Predstavljanje knjige
Namjerno oduzimanje vlastitog života i u svijetu je stigma: Drago Hedl u Domu kulture
(Doris Žiković)
Trebalo mi je šest godina da napišem knjigu o Matijinom vrlo uspješnom životu koji je prerano završio. To je tema koja nije bila laka, radi se o dubokoj životnoj tragediji, a tijekom pisanja zapadao sam u krize, u depresije, ali sam to smatrao važnim zbog sebe i svih oko mene jer je suicid još uvijek tabu kod nas. Hrvatska je mala zemlja, ima manje od četiri milijuna stanovnika i godišnje čak 500 suicida. To je pravi pokazatelj da se nedovoljno vodi računa o depresivnim osobama i ne pruža im se podrška. Jako puno se ulaže u prevenciju prometa, a tako malo u prevenciju suicida, uvodno je kazao renomirani novinar i književnik Drago Hedl u Rovinju u velikoj dvorani Doma kulture prilikom predstavljanja knjige "Matija" koja je u vrlo kratkom razdoblju doživjela četvrto izdanje i prodala se u 5.000 primjeraka.
Pamtim te po leđima
Spomenuo je neka poznata imena, Ernesta Hemingwayja i Bohumila Hrabala, koji su počinili suicid, no njihova smrt se pokušala javno prikazati kao nesretni slučajevi jer je namjerno oduzimanje vlastitog života i u svijetu stigma.
Govoreći o svom sinu kazao je da je Matija bio iznimna, draga i empatična osoba, pametan, prodoran i bistar. Od djetinjstva je bio vrlo radoznao, stalno je nešto istraživao i sve je znao o grčkoj mitologiji. Volio je kemiju, no bio je i veliki zaljubljenik u operu i umjetnost, bio je poliglot, a uz engleski je govorio njemački, francuski, talijanski i španjolski. U Americi je studirao i doktorirao biokemiju, a kao vrhunski znanstvenik i stručnjak za Chronovu bolest na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta, američkom Yaleu proveo je 11 godina i bio vrlo uspješan. Biokemija mu je uzimala jako puno vremena. Šest dana u tjednu radio je 8 do 20 sati.
- Život znanstvenika iznimno je težak. Ta vrhunska sveučilišta su zapravo hladna mašinerija koja melje ljude, a da biste uspjeli morate žrtvovati dobar dio života jer svi oko vas sanjaju Nobela i žive bez trunke empatije. Taj robovski rad rezultirao je da Matija nije ostvario obitelj jer je bio svjestan da joj se neće moći pravovaljano posvetiti, kazao je Drago Hedl prisjetivši se svog odnosa s Matijom i usporedivši sebe i svog oca te Matiju i sebe. Uspoređujući ta dva odnosa zaključio je da mu je njegov otac bio posvećeniji nego on Matiji. S tugom u glasu rekao je rečenicu koju je izgovorio Matija kad je imao 16-17 godina. "Pamtim te po leđima", rečenica koja ga oduvijek proganja jer je tijekom sinovog odrastanja uvijek negdje odlazio i propustio dio vremena koje je najljepše u životu djeteta. Naime u to vrijeme je bio glavni urednik Glasa Slavonije i smatrao je da bez njega neće biti novina, što je, ustvrdio je Hedl, besmisleno jer su svi zamjenjivi.
- Matijinim odlaskom dogodila mi se najgora, najteža stvar u životu. Sve drugo što se događa više nije ni blizu onome što se dogodilo, rekao je i dodao da mu se nametalo na tisuće pitanja na koja je očajnički tražio odgovor. Analizirao je svaki svoj postupak, preispitivao se, tražio je odgovor. Ali to su, kaže, pitanja na koja nema odgovor. Sa sinom je imao jako dobar odnos, makar je Matija vrlo mlad odselio u Ameriku. U toj do srži iskrenoj knjizi opisao je najteže dane svojega života koji su ga zauvijek promijenili; tragediju koju, kaže, ni jedno ljudsko biće nije zavrijedilo doživjeti. Pisao je o 37 teških dana između Matijinog odlaska i povratka njegovih posmrtnih ostataka u Hrvatsku, ali istodobno je napisao 37 sličica iz Matijinog života i tako je knjiga postala protočnija i govori o životu posebnog, jedinstvenog i čarobnog sina koji je u tako malo vremena postigao tako puno. Ni on ni njegova bivša supruga Ljerka, Matijina majka, nisu mnogo znali o depresiji niti su nazirali ikakve naznake koje bi ih uputile da njihov jedini sin koji od 17. godine živi u Americi, razmišlja o okončanju života, da pati, da se bori s tako ozbiljnim problemima. Tek nakon njegove smrti, iz njegovih oproštajnih pisama te poruke sućuti koju im je uputila Matijina psihologinja, roditelji su saznali da se godinama borio s depresijom. Matija Hedl počinio je suicid 14. listopada 2018., u dobi od 43 godine, u sobi lokalnog hotela, unijevši u tijelo natrijev azid, otrovni kemijski spoj s kojim je svakodnevno radio. Upravo ta minimalna količina toksičnog elementa u tijelu zbog krutih pravila američke administracije onemogućila je brži povratak tijela u Hrvatsku i polaganje urne u obiteljsku grobnicu.
Inspekcija
Na kraju je Drago Hedl kazao da će po svemu sudeći ova knjiga dobiti nastavak jer je došao do podataka da je na prestižnom Yaleu u posljednjih 50 godina zabilježeno 50 suicida, što profesora što studenata, te da je nedavno na sveučilištu ubijena studentica, a da je Yale tužbu obitelji okončao nagodbom od uplaćenih 3 milijuna dolara kako se slučaj ne bi medijski razvlačio. Naime, mjerodavni s Yalea nisu odgovorili na Hedlov upit je li 14 dana prije Matijine smrti na sveučilištu bila inspekcija koja je utvrdila neke nepravilnosti u znanstvenim postupcima, na što mu je naknadno ukazao Matijin kolega iz Južne Koreje koji je s njim tada radio. Rektor Yalea i najbliži Matijini suradnici odgovorili su da nije bilo nikakvih nepravilnosti, no nitko se nije izjasnio o tome je li stvarno bila inspekcija i zato je Drago angažirao odvjetnika.
Nakon Matijine smrti njegova majka Ljerka osnovala je Zakladu "Matija Hedl" koja svake godine dodjeljuje stipendije najboljim učenicima Glazbene škole "Franje Kuhača" u Osijeku, koju je i sam Matija pohađao. Tako uspomena na Matiju živi i dalje, pomažući mladim talentiranim glazbenicima. Sav prihod od prodaje knjige i predstave koja je napravljena prema knjizi također je namijenjen spomenutoj zakladi.
Razgovor s autorom moderirala je Morin Kudić, a predstavljanje knjige organizirala rovinjska Gradska knjižnica Matija Kačić Ilirik u sklopu projekta BOOKOUT – knjižnica izvan zidova, koji se provodi uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
