Museumu 1994. godine, gdje je bio njegov prvi susret s crtežom svog poznatog sugrađanina. Tu se, naime, čuva jedan crtež naslovljen "Antička fantazija li Antička alegorija", na formatu nešto većim od A4.  

Potom je Orlić krenuo istraživati život ovoga umjetnika, imajući samo par podataka: Bernardo Parentino 1437.-1531., saznavši potom da niti ti podatci nisu točni. Krenuo je istraživati stvaralaštvo njegova učitelja, Francesca Squarcionea, no podataka je još uvijek bilo malo. 

Drago Orlić detaljno opisuje potragu za djelima ovoga slikara, te kako je na taj način, malo po malo skupljajući i slažući podatke, došao do raznih saznanja o njegovom životu i radu, nadopunjujući na taj način biografiju Bernarda Parentina. Iako neki podatci vjerojatno nikada neće biti poznati - prošlo je previše stoljeća, a i životi umjetnika su nerijetko puni misterija, to je do sada najkompletnije djelo o porečkom slikaru. 

- Crteže, slike i freske Bernarda Parentina upoznavao sam i prepoznavao postupno, polako gotovo sa zebnjom, potom sve sigurnije, samouvjerenije? Svaki susret s novim djelima i ponovno pregledavanje starih značio je spoznaju više, naveo je Orlić ističući da ga je ljutila činjenica što su Parentinove slike u depoima muzeja. Veli da i njega prepoznaje po izduženim figurama, te da je bezbroj sitnica, deskripcija na minijaturnoj slici još upečatljivije. 

Osvrnuo se i na prikaze stabala, zimzelene, lisnate i gole te na draperiju, u renesansnom slikarstvu odraz virtuoznog umijeća. Boje su snažne, plošne, bez nijansi, navodi. 

Što se tiče datuma rođenja navode se četiri kombinacije, no postoji pretpostavka da je Parentino rođen oko 1450. Svi biografi se slažu da je rodom iz Poreča i da je u Mletke došao s određenim likovnim predznanjem, da mu je prva stanica bila samostan sv. Jurja u Veneciji te se otuda vinuo put Padove.

Živio je potom i u Mantovi, gdje se oženio, a biografi navode da u braku nije imao sreće. Pretpostavlja se da je umro krajem 15. stoljeća, ali ne zna se točan datum. 

- Motreći pažljivo djela našeg slikara, možemo ga uvrstiti djelomično i u autore fantastičnog slikarstva. Slikarstva nadnaravnog, paklenih mračnih spodoba, piše Orlić te potom ističe da je Parentino zasigurno volio slikati trodimenzionalne gipsane reljefe u jednoj boji, igrajući se naslikanom sjenom da bi dobio reljefnost štukature. 

U obimnoj knjizi na više od 270 stranica Orlić je istraživao sve njegove dostupne radove, čije su preslike tu uvrštene uz detaljan opis, koji donosi mnoštvo podataka, ali i Orlićevu subjektivnu interpretaciju. 

Putovanje umjetničkim radovima 

Riječ je o studioznome djelu, svojevrsnome  putovanju umjetničkim radovima ovoga slikara, (raz)otkrivanju dijela kulturno-povijesne baštine Istre, odnosno povezanosti Istre i svih krajeva gdje je ovaj autor stvarao. Činjenica da o njemu ne postoji dovoljno podataka čini ovu potragu još zanimljivijom i intrigantnijom. 

Recenzenti knjige su Tonko Maroević i Jerica Ziherl, urednica Ivona Orlić, a lektor Vlado Mandić. Realizaciju su pomogli Goran Prodan, Sniježana Matejčić, Slavica Kapuralin i Graziano Musizza te Edi Akilić, Marino Matošević, don Giulio, Gabriele Della Luna, Tatjana Tomičić, Argeo Curto, Lara Musizza, Mario Gasparini, Ivo Puniš, Giuseppe Casagrande, Veljko Tomičić, Aleš Vaupotič, Sveučilišna knjižnica u Puli i pokojni Guido Schwengersbauer, a tiskanje Grad Poreč, Istarska županija - Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, Turistička zajednica Istarske županije i Turistička zajednica Grada Poreča.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater